MOLITVA BOGU DA SPASI SVOJ NAROD

Kateheza br. 28 – “Molitva za Božji sveti narod” – Poziv na molitveni dan u Asizu
Uvodno biblijsko čitanje: Sir 36, 1-5.10-13
“Smiluj nam se, Gospodaru,/ Bože svega svijeta,/ i pogledaj na nas,/ i prožmi strahom svojim/ sve narode!/ Podigni ruku protiv naroda/ tuđinskih,/ da spoznaju tvoju moć./ Kako si se u očima njihovim/ pokazao nama svetim,/ tako se sada u očima našim/ pokaži velik prema njima./ Da poznaju kao što znamo i mi/ da nema Boga osim tebe, Gospode./ Obnovi znake i ponovi čudesa,/ proslavi ruku i desnicu svoju/… Okupi sva plemena Jakovljeva,/ vrati im baštinu kao na početku./ Smiluj se, Gospode, narodu/ koji se zove imenom tvojim,/ Izraelu, kojega si učinio/ prvijencem svojim./ Smiluj se svetom gradu svojem,/ Jeruzalemu, prebivalištu svome./ Ispuni Sion pjesmom u svoju hvalu,/ i Svetište svoje slavom svojom.”

1. U Starome zavjetu ne postoji samo službena knjiga molitava, odnosno Psaltir. Mnoge su biblijske stranice ispunjene pjesmama, himnima, psalmima, prošnjama, molitvama, zazivima koji se uzdižu Gospodinu kao odgovor na njegovu riječ. Biblija se, tako, predstavlja kao dijalog između Boga i ljudskog roda, susret koji je stavljen pod pečat božanske riječi, milosti i ljubavi.
To je slučaj s molitvom koju smo sada uputili “Gospodaru, Bogu svega svijeta” (r. 1). Ona je sadržana u Knjizi Siraha, mudraca koji je sabrao svoja razmišljanja, svoje savjete, svoje pjesme vjerojatno između 190. i 180. pr. Krista, na pragu epopeje oslobođenja koju je Izrael doživio pod vodstvom braće Makabejaca. Unuk tog mudraca je, kako je opisano u proslovu priloženom toj knjizi, g. 138. preveo na grčki djedovo djelo kako bi se ta učenja ponudila širem krugu čitatelja i učenika.
Knjiga Sirahova se u kršćanskoj tradiciji naziva “Ecclesiasticus”. Kako nije primljena u židovski kanon ta je knjiga na kraju, zajedno s drugima, karakterizirala takozvanu “veritatis christiana”. Na taj će način vrijednosti koje predlaže ta mudrosna knjiga ući u kršćanski odgoj patrističkog doba, osobito u monaškoj sredini, postavši poput nekog priručnika za praktično vladanje Kristova učenika.

2. Zaziv poglavlja 36 Sirahove knjige, koji časoslov u pojednostavljenom obliku donosi u Jutarnjoj molitvi, kreće se duž nekih tematskih pravaca.
Tu, ponajprije, nalazimo molitvu da se Bog zauzme za Izrael,a protiv stranih naroda koji ga tlače. U prošlosti, Bog je pokazao svoju svetost kada je kaznio grijehe svog naroda, predajući ga u ruke neprijateljima. Sada molitelj moli Boga da pokaže svoju veličinu svladavajući silu tlačitelja i uvodeći novo doba obojeno mesijanskim tonovima.
Sigurno da ta molitva odražava molitvenu tradiciju Izraela i bremenita je biblijskim sjećanjima. Na neki se način može promatrati kao molitveni obrazac koji valja moliti u vrijeme progona i tlačenja, kao što je to bilo doba u kojem je živio pisac, pod surovom i okrutnom vladavinom sirijsko-helenističkih stranih vladara.

3. Prvi dio te molitve započinje gorljivim pozivom upućenom Gospodinu da se smiluje i pogleda (r. 1). No, odmah se pozornost upravlja prema božanskom djelovanju koje se veliča nizom vrlo sugestivnih izraza: “Smiluj se… pogledaj… prožmi strahom… podigni ruku… pokaži se velik… obnovi znake… ponovi čudesa… proslavi ruku i desnicu svoju…”.
Biblijski Bog nije ravnodušan prema zlu. I premda njegovi putovi nisu naši putovi i njegova se vremena i naumi razlikuju od naših (usp. Iz 55,8-9), on ipak staje na stranu žrtava i predstavlja se kao strogi sudac nasilnika, tlačitelja, pobjednika koji ne poznaju milosti.
No, taj njegov zahvat nema za cilj uništenje. Pokazujući svoju moć i svoju vjernost u ljubavi, on i u savjesti onoga koji čini zlo može pobuditi poticaj koji će ga dovesti obraćenju. “Da poznaju kao što znamo i mi da nema Boga osim tebe, Gospode” (r. 4).

4. Drugi dio himna započinje pozitivnijim vidikom. Naime, dok se prvi dio zaključuje Božjim zahvatom protiv neprijatelja, drugi dio ne govori više o neprijateljima, već traži Božje milosti za Izrael, moli njegovu milost za izabrani narod i za sveti grad, Jeruzalem.
San o povratku svih prognanih, uključujući one sjevernog kraljevstva, postaje predmetom molitve: “Okupi sva plemena Jakovljeva, vrati im baštinu kao na početku” (r. 10). Traži se tako svojevrsno ponovno rođenje cijeloga Izraela, kao u sretnim vremenima zauzimanja čitave Obećane zemlje.
Da bi svoju molitvu učinio što snažnijom, molitelj insistira na odnosu koji Boga povezuje s Izraelom i Jeruzalemom. Izrael se opisuje kao “narod koji se zove imenom tvojim”, onaj “kojega si učinio prvijencem svojim”; Jeruzalem je “tvoj sveti grad”, “tvoje prebivalište”. Potom se izražava želja da taj odnos postane još tješnji te dakle slavniji: “Ispuni Sion pjesmom u svoju hvalu, i Svetište svoje slavom svojom” (r. 13). Ispunjavajući svojom slavom jeruzalemski hram, koji će sebi privući sve narode (usp. Iz 2,2-4; Mih 4,1-3), Gospodin će svoj narod ispuniti svojom slavom.

5. U Bibliji jauk onih koji trpe nikada ne skončava očajem, već je uvijek otvoren nadi. Temeljna je sigurnost da Gospodin ne napušta svoju djecu, ne ispušta iz svojih ruku one koje je stvorio.
Liturgijska selekcija ostavila je sretni izraz u našoj molitvi. Ona od Boga traži da dadne “svjedočanstvo svojim prvim stvorovima” (r. 14). Bog od vječnosti ima naum ljubavi i spasenja prema svim stvorenjima, pozvanima postati njegovim narodom. To je nauk za kojeg sveti Pavao prepoznaje da ga je “Duh objavio njegovim apostolima i prorocima:… vječni naum koji ostvari u Kristu Isusu, Gospodinu našem” (Ef 3,5-11).

Poziv na molitveni dan u Asizu
Kao što znate, sutra ću pohoditi Asiz, gdje ću, zajedno s izaslanicima Crkava i crkvenih zajednica i predstavnicima drugih religija, živjeti dan posvećen molitvi za mir u svijetu. Riječ je o hodočašću nade, tragovima sv. Franje Asiškog, proroka i svjedoka nade.
Nadam se da će taj pothvat, osim duhovnih plodova koji izmiču ljudskim mjerilima, moći doprinijeti usmjeravanju duša i odluka prema iskrenim i hrabrim naumima pravde i oproštenja. Ako bude tako, doprinijet ćemo učvršćenju temelja za istinski i trajni mir.
Pozivam, stoga, katoličke vjernike da svoju molitvu ujedine s molitvom koju ćemo sutra u Asizu zajednički uzdići kao kršćani, gajeći istodobno u svome srcu naklonost prema sljedbenicima ostalih religija koji će se okupiti u gradu sv. Franje da mole za mir.
Svima, pojedincima i zajednicama, već sada izražavam svoju srdačnu zahvalnost.