Budi dio naše mreže
Izbornik

“KONAC NOVOGA VIJEKA” ROMANA GUARDINIJA

Zagreb

Riječ je o jednoj od najpoznatijih studija u kojoj se iznosi viđenje krize kulture u kojoj živimo. Guardini je u svom djelu među prvima artikulirao misli o kraju moderne i perspektivama koje se nameću u budućnosti, davši tako lucidnu analizu krize suvremene kulture i anticipiravši mnoga kretanja svojstvena postmodernoj.

Zagreb, 23. 4. 2002. (IKA) – “Konac novoga vijeka” knjiga jednog od najznačajnijih kršćanskih filozofa i teologa dvadesetoga stoljeća Romana Guardinija objavljena je u izdanju izdavačke kuće “Verbum”. Guardini je u svom djelu među prvima artikulirao misli o kraju moderne i perspektivama koje se nameću u budućnosti, davši tako lucidnu analizu krize suvremene kulture i anticipiravši mnoga kretanja svojstvena postmodernoj.
Mr. sc. Petar Balta u pogovoru knjizi ističe kako među mnoštvom filozofskih, socioloških i ostalih studija koje su pokušale dati svoje viđenje krize kulture u kojoj živimo knjiga “Konac novoga vijeka” predstavlja jednu od najpoznatijih. Guardini u svojoj knjizi, objavljenoj još 1950. godine, ističe da cjelokupna suvremena kultura – znanost, filozofija, odgoj, učenje o društvu, književnost – previđa ono što čovjek prvotno i bezuvjetno jest: osoba, od Boga stvorena i postavljena u odnos sa stvarima i drugim osobama. To pogrešno gledanje na čovjeka dovelo je i do pogrešnog gledanja na fenomen moći. Nije se vodilo računa da uporaba moći ovisi u konačnici od slobodne volje čovjeka te da je čovjek u mogućnosti vlastitom slobodom ne samo sebe i svijet sačuvati i usavršavati nego i uništiti. Upravo u tome Guardini vidi uzroke strahota koje su pogodile dvadeseto stoljeće. Tražeći prvotne uzroke takvog stanja Guardini ih pronalazi prije svega u tome što je novi vijek odbacio prožetost religioznošću, doveo u pitanje istinu kršćanske Objave, osporio njezinu vrijednost za oblikovanje i vođenje života, stvorivši nekršćanski, počesto i protu-kršćanski oblik života.
Kao posljedica takvih tijekova, s jedne strane nastala je autonomna slika svijeta, razriješena izravnih kršćanskih utjecaja, a s druge strane “autonomno” kršćanstvo povučeno isključivo u nadnaravnu i duhovnu sferu, gotovo bez ikakve poveznice sa stvarnim životom. Guardini je te pokušaje spiritualizacije kršćanstva uvijek gledao kao opasnost, zabludu jednaku onoj materijalističkoj, naglašavajući da “nije moguć život bez svetog bez nadnaravnog”.
Istinsko dostojanstvo osobe može biti izgrađeno jedino na odnosu čovjeka spram Boga, jedino na shvaćanju veze stvorenja i stvoritelja, dakle na shvaćanju osobe povezanom s kršćanskom vjerom. Guardini u svojoj knjizi proročanski vidi današnje odbacivanje svih vrijednosti utemeljene na kršćanskoj etici, kao i samog naravnog zakona. “Nijedan se kršćanin ne može radovati izbijanju radikalnog ne-kršćanstva… Ali dobro je da se razotkriva ona nečasnost jer će se pokazati kako to u zbiljnosti izgleda kada se čovjek odvoji od Objave i prestane uživati njene plodove”, piše Guardini.
Povratak osobi i njenom istinskom dostojanstvu koje ima nadnaravno uporište u Bogu jest jedini put ozdravljenju kulture, izričit je Guardini. Stoga je nadilaženje novovjekovne frakture vjere i života, te povratak istinskoj religioznosti koja u Bogu vidi svoj smisao neodloživa potreba suvremenog čovjeka. Tako kršćanstvo, ma kako prognano iz ovog svijeta za njega nije prokletstvo ili nepotreban luksuz već nužnost. Ono je neophodno potrebno suvremenom čovjeku, ne samo kao duhovno utočište nego i kao temelj društvenog i kulturnog funkcioniranja i opstanka. (j04529)