Mons. Zgrablić na blagdan sv. Šimuna i Jude Tadeja na zadarskom Bokanjcu

Bokanjački župnik Roland Jelić ove je godine prvi put pokrenuo i održavanje procesije s kipovima te dvojice svetaca kroz gradski predio, koju je također predvodio mons. Zgrablić.

O drevnoj povezanosti Bokanjana s tim apostolima govori i napjev kojega su pjevali tijekom procesije, s barjacima i feralima u pratnji svečevih kipova: „Šimune, jačaj nam vjeru u spas. Tadeju, krijepi Bokanjac nam drag“.

„Naš život trebamo graditi na temeljima apostolske vjere po primjeru  svetih Šimuna i Jude Tadeja“ poručio je mons. Zgrablić, potaknuvši na otkrivanje bogatstva vjere za koju su i oni položili svoj život: „Da bismo sebe mogli prepoznati u tome i vidjeti Božje djelovanje koje ta dvojica apostola svjedoče, ne kao teoriju, nauku, znanje, nego kao snagu i smisao života.

Jer, znanje i spoznaja nisu nam dovoljni. Oni su samo svjetlo. Ali to svjetlo nama prosvjetljuje put da mi svojom voljom i htijenjem prihvatimo što Bog i nama hoće dati. Nismo izgubljeni na putu života. Sigurni smo u nešto što tolike generacije prenose i svjedoče“, rekao je mons. Zgrablić.

Zahvalivši Bogu za neizmjerna dobra koja čini u životu i za dar svetih apostola Šimuna i Jude Tadeja, nadbiskup je rekao da ih spominju sva četvorica evanđelista.

Matej Šimuna naziva Šimun Kananaj, Marko ga naziva Kananajac, a Luka, Šimun Revnitelj. Ivan kaže, „Juda, ne iškariotski“.

Šimun potječe iz Kane gdje je Isus učinio prvo čudo, kad je vodu pretvorio u vino.

„Šimuna su zvali revniteljem jer je po svom političkom opredjeljenju bio zelot. Zeloti su se na borbeni način htjeli suprotstaviti neprijateljima, rimskim okupatorima. Okupljali su se u male grupe i bili radikalni, napadali su Rimljane, želeći se od njih obraniti.

No, susret s Isusom učinio je veliku promjenu u Šimunovom životu. I on je od revnitelja za političko dobro, političku slobodu, postao revnitelj duša“, poručio je mons. Zgrablić.

Glede spomena Jude Tadeja, u kratkoj Judinoj poslanici, od svega jednog poglavlja, piše: „Juda, sluga Isusa Krista, brat Jakovljev, ljubljenima u Bogu“.

„Riječ Šimun znači Bog je čuo, a Tadej znači odvažan, snažan, jak.

O njima se malo biografski zna, ali znamo najbitnije o njima, što je vječno. Oni su postali svjedoci nečega izuzetno važnoga i vrijednoga da ih se nije prestalo štovati od njihove mučeničke smrti do danas.

I mi se spominjemo tih imena jer njihovo svjedočanstvo postalo je takva snaga i sila. Poput valova prenose duboku poruku koja se tiče svakoga od nas, svakog ljudskog srca i bitno je za našu spoznaju. Poruka za koju su oni dali svoj život sudbonosna je i za naš život“, istaknuo je mons. Zgrablić, opisavši predaju prema kojoj su mučenički ubijeni.

Šimun i Juda propovijedali su u Siriji, Armeniji, Egiptu, Perziji. Upravitelju perzijskog grada Odese htjeli su odnijeti spise o Kristu, Kristovu sliku. Upravitelj je tada na raspravu o tome sa Šimunom i Judom pozvao vračeve, koje su Šimun i Juda nadvladali u raspravama. Tada su na vračeve poslane zmije koje su ih ujedale. Na to je upravitelj dao ubiti Šimuna i Judu. Šimuna su prepilili, a Judu zatukli toljagom. Tako su podnijeli mučeništvo.

Poželjevši da otkriju princip ljepote hrabrog djelovanja apostola, nadbiskup je rekao da se takva vrijednost uvjerenja tiče i nas. Potaknuo je na razmatranje pitanjem: „Za što bi ti dao svoj život?“, rekavši da bi odgovor vjerojatno bio, za supružnika, obitelj, osobito za svoje dijete.

„U sakramentima se možemo Bogu približiti, a u smrti se najviše možemo približiti Bogu. Tu je tolika Božja blizina.

Bog nas neizmjerno ljubi, do svoje smrti na križu. Ali, ako smo mi toj ljubavi zatvoreni, ako ne prihvatimo da ta ljubav uđe u naš život, ona ne može doprijeti do nas.

Netko te može ljubiti. Ali, ako ti ne mariš za toga tko te ljubi, ako ga ignoriraš, samo znaš nešto o toj osobi… Ali, to znanje nije dovoljno, nego moraš prihvatiti tu ljubav, da ta ljubav dopre do tebe, da dodirne tvoje srce“, potaknuo je mons. Zgrablić, upozorivši: „Možemo imati lijepu tradiciju u življenju vjere, okupljati se, ali sve to može biti izvanjsko, gotovo nevažno, jer ostaje samo na razini tjelesnosti i folklora.

Ako vjera nije opredjeljenje naše volje i srca, put našeg života, ta vjera nije spasonosna u nama. Ta vjera neće biti apostolska, vjera kakvu su nam posvjedočili sveti apostoli, kao što su je svojim životom posvjedočili i sveti Šimun i Juda Tadej“.

Koadjutor je pojasnio i navještaj Evanđelja prema kojem je Isus, nakon što je noću molio na gori, kada se razdanilo, k sebi dozvao učenike i između njih izabrao dvanaestoricu.

Nadbiskup je rekao kako je to nasljedovanje Boga u njegovom Sinu Isusu novost u odnosu na starozavjetno nasljedovanje Boga.

„Mojsije je na gori dobio 10 Božjih zapovijedi gdje mu je Bog rekao što čovjek treba činiti. To je bio vrhunac Božje objave. Ali, s Isusom počinje nešto novo što ni Mojsije nije bio učinio.

Na Sinaj nitko nije smio doći, samo se Mojsije popeo. Isus nas uvodi u novi odnos s Bogom. Počinje novi savez, progovara nam se nova Božja riječ. U Isusu započinje nova Božja komunikacija s čovjekom“, istaknuo je propovjednik, ističući činjenicu da Isus nije bio sam pred Bogom, poput Mojsija.

S Isusom idu i apostoli, silno mnoštvo i učenici – te tri razine ljudi koji okružuju Isusa spominje Evanđelje. Među njima, Isus izabire dvanaestoricu koji će se intimno s njime povezati.

„Među izabranim apostolima jedan je i izdajica. Što bismo mi učinili, ako nas je netko strašno povrijedio, kao što je Juda povrijedio Isusa?

Unatoč tome, Isus se nije odrekao Jude ni kad ga je on izdavao. Isus je Judi rekao – Prijatelju! Ni tada ga nije odbacio. I taj nam primjer pokazuje kako Bog postupa s nama“, poručio je mons. Zgrablić.

Istaknuo je da to pokazuje sljedeće: „Kada nas Bog pozove da budemo njegovi, kada nas šalje – Bog ne odbacuje svoj poziv.

Božji poziv nije ireverzibilan, da Bog taj poziv povlači. Kada Bog nešto učini, kada Bog nešto daje, stvara, kad nas poziva i u nešto upućuje, Bog to neće povući i pokajati se zašto je to učinio, da ne bi više dao svoje milosti“, naglasio je mons. Zgrablić, govoreći o ljepoti i veličini Božjeg djelovanja.

Bog ne postupa u našem životu na način da bi nam, kada sagriješimo, rekao: „E sad je dosta, neću više biti s tobom i dati ti milosti, eto ti što zaslužuješ“.

„To nije način Božjeg djelovanja! Odabir Jude Iškariotskoga i Petra koji je postao prvak apostola poručuje još nešto.

U zajednici koju Isus izabire, u mnoštvu u kojem Isus djeluje, mi tražimo perfekcionizam. Nemojte tražiti od svećenika i biskupa da budu anđeli s krilima i aureolama. Takvi ljudi ne postoje. Svi smo mi grešni. Ali svatko u Crkvi ima mjesto. I u toj zajednici, iako je takva, Bog djeluje“, rekao je zadarski koadjutor.

U navještenom blagdanskom evanđelju zapisano je i kako su ljudi po Isusovom djelovanju ozdravljali od nečistih duhova koji su ih mučili.

„Dakle, Iz Isusa je izlazila sila. Bog nam je donio novu silu, donio nam je novi život. Život prije krštenja bio je jedan, a po krštenju dogodila se promjena našeg života.

Sila koja je Krista dignula iz groba, koja ga je uskrsnula, ta nova sila došla je i na nas. Ta sila i nas zahvaća“, ohrabrio je mons. Zgrablić, rekavši da do nas dopire sila Božjeg milosrđa i oproštenja unatoč Zlu koje nas napada i kojemu podliježemo.

Zamolivši da zagovor svetih Šimuna i Jude Tadeja pomogne da Boga slavimo, s Bogom živimo i budemo ponosni kršćani, mons. Zgrablić je poručio da u spomenu svetih apostola mučenika ne slavimo neki događaj ili vrijednost iz prošlosti.

„Nije to samo memorija. Nismo se došli tek prisjećati nekih osoba. Došli smo slaviti ono što su oni nama posvjedočili, jer su postali stupovi, temelji, sigurnost, putokaz, svjetionik našeg života.

To je pravac Božjeg djelovanja. Zato smo zahvalni Bogu za njihovo mučeništvo i za njihov život, da se njima smijemo utjecati i da živom vjerom možemo ići putem Kristovim“, rekao je koadjutor Zgrablić, potaknuvši da dozvolimo da Bog na taj način i u nama djeluje, da Bog i nas spašava.

„Bog nas po svome sinu Isusu Kristu dovodi u svoju blizinu. Neka to bude radost i snaga našeg življenja“, poručio je mons. Zgrablić.