Hodočašće crkvi Rođenja BDM u Kornatima

Piškera, (IKA) – U crkvi Rođenja BDM u Piškeri na otoku Jadri u Kornatskom arhipelagu generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Ivan Mustać predvodio je u subotu 31. srpnja misno slavlje u koncelebraciji sa saljskim župnikom don Dariom Tičićem, domaćim sinovima don Srećkom Frka Petešićem i don Zdenkom Milićem te don Krešom Ćirkom. U čast Male Gospe i na spomen svojih predaka, kornatskih ribara, svake godine posljednje subote u srpnju ta je crkva hodočasničko odredište vjernika Dugootočkog dekanata, osobito župe Sali, brojnih Zadrana i turista, a ove godine hodočastile su i dvije skupine mladih fokolarina i križara iz Zadra. Tu je “ribarsku katedralu na modroj kornatskoj njivi” don Tičić nazvao svjedočanstvom vjere koju su ribari gradili i čuvali, sa zadatkom da se prenese mlađim naraštajima. Glagoljaško pjevanje saljskog župnog zbora i Korišta kao da doziva svu povijest te crkve, pjesmu i rad ribara, težaka i popova glagoljaša koji su na crkvenoslavenskom jeziku slavili Boga, rekao je generalni vikar, pozivajući vjernike da čuvaju tu baštinu i svetište, jer je ono znak Božje prisutnosti po molitvi i ispovijedi. “Svetišta su čuvari naše vjere. Mi kršćani dolazimo ovdje da bismo shvatili gdje je pravi odmor. Nema pravog odmora ni istinskog života bez Krista”, poručio je mons. Mustać, dodavši da čovjek ne može biti odmoren i zadovoljan, ako nije pomiren s Bogom.
Tumačeći Evanđelje o Isusovu rodoslovlju, mons. Mustać rekao je da brojna imena koja Matej navodi poručuju da Bog govori konkretnim osobama, a cijeli Stari zavjet je priprava Kristova dolaska. “Često trpimo kad su u našem rodoslovlju osobe kojih se sramimo. No, ni u Isusovu rodoslovlju nisu bili svi uzorni i dobri. Ali, važna činjenica je ta da je u rodoslovlje stala cijela jedna povijest – povijest Božje ljubavi i dobrote”, poručio je predvoditelj slavlja, rekavši da Bog te ljude traži, ljubi dijete koje je u teškoćama, saginje se do čovjeka da ga podigne i spasi. Najprije izabire jednog čovjeka, Abrahama, pa jedan narod, usprkos trenucima kad taj narod kao da otpada od vjere. “No Bog je strpljiv i ne sablažnjava se nad našim grijesima. Božja ljubav je veća od grijeha i zato kršćanin treba biti zadovoljan i radostan” rekao je mons. Mustać, dodavši da je nezadovoljstvo odraz nutarnjeg stanja u čovjeku jer nema Boga u sebi. “Kršćanin vidi probleme, no u njih stavlja Boga. U svetištima zavapijmo za pomoć, da ustrajemo u dobru i budemo kršćani. Biti kršćanin znači računati s Bogom. Kad god smo se obraćali Bogu nije nas napustio ni kao pojedinca ni kao narod”, istaknuo je propovjednik, poručivši da je najvažnije iskustvo Crkve po Kristu, Mariji i sakramentima.

Piškera, u kojoj se nalazi i ACI-jeva Marina, odredište je jahti koje plijene pozornost posjetitelja. Mons. Mustać rekao je da ljudska slabost ne treba zavidjeti tim materijalnim veličinama, jer mnogi nutarnju prazninu nadomještaju izvanjskim zadovoljstvima. Najbitnije je čisto srce, a najveći dar, Krist koji jedini daje životni smisao. Obitelji, “jezgro svega života”, predao je Gospinu zagovoru. Na kraju mise župnik Tičić i Vinko Buturić u crkvi su otkrili spomen ploču don Srećku Lovretiću, podrijetlom s Molata, župniku Luke, kojeg su u srpnju 1942. g. komunisti vezanog uz jarbol potopili kod otoka Borovnika. Saljski župljanin Vinko Buturić devet godina je istraživao okolnosti don Lovretićeve pogibije. Na putu do Piškere vjernici su se zaustavili na tom mjestu; u znak sjećanja bačen je vijenac u more, a župnik je predmolio molitvu za dušu stradalog svećenika. Piškera, u prijevodu ribnjak, nekadašnje ribarsko naselje još iz rimskog doba na otoku Jadri, utemeljena je kao ribarska baza usred bogatih kornatskih lovišta ribe. Godine 1560. za vjerske potrebe velikog broja trgovaca i ribara, saljski su ribari podigli crkvu posvećenu Rođenju BDM, danas zaštićeni spomenik kulture. Do sredine 19. st. imala je kapelana koji je bio ribar i uzdržavao se ribarenjem. Službu je vršio pop glagoljaš iz Saljskog dekanata, o čemu svjedoči i ploča na crkvenom zidu s popisom svih “popova glagoljaša-kornatskih ribara” koji su u njoj služili kroz stoljeća. U II. svjetskom ratu bila je bolnica za ranjenike. U jeku proslave 1.000. obljetnice ribarstva u Hrvata, 1993. g. ponovno je uređena za bogoslužje, osobitim zalaganjem tadašnjega saljskog župnika, pokojnog don Tita Šarina, koji je prije 12 godina i započeo s organizacijom tog hodočašća. Crkvi, kojoj su protekle godine prvo zvono u njenoj povijesti darovali mladenci Eva i Miroslav Horvat, ove su godine kalež darovali zaručnici Tatjana Rusmir i Marko Mikulčić iz Varaždina. Unutrašnjost crkve zasjala je i novim svjetlom. Na zidovima pokraj glavnog oltara Saljani su postavili uljanicu i “svtilo”, stalak za luč, koja je “svojim plamenim svjetlom s broda u noćnom ribolovu omogućila veći ulov sitne plave ribe”, kako piše na fotografiji ispod stalka. Na zid je stavljena i višemetarska reprodukcija crno-bijele fotografije iz 30-ih godina, koja prikazuje saljske ribare kako love ribu i suše ribarske mreže.