Kristovo prvenstvo očituje se u Crkvi

Uvodno biblijsko čitanje:
“Ali, kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod Zakonom, da otkupi podložnike zakona, da primimo posinjenje. A da ste zbilja sinovi, dokaz je što Bog u vaša srce posla Duha svoga Sina koji viče: Abba, Oee”

1. Osmo poglavlje konstitucije Lumen gentium pokazuje u Kristovu otajstvu potrebno i neophodno izvješće o marijanskom učenju. Značajne su, s tim u vezi, prve riječi uvoda: “Predobri i premudri Bog, hoteći izvršiti otkupljenje svijeta, kad je došla punina vremena, poslao je svoga Sina rođena od žene… da primimo posinjenje (Gal 4,4-5)” (LG, 52). Taj je Sin Mesija, očekivan od starozavjetnog naroda, poslan od Oca u odlučnom povijesnom trenutku, “punini vremena” (Gal 4,4), koja se podudara s njegovim rođenjem od žene u našem svijetu. Ona koja je uvela u čovječanstvo vječnog Sina Božjega neće se nikada odijeliti od Onoga koji je u središtu božanskog nauma ostvarenog u povijesti.
Kristovo prvenstvo očitovalo se u Crkvi, njegovu mističnom Tijelu: u njoj, doista, “vjernici pristaju uz Krista Glavu i u zajednici su sa svim njegovim svetima” (usp. LG ,52). Krist je onaj koji privlači sve ljude k sebi. Marija usmjerava prema njemu pogled i srce vjernika.
Ona je put koji vodi Kristu: doista, ona koja je “po anđelovu navještenju primila u srce i u tijelo Božju Riječ” (LG, 53) pokazuje nam kako u svoj život primiti Sina koji je sišao s neba, učeći nas kako Isusa učiniti središtem i najvišim “zakonom” našega života.

2. Marija nam također pomaže otkriti, na početku spasiteljskog djela, vrhunsko djelo Oca koji poziva ljude da postanu djeca u jedinorođenome Sinu. Sjećajući se najljepših izričaja Poslanice Efežanima: “Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom” (Ef 2,4), Koncil daje Bogu naslov “bogat milosrđem”: Sin “rođen od žene” pojavljuje se, tako, kao plod Očeva milosrđa, i bolje pojašnjava kako je ta Žena “majka milosrđa”.
U istom kontekstu, Koncil samo Boga naziva “najmudrijim”, usmjerujući našu pozornost uskoj povezanosti između Marije i božanske mudrosti koja je, u svom tajanstvenom naumu, htjela majčinstvo Djevice.

3. Koncilski tekst nas također podsjeća na jedinstvenu vezu koja sjedinjuje Mariju s Duhom Svetim riječima nicejsko-carigradskog Vjerovanja koje izgovaramo u svetoj misi: “On je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice”.
Izražavajući nepromijenjenu vjeru Crkve, Koncil se sjeća čudesnog Sinovljeva utjelovljenja koje se dogodilo u krilu Djevice Marije bez sudjelovanja muškarca, djelovanjem Duha Svetoga.
Uvod VIII. poglavlja Lumen gentium pokazuje tako u trojstvenom pogledu bitni doseg marijanskog nauka. Sve se, doista, vrši po volji Očevoj, koji je poslao Sina na svijet, očitovavši ga ljudima i postavivši ga Glavom Crkve i središtem povijesti. Radi se o naumu koji se izvršio Utjelovljenjem, o djelu Duha Svetoga, ali uz bitno sudjelovanje žene, Marije Djevice, koja je tako postala sastavnicom između Trojstva i ljudskoga roda.

4. Trostruka Marijina veza s božanskim osobama potvrđena je jasnim riječima i u prikazu značajnog izvještaja koji povezuje Majku Gospodinovu s Crkvom: “Odlikovana je velikom ulogom i dostojanstvom da bude Majka Božjega Sina, i zato premila kai Oca i svetište Duha Svetoga” (Lg,53).
Temeljno Marijino dostojanstvo je u tome što je ona “Majka Sina”, a koje je izraženo u kršćanskom nauku i bogoštovlju pod naslovom “Majka Božja”.
Radi se o čudesnom naslovu koji očituje poniznost jedinorođenoga Sina Božjega u njegovu utjelovljenju, i, povezano s time, o najvišoj časti udijeljenoj stvorenju pozvanom da ga rodi u tijelu.
Majka Sina, Marija “najdraža je Očeva kai” na jedinstven način. Njoj je udijeljena osobita sličnost između njezina majčinstva s Božjim očinstvom.
I još: svaki je kršćanin “Hram Duha Svetoga”, prema riječima apostola Pavla (1 Kor 6,19). Ali ta tvrdnja poprima osobito značenje u Mariji: u njoj se, doista, odnos s Duhom Svetim obogaćuje zaručničkim dosegom. To sam spomenuo u enciklici Redemptoris Mater: “Duh je već sišao na nju i vea je u navještenju postala njegova vjerna zaručnica, prihvativši Riječ samoga Boga…” (br.26).
Osobiti Marijiin odnos s Presvetim Trojstvom daje joj dakle dostojanstvo koje nadvisuje dostojanstvo svih drugih stvorenja. Na to izričito podsjeća Koncil: “po tom milosnom daru” Marija “daleko nadvisuje sve druge stvorove” (LG, 53). Ipak, to vrhunsko dostojanstvo ne prijeći Mariji da bude solidarna sa svakim od nas. Konstitucija Lumen Gentium dalje kaže: “Ujedno je združena u Adamovu rodu sa svim ljudima koji trebaju spasenje”, te je bila “na uzvišen način otkupljena s obzirom na zasluge svoga Sina” (ondje).

5. Tu se ističe pravi značaj Marijinih povlastica i njezinih izvanrednih odnosa s Trojstvom: one smjeraju tome da je učine prikladnom za surađivanje u spasenju ljudskoga roda. Neusporediva veličina Gospodinove Majke, ostaje, međutim, dar Božje ljubavi svim ljudima. Proglašujući je “blaženom” (Lk 1,48) naraštaji će veličati “velika djela” (Lk 1,49) koja joj Svevišnji učini za čovječanstvo “spomenuvši se dobrote njegove” (Lk 1,55).