Homilija na misi početka XXV. plenarnog zasjedanja HBK

Mons. Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i predsjednik HBK
Homilija na misi početka XXV. plenarnog zasjedanja HBK
Krk, 20. listopada 2002.

Danas se u ovoj katedrali s velikom radošću slavi svetkovina njezine posvete. Katedrala je biskupova crkva, ona je crkva biskupijske zajednice, ona je kuća Gospodnja. Ovdje su se stoljećima okupljali vjernici. Arheološka istraživanja govore o starokršćanskoj bazilici na ovom mjestu još iz druge polovice petog stoljeća. Ovamo su dolazili vjernici iz svih krajeva biskupije u mirnim, nemirnim i bolnim povijesnim razdobljima.

Tijekom stoljeća na ovom se mjestu davala Slava Bogu i slušala njegova Riječ, ovdje se je rađala i obnavljala kršćanska nada te lomio kruh bratskog zajedništva. U katedrali je izvor cjelovitog sakramentalnog života. U katedrali se posvećuju sveta ulja za sve crkve Biskupije: ulje za krštenje, krizmu, sveti red i posvetu crkava, te za bolesničko pomazanje.

Katedrala je crkva u kojoj se obično rede đakoni i prezbiteri. Ona je mjesto svetkovanja najvećih biskupijskih slavlja. U poniznosti srca i zahvalnosti Božjoj providnosti i sam se večeras spominjem svog svećeničkog ređenja u ovoj katedrali na Petrovo 1975. godine polaganjem ruku i molitvom mog prethodnika na krčkoj biskupskoj stolici blagopokojnog biskupa Karmela Zazinovića, te biskupskog ređenja na istom mjestu, 25. lipnja 1989. godine po polaganju ruku i molitvi okupljenih biskupa predvođenih mojim prethodnikom na zagrebačkoj nadbiskupskoj stolici blagopokojnim kardinalom Franjom Kuharićem.

Katedrala je doista mjesto bogato poviješću, natopljeno molitvom, osjećajima i spomenom. Katedrala je znak i simbol jedinstva Božjeg naroda, jedinstva Crkve. Ona je sredstvo istinskog zajedništva među ljudima. Katedrala je kuća molitve, kuća dijaloga između konačnog i Beskonačnog.

Blagdan posvete katedrale priziva u sjećanje likove pastira mjesne Crkve kojoj je katedrala crkva-majka. Spomenut ću ovdje samo neke iz prošlog, dvadesetog stoljeća. Krčki biskup Anton Mahnić je svojim pastirskim žarom zadužio čitavu Crkvu u hrvatskom narodu. Upravo on 26. rujna 1918. godine šalje oduže pismo zagrebačkom nadbiskupu Antunu Baueru potičući ga da pozove hrvatske i slovenske biskupe na zajednički sastanak u Zagreb. Zahvaljujući takvom Mahnićevom zalaganju našoj Biskupskoj konferenciji pripada mjesto među starijima na europskom kontinentu. Rado spominjem krčke biskupe Josipa Srebrnića i Karmela Zazinovića. I jedan i drugi su na sebi svojstven način ostavili veliki trag u radu naše Biskupske konferencije.

Danas okupljen hrvatski Episkopat u biskupskom gradu Krku ovom misom u drevnoj katedrali započinje 25. plenarno zasjedanje HBK. I ovo Slavlje i događaj koji ovime započinjemo imaju posebno značenje i ulaze u drevnu baštinu Crkve i naroda ovog kraja naše domovine Hrvatske.

Mi hrvatski biskupi okupljeni danas u krčkoj katedrali na svetkovinu njezine posvete predstavljamo sve naše katedrale u lijepoj našoj Domovini. One, braćo i sestre, sjaje uzvišenim dostojanstvom i tajanstvenom moći tih jedinstvenih spomenika izgrađenih da ostvaruju duhovno ognjište našeg uljudbenog i radinog naroda, potičući ga da snažnim i odlučnim glasom uzdiže k Bogu hvalu i molitvu. Katedrale su čudesno Božje svetohranište među ljudima. One predstavljaju odjek stoljeća i dična su baštinu naše hrvatske i katoličke kulture.
I današnja tri misna čitanja pomažu nam da bolje razumijemo značenje katedrale kao crkve-majke jedne biskupijske zajednice.

Prvo čitanje naglašava Božju nazočnost u svemiru. Odlomak iz proroka Baruha (3, 24-38) prelijepa je pohvala božanskoj Mudrosti. Mudrosti je moguće otkriti u svemiru koji je promatran kao velika kuća Božja: “Kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova?” Svemir je poput katedrale, poput hrama u kojem će Bog pokazati svoju veličinu. Ta se Mudrost – završava prvo čitanje – približila ljudima, živjela je među njima. Prorok naviješta ono što će se ostvariti Isusovim dolaskom, utjelovljenje božanske Mudrosti.

Stoga, svaka kršćanska crkva, posebice katedrala, slavna je ne samo zato što svojim uzvišenim oblicima izražava nešto od nedokučivog Božjeg otajstva, nego zato što čuva Isusa u otajstvu Euharistije. Uistinu, velika je ova kuća Božja u kojoj sam Krist, Sin Božji, prebiva pod euharistijskim prilikama.

U tekstu Ivanova evanđelja (10, 22-30) Isus samoga sebe naziva Dobrim Pastirom, sjedinjenim s Ocem. On veli da ga ovce slušaju, i da za nagradu primaju život vječni. Crkva nije samo mjesto slavljenja euharistijskog otajstva, nego je i mjesto naviještanja Riječi.

Drugo čitanje iz Druge Pavlove poslanice Timoteju (2,19-22) govori o Hramu kao zgradi i o Crkvi kao zajednici Božjeg naroda. Crkva se temelji na dva načela: Božjoj inicijativi – “Poznaje Gospodin one koji su njegovi” i čovjekovom odgovoru – «Neka se kloni zloće tko god imenuje ime Gospodnje». Crkva je mjesto Božjeg prvenstva, njegove inicijative, mjesto u kojem se uči prepoznati Božje prvenstvo odgovarajući s ljubavlju na ljubav Božju.

Poruke iz ova tri misna čitanja možemo sažeti u ovaj poziv: treba uvijek polaziti od Boga!

Katedrala nas sa svojom baštinom i znakovima poziva na razmišljanje o Gospodinovu prvenstvu, prvenstvu njegove ljubavi, njegove milosti, njegova Duha, njegova milosrđa. Ova nas katedrala svojom neprekinutom poviješću danas poziva da pođemo od Boga te u Božjem svjetlu preispitamo svoj život. Kako evanđelje živjeti u svakodnevici? Kako biti zajednica koja svjedoči da je moguće, u svijetu konfliktnih i krhkih odnosa, živjeti zajedno u nesebičnoj ljubavi i praštanju?

Potrebno je iznova krenuti od Boga i kao pojedinac, i kao Crkva, i kao društvo. Nakon brojnih patnji, razočaranja, polemika, unatoč svim obeshrabrujućim tvrdnjama o korupciji u različitim vidovima društvenog života, ne smijemo gubiti nadu da je moguće iznova krenuti napajajući se Snagom iz koje sve proizlazi i koja nas uvijek ponovo prihvaća i ljubi.

Konkretno, krenuti iznova od Boga kao Crkva, prije svega znači krenuti od molitve. Možemo si postaviti pitanje: otkriva li naša molitva u zajednici Božje otajstvo, na što nas katedrala poziva? Doživljavamo li nedjeljnu misu kao trenutak uzdizanja razuma i srca Bogu?

Sveti Otac poziva nas da u ovom mjesecu listopada krenemo od molitve moleći Marijinu krunicu. Zapravo on nas je uveo u Godinu svete krunice preporučujući sebe, svoju papinsku službu, Crkvu i čitavo čovječanstvo nebeskoj zaštiti Marije, Kraljice svete krunice. Osobito je pod zaštitu svete krunice stavio naše obitelji pozivajući nas da krunicu molimo za obitelji i da krunicu molimo u našim obiteljima.

Neka i ovaj blagdan posvete katedrale bude novi poticaj da se osjetimo Crkvom koja je sposobna moliti kao što je molila apostolska Crkva: Crkva koja slavi Boga, prihvaća njegovo apsolutno prvenstvo i pred njim se klanja u molitvi.

Zaključujem obraćajući se Djevici Mariji na nebo uznesenoj koja se od davnine slavi u ovoj katedrali. Neka Kraljica svete krunice bude uz nas i bdije nad nama kao naša ljubljena Majka, kao zvijezda mora koja ukazuje na cilj, koja nas vodi k punini do Gospodina koji stoji na vratima i kuca.

O, Marijo, danas kada slavimo blagdan ove biskupijske Crkve, obraćamo se k tebi, jer smo spasenje i vjeru dobili po tebi,
jer smo sagrađeni na zaglavnom kamenu – Isusu, tvome Sinu,
i jer naš život i život cijele Crkve ovisi o tvome “da”.
Blagoslovi, o Majko, ovu Crkvu, ovaj Grad, ovu Biskupiju.

Bdij, o Marijo, nad hodom Crkve u našem narodu, učini nas dionicima svoje vjere da budemo jedno s Kristom i s tobom.

Blagoslovi, o Marijo, naš hrvatski narod i cijelo čovječanstvo koje žeđa za tobom jer žeđa za tvojim Sinom Isusom. Amen.