IZVJEŠTAJ AMERIČKOGA STATE DEPARTMENTA O VJERSKIM SLOBODAMA U HRVATSKOJ

“HRVATSKA
Ustav osigurava slobodu savjesti i vjere te slobodno javno ispovijedanje vjerskih uvjerenja, a vlada općenito poštuje ova prava u praksi.
Nije bilo promjena u položaju vjerskih sloboda tijekom razdoblja na koje se ovaj izvještaj odnosi, a demokratska koalicijska vlast nastavila je pridonositi općenito slobodnom ispovijedanju vjere. Ne postoji službena državna religija; međutim, Katolička crkva jedan je od najsnažnijih nacionalnih simbola, povijesno je povezana s državom dok druge vjeroispovijesti nisu, te od države dobiva izvjesnu potporu.
Pojmovi vjere i etničke pripadnosti usko su isprepleteni u društvu. Tijekom proteklih deset godina vjerske institucije svih vjera bile su mete nasilja, što je odražavalo postojeće sukobe. Takvi incidenti još uvijek se javljaju, osobito u Podunavlju (istočna Slavonija), otkud stalno dolaze izvješća o vandalizmu upravljenom protiv srpskih pravoslavnih građevina i groblja.
Američka vlada nastavlja poticati hrvatsku vladu da poštuje vjersku slobodu u praksi. Dužnosnici veleposlanstva često se sastaju s predstavnicima zajednica vjerskih i etničkih manjina te s dužnosnicima iz hrvatske vlade da bi pospješila uvažavanje vjerske slobode i zaštitu ljudskih prava.

DIO I. Vjerski demografski podaci
Ukupna kopnena površina zemlje iznosi 21.829 kvadratnih milja a stanovništvo oko 4.677.000. Vjerski sastav zemlje izgleda približno ovako: rimokatolika, 85 posto; pravoslavnih, 6 posto; muslimana, 1 posto; Židova, manje od 1 posto; ostalih, 4 posto; ateista, 2 posto. (Ove brojke su približne jer rezultati popisa stanovništva iz travnja 2001. g. nisu dostupni, a isti je prvi nakon popisa iz 1991. godine koji je proveden prije rata i uz njega vezanih demografskih promjena.) Ovi statistički podaci u uskoj su vezi s etničkim sastavom zemlje. Pravoslavci se nalaze u srpskim područjima, osobito gradovima i ratom pogođenim područjima, a ostale manjinske vjere mogu se naći uglavnom u gradskim sredinama. Većina useljenika su rimokatolici hrvatske narodnosti.
Protestanti različitih vjera i strani svećenici aktivno prakticiraju i propagiraju svoju vjeru, kao i predstavnici istočnjačkih religija. Propovjednici mogih različitih skupina prisutni su ovoj zemlji, uključujući Crkvu Isusa Krista sveca posljednjih dana (Mormoni), Jehovine svjedoke, grkokatolike, pentekostalce, Hare Krišne i širok raspon evangeličkih protestantskih kršćana (kao što su baptisti, adventisti sedmoga dana, Kristova crkva, i razne vjerske organizacije poput Campus Crusades for Christ). Za razliku od proteklih godina, u razdoblju na koje se ovaj izvještaj odnosi nije bilo izvještaja o tomu da misionari nailaze na poteškoće u ishođenju misionarskih viza.

DIO II. Stanje vjerskih sloboda
Zakonski okviri/okviri politike
Ustav osigurava slobodu savjesti i vjere te slobodno javno ispovijedanje vjerskih uvjerenja, a vlast općenito poštuje ova prava u praksi.

Ne postoji službena državna religija; međutim, Rimokatolička crkva od države dobiva izvjesnu potporu.

Vlada priprema novi zakon o vjerskim zajednicama, pri čemu konzultira i vjerske zajednice; očekuje se da će Sabor o njemu raspravljati tijekom jeseni 2001. godine. Čelnici vjerskih zajednica izrazili su zadovoljstvo razinom svog sudjelovanja u postupku pripreme nacrta. Između ostalog, očekuje se da će zakon urediti pitanje vjeronauka u javnim školama kao i državno financiranje manjinskih vjerskih zajednica.

Granica između Katoličke crkve i države u prošlosti je često bila nejasna, uslijed nastojanja tadašnje vlasti Hrvatske demokratske zajednice da se što više poistovjeti s Katoličkom crkvom. Međutim, parlamentarni izbori održani u siječnju 2000. godine doveli su na vlast demokratsku koaliciju privrženu poštvanju ljudskih prava i unapređenju suradnje sa svim vjerskih zajednicama.

Predstavnici manjinskih vjerskih zajednica izjavljuju da se opća klima u vezi s vjerskim slobodama poboljšala nakon izbora iz siječnja 2000. godine kada je izabrana demokratska koalicijska vlast. Na primjer, čelnici Islamske zajednice izrazili su zadovoljstvo i pristupom vlasti i medijskim tretmanom vjerskih zajednica. Iako je nova vlast izrazila interes za uklanjanje vjerske diskriminacije, njezin pristup je ad hoc, rješava probleme kako se javljaju, a konkretnim pitanjima (npr. valjanošću vjerskih obreda vjenčanja) se bavi u odnosu na pojedine vjerske zajednice umjesto da uspostavi jednake nediskriminirajuće standarde i praksu.

U srpnju 2000. Katolička je crkva potpisala sporazum s državnom Hrvatskom radiotelevizijom (HRT) koji osigurava redovito i opsežno izvještavanje o katoličkim događajima (čak 10 sati mjesečno). O drugim se vjerskih zajednicama izvještava do deset minuta na mjesec dana. Katolička crkva vodi jednu od nekoliko privatnih radio stanica na državnoj razini, Katolički radio, koja se financira privatnim prilozima. Židovska zajednica je izjavila da nije bilo ograničenja u emitiranju vjerskog programa. O temama vezanim za Židove povremeno se izvještava u tjednom religijskom programu HRT-a, na primjer povodom židovskih blagdana. Muslimansku zajednicu mjesečno zapadne 4,5 minuta TV programa, te isto toliko radijskog programa. Osim toga, televizija svake godine prenosi proslavu Bajrama u zagrebačkoj džamiji.
Muslimani imaju pravo obilježavati svoje vjerske blagdane. Dobivaju plaćeni slobodan dan za jedan Bajram i imaju pravo obilježavati i drugi (iako za njega nisu plaćeni).

Vlada zahtijeva da se u školama osigura vjeronauk premda je pohađanje stvar izbora. Međutim, općenito govoreći, nedostatak sredstava, malen broj učenika iz manjinskih skupina, te nedostatak kvalificiranih učitelja otežavali su nastavu iz manjinskih vjera, pa se uglavnom nudio katolički vjeronauk.

Misionari ne vode registrirane škole, ali zajednica Mormona održava besplatne sate engleskog jezika nakon čega obično slijedi neki oblik religijske nastave. U prosincu 2000. godine Ministarstvo prosvjete počelo je priznavati srednjoškolske diplome muslimanske zajednice u Zagrebu, nakon čega je broj upisanika u tu školu porastao za 50 posto. Procjenjuje se da oko 4 tisuće srednjoškolskih učenika u 35 škola u Podunavlju (istočna Slavonija) pohađa pravoslavni vjeronauk. Nastavu vode 20 pravoslavnih svećenika i 4 laika. Predstavnici Pravoslavne crkve koji su organizirali nastavu izjavljuju da dobro surađuju s Ministarstvom prosvjete, koje je organiziralo i nekoliko seminara za vjeroučitelje.

Ne postoji ekumenska aktivnost koju bi sponzorirala vlada, niti je predviđeno financiranje takvih projekata.
Ograničenja vjerskih sloboda

Vjerskim skupinama ne nameću se nikakva formalna ograničenja, a sve vjerske zajednice slobodne su javno voditi službu te otvarati i voditi društvene i dobrotvorne ustanove. Za razliku od prethodnih godina, u razdoblju na koje se ovaj izvještaj odnosi nije bilo dojava o teškoćama kojima bi misionari bili izloženi u ishođenju misionarskih viza.

Iako ne postoji službena državna religija, Rimokatolička crkva dobiva izravnu potporu, kao i isplatu plaća i mirovina dijelu svećenika i redovnica iz sredstava državnih fondova mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Druge vjerske zajednice još nemaju slične ugovore s državom, niti postoji zakon koji ta pitanja uređuje. (Pravoslavni svećenici i imami uplaćuju doprinose u mirovinski i zdravstveni fond iz vlastitih sredstava kako bi ostvarili pravo na mirovinu.)
Jedan od izazova s kojim se vlast suočava je omogućavanje povratka izbjeglica, gdje je postignut napredak u nizu područja vezanih za povratak. Ipak, mnogi etnički Srbi koji se žele vratiti u Hrvatsku, uključujući i srpsko pravoslavno svećenstvo, i dalje nailaze na poteškoće kod povrata predratne imovine i obnove oštećenih ili srušenih kuća. Nije bilo izvještaja o konkretnim primjerima diskriminacije prema pravoslavnom svećenstvu izvan onoga s čim se susreću i drugi povratnici srpske nacionalnosti. Vjera i narodnost usko su isprepletene u društvu, a većina slučajeva diskriminacije više je motivirana nacionalnom pripadnošću, nego vjerom ili vjerskom doktrinom. Model često otvorene i teške diskriminacije nastavlja se protiv etničkih Srba, a ponekad i protiv drugih manjina u čitavom nizu područja, uključujući izricanje sudskih presuda, zapošljavanje, rješavanje stambenog pitanja i slobodu kretanja. Tadašnja HDZ-ova vlada često je zadržavala dvostruki kriterij odnosa utemeljen na narodnosti, posljedice kojega su još uvijek prisutne.
Vlada zahtijeva da se u školama osigura vjerski odgoj, iako je pohađanje stvar izbora. Škole u kojima je ispunjena nužna kvota od sedam učenika iz manjina po razredu nudile su zasebnu vjersku poduku za te učenike. U razredima u kojima nije zadovoljena kvota, učenici iz vjerskih manjina mogli su ispuniti zahtjev za vjerskom nastavom donošenjem potvrde da su pohađali nastavu u svojoj vjerskoj zajednici. Općenito gledano, nedostatak sredstava, učenika koji pripadaju vjerskim manjinama i kvalificiranih učitelja ometali su vjeronauk u manjinskim vjerama, a pretežno se nudio katolički vjeronauk. Iako nastava vjeronauka nije obavezna, postoje navodi da su neki učenici osjećali pritisak da sudjeluju u njoj. Židovski predstavnici zamijetili su da su osnovne informacije koje se učenicima pružaju o židovskoj vjeri netočne, a njihove ponude da poboljšaju nastavnu građu ostale su bez odgovora.
Ministarstvo obrane upošljava 20 katoličkih svećenika da bi služili katolicima u vojsci. No, ni pravoslavnim ni muslimanskim duhovnicima nije pružena takva prilika. Katolički svećenik prisutan je i daje blagoslov na polaganju zakletve po ulasku u vojnu službu, no ostali duhovnici nisu pozvani sudjelovati.
Prethodna HDZ-ova vlast povrat imovine je provodila na diskriminirajući način. Vlada je 1998. potpisala konkordat s Vatikanom, koji određuje povrat sve imovine Katoličke crkve koju je komunistički režim konfiscirao nakon 1945. Ovaj sporazum predviđa da će Vlada vratiti oduzetu imovinu ili dati naknadu Crkvi tamo gdje je povrat nemoguć. Postignut je određen napredak u obliku povrata neke imovine koju je bilo moguće vratiti, no do danas nikakva naknada nije isplaćena za imovinu koju je nemoguće vratiti. Tri druga sporazuma s Vatikanom reguliraju pitanja katoličkih brakova, vjeronauka u školama i vojnih kapelana.

Nikakvi slični sporazumi nisu sklopljeni između vlade i drugih vjerskih skupina. Pravoslavna zajednica predala je nekoliko zahtjeva za povrat oduzete imovine i nekoliko slučajeva riješeno je uspješno, osobito građevina u gradskim središtima. No, nekoliko zgrada u središtu Zagreba nije vraćeno, niti je vraćena imovina koja je pripadala samostanima, poput obradive zemlje i šume. Ovaj nejednak napredak može biti i posljedica sporog pravnog sustava, a ne sustavnog napora da se uskrati povrat pravoslavne imovine. Pojedina židovska imovina, uključujući neke zgrade Zagrebu, još nije vraćena. Od ožujka 2000. godine nije bilo primjera povrata židovske imovine. Židovska zajednica povrat imovine smatra jednim od svojih glavnih prioriteta. Vlast nije izmijenila diskriminirajuće odredbe Zakona o naknadi imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine koje je Ustavni sud osporio 1999. godine. Isto tako vlast nije ispoštovala rok koji je sud odredio za izmjenu zakona – 31. ožujka 2001. godine – pa je isti produžen do 15. srpnja 2001. godine. Očekuje se da će izmjene pružiti naknadu Židovima čija je imovina konfiscirana u razdoblju 1941-1945. te strancima.
Katoličke brakove država priznaje, uklonivši potrebu da ih se registrira kod matičara. Muslimanska i židovska zajednica, tražeći sličan status, pokretale su kod vlasti ovo pitanje u više navrata, no do danas nije doneseno nikakvo rješenje.
Koncentracijski logor u Jasenovcu iz drugog svjetskog rata, danas memorijalno-muzejsko područje, teško je oštećeno u vrijeme nedavnih sukoba pa je obnova u tijeku. U travnju 2001. godine, vladina delegacija predvođena ministrom kulture prisustvovala je komemorativnoj svečanosti u Jasenovcu, kojoj su nazočili i pojedini čelnici nacionalnih i vjerskih manjinskih zajednica.
Nema navoda o vjerskim zatvorenicima.

Prisilna promjena vjere
Nije bilo navoda o prisilnoj promjeni vjere, što se odnosi i na maloljetne državljane SAD-a koji bi bili oteti ili nezakonito odvedeni iz SAD-a, niti o odbijanju vlasti da takvim državljanima dopusti da se vrate u SAD.

Dio III. Društveni stavovi

Poimanje vjere i narodnosti u društvu je usko isprepleteno, a vjera se često rabila da bi se označilo ne-Hrvate i izdvojilo ih se radi diskriminirajućeg odnosa. Kao posljedica toga, vjerske ustanove postale su mete nasilja. U proteklih 10 godina vjerske ustanove svih vjera bile su meta nasilja. Do takvih incidenata još dolazi, osobito u Podunavlju (istočna Slavonija) gdje vlada napetost i otkud su stalno dolazili izvještaji o vandalizmu upravljenom protiv pravoslavnih građevina i groblja. Promatrači Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) zabilježili su 23 slučaja uzmemiravanja ili nasilja usmjerenih protiv vjerskog osoblja ili vjerskih mjesta tijekom razdoblja na koje se ovaj izvještaj odnosi. Osamnaest takvih izgreda bilo je upravljeno protiv srpske pravoslavne zajednice, a među njima je bilo prekida vjerskih obreda, uznemiravanja provoslavnih svećenika i oskvrnuća groblja. U veljači 2001. godine, pravoslavna crkva u Dardi, u napetoj istočnoslavonskoj regiji, oštećena je po peti put u posljednjih 18 mjeseci a pritom su razbiveni prozori i vrata. Nadalje, Pravoslavna crkva izjevljuje da se šibenski episkop zbog stalnog uznemiravanja u javnosti ne smije pojavljivati u svećeničkoj odori. U kolovozu 2000. godine, nepoznati počinitelji su provalili u pravoslavnu crkvu u podunavskom mjestu Branjina ispisavši po zidovima protusrpske poruke, no nitko nije uhićen. U srpnju iste godine, u Iloku u istočnoj Slavoniji, jedan pravoslavni svećenik odjeven u svećeničku odoru prelazio je cestu kada je prema njemu naglo skrenuo automobil. Svećenik nije povrijeđen, a vozač je od policije dobio opomenu.
Za razliku od prethodnog izvještajnog razdoblja, židovski čelnici u ovom razdoblju nisu izvještavali o ozbiljnijim slučajevima diskriminacije. Pisma s antisemitskim sadržajima zaprimljena su travnju i svibnju u Židovskoj općini u Zagrebu nakon čega su predana policiji, ali nisu uslijedila uhićenja. Niz prijetećih anonimnih telefonskih poziva prestao je kada je policija počela istragu.
Katolička crkva je povremeno iskazivala otvorenu kritiku prema prijašnjoj vlasti. Međutim, konzervativni elementi unutar katoličke hijerarhije u Hrvatskoj sve su više pokazivali nezadovoljstvo politikom nove koalicijske vlasti. U siječnju 2001. konzervativni dalmatinski biskupi bojkotirali su godišnji prijem za vjerske zajednice kod Predsjednika Mesića, s očitim ciljem da iskažu nezadovoljstvo kako s vlašću tako i s progresivnim stavovima katoličkog nadbiskupa Josipa Bozanića. U veljači 2001. godine, nekolicina dalmatinskih svećenika javno je podržala desničarske demonstracije potpore generalu Mirku Norcu, optuženom za ratne zločine. U ožujku je crkveni tjednik “Glas koncila” uredničkim komentarom oštro kritizirao Vladinu politiku i pritom istaknuo spomenuti raskol unutar crkvene hijerarhije.
Otkad je 1997. katolički nadbiskup Josip Bozanić preuzeo dužnost, Katolička crkva teži aktivnijoj ulozi u promicanju pomirenja. Program Katoličkog radija uključuje mjesečne emisije o ekumenizmu u koje se pozivaju gosti iz drugih vjerskih zajednica. Napori na području ekumenizma među vjerskim zajednicama odvijali su se u ozračju međusobnog razumijevanja. Na primjer, vjerski su se čelnici često sastajali i službeno i neslužbeno tijekom ovog izvještajnog razdoblja kako bi dali svoj doprinos vladinu uredu zaduženom za izradu zakonske regulative o vjerskim pitanjima, te kako bi raspravljali o drugim pitanjima od zajedničkog interesa. Sudionici opisuju takve susrete kao “prijateljske i zdrave”.

Dio IV. PolitikaVlade SAD-a
Djelovanje američke Vlade ima za cilj poticanje hrvatske vlasti na poštivanje vjerskih sloboda u praksi i potporu naporima Katoličke crkve da njeguje konstruktivno ozračje u poslijeratnom društvu. Dužnosnici Veleposlanstva često održavaju sastanke na svim razinama s predstavnicima etničke srpske (pravoslavne) zajednice kao i sa židovskim i muslimanskim zajednicama te su angažirani u promicanju ljudskih prava, uključujući vjerska prava ovih skupina. Dužnosnici Veleposlanstva sastaju se i često raspravljaju s vladinim dužnostima na svim razinama o poštivanju vjerske slobode i pitanjima diskriminacije vjerskih zajednica. Veleposlanstvo predvodi “Komisiju članka 11”, skupinu 24 međunarodne misije u zemlji koja se izravno bavi pitanjima etničkog i vjerskog pomirenja te ljudskih prava”.