Katehetska zimska škola (II.)

Zagreb, (IKA) – Umijeće komuniciranja vjere u vjeronaučnoj nastavi, tema je trodnevne Katehetske zimske škole za vjeroučitelje osnovnih škola koja je započela 8. siječnja u Dječačkom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati. Nakon svečanog otvaranja katehetske zimske škole kojem su bili nazočni kardinal Josip Bozanić, pomoćni biskup zagrebački Josip Mrzljak, predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju đakovački i srijemski biskup Marin Srakić te ministar znanosti, obrazovanja i športa dr. Dragan Primorac, uslijedio je prijepodnevni radni dio u kojem su održana dva predavanja.
Prvo predavanje na temu “Kultura odgojnih čina” održao je mr. Vlatko Badurina, profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Mr. Badurina istaknuo je kako se u radu s učenicima mora voditi računa o individualnosti svakog pojedinog učenika te da smisao nastave nije samo prenošenje znanja. Znanost pokazuje svoje granice i nedorečenosti te se prečesto ne zna nositi s posljedicama rezultata. Niti jedan nastavnik ne treba ići samo za znanstvenim rezultatima već i za drugim elementima. Uloga nastave je pomagati učeniku u njegovu intelektualnom, fizičkom i psihičkom rastu te mu nastavnici uvijek moraju biti na raspolaganju, rekao je predavač, a svakog učenika treba ohrabriti kako bi vlastitim snagama realizirao zadane ciljeve. Ne treba se bojati pogrešaka, već se one moraju tolerirati i na njima se treba učiti. Svaki nastavnik treba izbalansirati odnos između onoga naučenog i samog učenika, istaknuo je mr. Badurina, govoreći o orijentaciji nastavnika prema učeniku. Smatra da je za rad u školi, bilo nastavnika bilo učenika, bitna aktivnost te da je svaki učitelj dužan učenika potaknuti da iz pasivnog prerađivanja nastavnog sadržaja pređe u njegovu realizaciju. Za rad u nastavi, smatra Badurina, bitna je atmosfera. Svaki se učenik treba osjećati slobodno i ne smije se bojati posljedica koje donose eventualne pogreške koje učini. Pedagoški pristup učitelja prema učeniku kod svakoga učenika treba potaknuti učenje. Mr. Badurina ističe i produbljivanje osobnosti te upozorava kako rastresenost u školi dolazi od toga što pojedini učenici nisu osjetili da su u središtu pozornosti te na taj način žele privući što veću pažnju na sebe. Nastava treba polaziti, smatra Badurina, od onoga što je za učenika trenutno od važnosti. Kod djece treba razvijati smislene stavove koji su utemeljeni na mučeničkom iskustvu pojedinih svetaca te će na taj način svaki učenik dobiti preko vjeronauka, ali i drugih nastavnih predmeta, religiozno značenje stvarnosti. Badurina je progovorio još i o odgoju i globalizaciji, istaknuvši kako se u Europskoj uniji odgoj više ne može promatrati na nacionalnoj, nego na interkulturalnoj razini.
Drugo predavanje na temu “Liturgijski obred i kršćanski običaj. Liturgijska kriteriologij i zahtjev vremena” održao je dr. Ante Crnčević, viši asistent pri katedri za liturgiku KBF-a u Zagrebu. O liturgiji je govorio kroz socijalno-eklezijalne datosti, rekavši kako jaz između zajednice i liturgije nije samo u komunikaciji i teološkom znanju. U odnosu između Crkve i društva dolazi do pluralizma koji ima šire poglede od sekularizacije u modernom društvu, dodaje Crnčević, te ističe kako se svemu počinje pridodavati jednaka vrijednost te da je to jedan od problema jaza između zajednice i bogoslužja. Religijski pluralizam počinje se izjednačavati s civilnom religijom koja se u građanstvu počinje zagovarati kao religija društva. Laicitet se manifestira kao moderno društvo protivno tradicionalnoj religiji. Predavač je dodao kako se u liturgiji Crkve pojavljuje dekristijanizacija. Teži se da govor o Bogu bude prihvatljiviji onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, čime se gubi identitet kršćanskog iskustva. Kršćani su zajednica koja posjeduje spasiteljsko iskustvo Isusa Krista, a zajednicu ne čini religioznost, nego vjera u Krista Otkupitelja, dodaje Crrnčević te ističe kako je posljednjih godina porastao interes za sakramente koji obilježavaju prolazne krizne elemente ljudskog života. Crnčević smatra kako bogoslužja postaju sredstvo kateheze, što je pogrešno, jer bi bogoslužje trebalo biti događaj spasenja, iskustvo onoga što kateheza naviješta. U prvim kršćanskim vremenima bogoslužje je bilo vezano uz zajednicu i sakramente da bi kroz povijest ono postalo strano zbog svoje nerazumnosti te se zajednica od njega udaljuje. Drugi vatikanski sabor približio je bogoslužje, no u posljednjem desetljeću se pojavljuje, smatra Crnčević, pučka pobožnost koju ističu razni crkveni pokreti i udruge. Crnčević dodaje kako se u naše društvo danas uvode socijalizirani društveni običaji koji su nekada bili katolički te da pučka pobožnost proizlazi iz religioznog nadahnuća neke kulture. Na taj način se spaja religioznost koja postaje zajednička kršćanima i nekršćanima, vjernicima i nevjernicima i dolazi do socijalizacije kršćanstva. Kršćanska bogoslužja dobivaju folklorno značenje, a ne spasenjsku vrijednost, te kršćanske svetkovine postaju općeprihvatljive za što su, smatra dr. Crnčević, najviše zaslužni mediji. Sakramenti također postaju socijalno-religiozni čin, a ne čin vjere, a baš su sakramenti nužni za potpuni život u vjeri, istaknuo je dr. Crnčević.
Zimska katehetska škola nastavlja s radom do subote 10. siječnja kada će biti doneseni zaključci škole.