Laička svetost za crkveno proljeće

1. Na blagdan Bezgrešnoga začeća 8. prosinca sjetili smo se 30. obljetnice završetka Drugoga vatikanskog koncila. Kao što je poznato, koncilski skup poklonio je veliku pozornost identitetu i poslanju vjernika laika. Na to pitanje, koje je već dotaknuto u konstituciji o Crkvi, koncilski su se oci sustavno vratili dekretom Apostolicam actuositate.
U Lumen gentium već stoji da su kršćanski laici u pravom smislu “laici” te je istaknuto svjetovno značenje njihova poslanja (usp. br. 31). Zatim konstitucija Gaudium et spes dodaje da kršćanska vjera u Boga Stvoritelja i Utjelovljenu Riječ ne prejudicira, nego dapače učvršćuje laičku izvornost, pokazujući i jamčeći vrijednost i autonomiju vremenitih stvarnosti: vrijednost i autonomiju koji očito dolaze iznutra, a ne protiv Stvoriteljeva nauma. “Stvorenje doista bez Stvoritelja iščezava” (br. 36).
2. No, upravo dekret Apostolicam actuositate osobito produbljuje apostolski poziv vjernika laika: u njemu ih se potiče da ne samo kršćanstvom prožimaju ovozemnu stvarnost (usp. br 7), nego da se zauzimaju i u apostolatu naviještanja Evanđelja i posvećivanja (usp. br. 6), da to čine u skladu sa svojim posebnim uvjetima.
Prvi od načina takvoga djelovanja zacijelo je prikladno svjedočenje koje trebaju pružati Evanđelju u redovitim prilikama svoje svakodnevice: u obitelji, na radnom mjestu, u kulturi, umjetnosti, gospodarstvu i politici. Ali za laike se otvaraju široki prostori također u doslovno crkvenom životu. Nije riječ samo o tome da priskoče u pomoć zajednici kad nema dovoljno posvećenih služitelja; njih već krsno posvećenje čini nosiocima dužnosti i prava pozivajući ih na preuzimanje određenih uloga i službi te na vrednovanje duhovnih darova i posebnih milosti svakoga čovjeka za Kraljevstvo Božje.
Dvadeset stoljeća crkvene povijesti i osobito ova desetljeća nakon Koncila, zabilježila su jedinstveni procvat laičkih skupina pokreta i udruga. Izgleda da Božji duh potiče u kršćanskome narodu misionarski zamah iz prvoga doba kad se je vjera mogla brzo širiti zahvaljujući junačkom svjedočenju svakoga krštenika.
Zauzimanje povezanih i dobro obrazovanih laika opravdano se može očekivati osim širenja izvorne laičke svetosti obnovljeno proljeće Crkve trećega tisućljeća.
3. Povjeravamo tu nadu zagovoru presvete Marije. Moja se misao ovoga trenutka upravlja loretskom svetištu, gdje se upravo danas svečano zaključuje Sedmo loretsko stoljeće. Duhom hodočastim u svetu kućicu u kojoj je sveta Djevica provela veliki dio svoga života. Ondje je ona vršila svoje izvanredno poslanje, živeći “kao i drugi, životom punim obiteljske skrbi i rada” (AA, 4). Molim presvetu Mariju da nazaretska kuća postane našim kućama uzorom življene vjere i neustrašive nade. Neka kršćanske obitelji, neka kršćanski laici, od nje nauče umjetnost preobrazbe svijeta kvascem božanske dobrotvornosti, pridonoseći tako izgradnji civilizacije ljubavi.