Idite i ponesite svima radost Uskrslog Gospodina!

Predragi vjernici!
“Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada” – pjevali smo u posljednici prije Evanđelja. Nakon razmatranja Isusove Getsemanske agonije, nepravedna uhićenja i osude te tragičnog svršetka na Križu do osamljenosti groba, danas smo svjedoci pobjede Uskrslog Gospodina i potvrde da je svečani mesijanski Isusov ulazak u Jeruzalem bio najava i početak slavne stvarnosti.

Smrt se obrušila na Isusa svojom silnom razornom snagom, ali ga nije uspjela pobijediti i zadržati u podzemlju. Nakon strašne borbe u kojoj “sa životom smrt se sasta”, bila je smrt svladana i uništena, jer “pobjeda iskapi smrt” (1 Kor 15, 54).

Može li se čovjek, ako je iskren samomu sebi, pomiriti s nedvosmislenim izborom što ga je Sveti Otac svojevremeno u poeziji ovako izrazio: “Želja za životom… nije li možda snažnija od želje za smrću?” (Vazmeno bdijenje 1966.). Unatoč tome još uvijek nismo dovoljno svjesni razorne snage grijeha, zla i smrti – kako one u našem tijelu, tako i one u društvu. Toliko je snažna razorna snaga grijeha da je i samoga Sina Božjega, koji je čovjekom postao, učinila svojom žrtvom.

Ima li, stoga, uskrsna poruka još uvijek smisla? Ili zar njezino naviještanje danas ne znači, lažnim obećanjima trajno obmanjivati neutaživu želju našeg srca za besmrtnošću? O kad bismo i mi danas poput Marije Magdalene iz evanđelja spoznali da je kamen s groba dignut (usp. Iv 20, 1). Kamen, ta velika zbilja koja nam, manje ili više prikriveno, priječi pristup k ljubljenom Isusu.

Braćo i sestre, ohrabrenje pronalazimo u riječima apostola Petra iz prvog misnog čitanja. Taj Petar, jednakom lakoćom kojom je obećao vjernost, zasljepljen strahom pred patnjom i smrću, iznevjerio je Prijatelja, no susrevši njegov pogled, gorko zaplaka zbog svoje slabosti. Isti pak apostol Petar, sada oslobođen svakoga straha, kreće među narod naviještajući neviđenom smjelošću: “Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje” (Dj 10, 40).

Što se to dogodilo Petru koji je korjenitom promjenom od prestrašenog i pobjeglog učenika postao odlučnim navjestiteljem Isusa Krista? Petar koji je Isusa susreo uskrslog, jednostavno pred ljude stavlja nepobitnost događaja: “S njime smo zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih” (Dj 10, 41). Jesti i piti može se samo sa živim i nazočnim, s toliko bliskim da zajednički dijelimo stol.

Iz svjedočenja Petra i apostola, snagom sakramenata, rađa se novi Božji narod koji iz naraštaja u naraštaj, obnavlja povijest i prelazi sve zemljopisne granice. Nakon dvije tisuće godina, mi živimo dramatičnu slobodu vjere od onoga što su njihove oči vidjele i ruke opipale – kako nam govori sveti Ivan (usp. 1Iv 1, 1-4). Oni su nam posvjedočili Riječ života i njihovo je svjedočanstvo istinito.

Ako je doista tako, ako je njihovo svjedočanstvo istinito, što i danas potvrđuje pobjedu Uskrsloga, vjera da smo suskrsnuli s Kristom, daje nam novu svijest o nama samima, bolje rečeno, novu samosvijest. Apostol nam Pavao u drugom čitanju jasno na to ukazuje: “Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore” (Kol 3,1). Ne kaže “ako budete uskrsli”, nego “ako ste suuskrsli”.

Suuskrsnuti, izražava živu prisutnost Krista Gospodina, vječne novosti kršćanskog života. Riječ je o prisutnosti koja obnavlja i poziva da “tražimo što je gore” (Kol 3, 1b), to jest istine – kao vječnog značenja svega onoga što već sada proživljavamo. Za rast tog dostojanstva nije potrebno – podsjeća nas poznato Diogenetovo pismo – da se kršćanin životom odvoji od drugih ljudi. Mi smo uronjeni u ovaj stvarni svijet, dijeleći sa svim ljudima njihove radosti i boli, tjeskobe, žalosti i nade.

Kršćanin ne živi izvan svijeta. Dapače, on je, poput Krista, pozvan biti srcem svijeta. “Tražiti što je gore” znači da vjera u Uskrsloga daje vremenu okus vječnosti. Kršćanin će u svakom događaju buditi svoju vjerničku svijest i jačati “vlast” nad samim sobom. Kršćanin je neumoran u radu dok izgrađuje ovozemni grad, on je i svjestan svoje osobne grešnosti koja ga svojim ponavljanjem deprimira, ali kršćanin zna da ga to ne udaljuje od Božjeg nauma s nama.

Mi, kršćani, slaveći otajstva muke, smrti i uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista kušamo ljepotu njegova oproštenja. Iskreno i trijezno primjećuje pjesnik: slabi i grešni, sebični i egoisti postoje kao i nekada, ali boreći se, trajno dokazuju da žele kročiti putem svjetla. Kršćanin se ostvaruje u hodu za Kristom Uskrslim. To potvrđuju sveci.

Novost života što ga kuša svaki kršćanin kao pojedinac, istovremeno je početak obnove naroda. Drugu uvjerljivu aktualnost o djelotvornosti Uskrsnuća potvrđuje sveti Petar u prvom čitanju: “On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih” (Dj 10, 42). Krist svojim uskrsnućem rađa novi narod. Pobjedonosni kralj koji je na sebe preuzeo grijehe svih ljudi i svakog pojedinog čovjeka, svojom je smrću uništio svaku podjelu među ljudima. U krvi nevinoga Jaganjca svi smo postali jedno. “Nema više: Židov ni Grk! Nema više: rob-slobodnjak! Nema više: muško-žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu” (Gal 3, 28). Zajedništvo s njim, a prema tome i naše međusobno zajedništvo postaje načelom stvarne ljudske egzistencije.

Naša europska kultura, koje smo dionici, bila bi nezamisliva izvan novosti života koju je Uskrsli darovao svijetu. Po kršćanima se je dogodila i promjena građanskoga društva. Čovjek nije subjekt prava samo ukoliko mu to država kao građaninu priznaje. Muškarci i žene, bez razlike, svi su i prije svega braća i sestre u Kristu. Dostojanstvo svakog čovjeka i zajedništvo među ljudima i narodima svih etničkih skupina, kultura i vjera trajno je zajamčio Otac nebeski. Suuskrsnuti s Kristom i tražiti ono što je gore, žurno potiče kršćane da nastoje u društvu ostvarivati mir oslonjen na četiri stupa: istinu, pravdu, ljubav i slobodu kako to kaže blaženi papa Ivan XXIII.

Draga braćo i sestre, ovaj Uskrs slavimo u Godini euharistije. Crkva, naša majka i učiteljica slavi svake nedjelje svečanu euharistiju. Nedjelja je “dies Domini – dan Gospodnji”, dan euharistije. Nedjelja nije samo središnji dio tjedna, nego je i žarište vremena. Nedjelja i danas omogućuje svakom čovjeku koji se želi približiti uskrslom Gospodinu da uzme udjela u Euharistiji, tom najuzvišenijem događaju svijeta. U njoj, u euharistiji se u povijesti čovječanstva na dobrobit svakog pojedinca i svih ljudi odvija vrhunac spasenja.

Upravljam vam stoga, braćo i sestre katolici, žarki poziv na redoviti sastanak s Uskrslim u nedjeljnoj euharistiji. Pokušajmo jednostavno ponovno krenuti od mise i sudjelovati u zajedničkim nedjeljnim slavljima. Pokušajmo, koliko je moguće, njegovati zajedništvo, te svojom darežljivošću sudjelovati u radosnim i bolnim trenucima braće i sestara koji su članovi obitelji Uskrsloga, osobito onih najpotrebnijih. Bit će to početak našeg osobnog uskrsnuća. Bit će to iskustvo novoga života u Isusu Kristu.

Predragi vjernici, dokazi o učinkovitosti Uskrsnuća i danas se temelje na moralnoj sigurnosti koja, tražeći i naše osobno zalaganje, uzvisuje našu slobodu. Ta je sigurnost puno moćnija od matematičke točnosti. Dokazi Uskrsnuća u našem životu, kao što nas podsjeća Petar u prvom čitanju, traže snažnu svjedočku sigurnost. Svatko je od nas krštenjem na to pozvan. Uskrsli Krist, prihvativši težinu naših grijeha, u oproštenju nam je darovao novi, besmrtni život te nas pozvao na sudjelovanje u otkupljenju svijeta. Neizmjerno očitovanje njegove pobjede jest naša sloboda koja se danas obnavlja – ako smo suuskrsli. Mi smo, braćo i sestre, dionici svetog Božjeg naroda da bismo bili na slavu Očevu.

U molitvi i duhovnom zajedništvu povežimo se danas s Marijom, Majkom Uskrsloga Krista i prihvatimo, stoga, svim srcem poziv kojim ćemo zaključiti ovo liturgijsko slavlje: “Idite i ponesite svima radost Uskrslog Gospodina.”

Svima vama i vašima želim sretan Uskrs želeći da budete nosioci uskrsne radosti: dobrote, zajedništva i mira. Želim mir svim stanovnicima našega Grada, svim gostima, bolesnoj braći i sestrama, onima koji trpe, siromašnima, zatvorenicima, odbačenima, prognanicima i svima onima koji očekuju milosrđe. Za sve je Isus umro na križu, za sve je uskrsnuo i svima osigurao život vječni.

Draga braćo i sestre, vama i vašima, te svima koji dijelite zajedništvo s nama zahvaljujući sredstvima društvenog priopćavanja i povezivanja, želim sretan Uskrs. Čestitam Uskrs svim vjernicima Crkve zagrebačke i citave Crkve u hrvatskome narodu, u Domovini i u inozemstvu.

Neka danas svakom čovjeku dobre volje zasja u duši uskrsna radost!
Neka mir Krista Uskrsloga iscijeli i ohrabri svako ljudsko srce! Amen.