Neprolazna je vrijednost svjedočanstva svetoga Dujma

Draga braćo i sestre!
Najsrdačnije pozdravljam sve prijatelje grada Splita i Hrvatske. Na poseban način pozdravljam nasljednika sv. Dujma na katedri solinskih biskupa prenijetoj u Split, pastira ove mjesne Crkve, te gospodu kardinale i druge biskupe ovdje nazočne i cijeli Božji narod. Pozdravljam isto tako predsjednika Republike, predsjednika Vlade, predsjednika Hrvatskoga sabora, zatim splitskoga gradonačelnika i sve ostale građanske i vojne vlasti i sve drage goste slavlja. Posebno sam radostan što danas mogu biti ovdje s vama. Dvostruki je značaj mojega poslanja. Prije svega, dolazim kao posebni izaslanik pape Ivana Pavla II., koji mi je povjerio da vam prenesem njegov očinski pozdrav pun ljubavi. On vas silno cijeni i hrabri vas da nastavite ići putem vjere, koja je donijeta u ove krajeve još u vrijeme svetoga Pavla (usp. 2 Tim 4, 10; Rim 15, 19). Upravo je Sveti Otac svojim povijesnim pastirskim pohodom Splitu i Solinu 4. listopada 1998. počeo slavlja 1700. obljetnice mučeništva vašega nebeskog zaštitnika i utemeljenja vašega grada. Učinilo mu se je zbog toga prikladno i potrebno da središnjemu slavlju završnice ovoga jedinstvenog sedamnaestostoljetnog jubileja predsjeda njegov posebni izaslanik. Velika mi je čast biti ovdje s vama, u ovoj zemlji koja je još od apostolskih vremena prihvatila prve navjestitelje Radosne vijesti Isusa Krista, navjestitelje spasenja i vječnoga života. Osjećam se počašćenim što sam u slijedu tolikih izaslanika Petrove Stolice, koje je primio ovaj grad i hrvatski narod, počevši tamo sve od 641. kada je papa Ivan IV. Dalmatinac ovamo poslao opata Martina da sabere kosti solinskih mučenika i da ih odnese u Rim. Došao sam stoga i kao hodočasnik pohoditi grobove i iskazati počast solinskim mučenicima, čije su relikvije pohranjene dijelom ovdje dijelom u Rimu. Ova dva počivališta njihovih relikvija simboliziraju u određenom smislu trajnu i neraskidivu povezanost Apostolske Stolice i ove Crkve, uvijek vjerne Petrovu nasljedniku.

Okupili smo se da bismo proslavili veliki jubilej Splitsko-makarske, nekoć solinske, Crkve, koja sa zahvalnošću slavi 17 stoljeća slavnoga mučeništva svetoga Dujma u vrijeme progona koje je naredio car Dioklecijan. Poznat kao jedan od najžešćih progonitelja Crkve, Dioklecijan se je kasnije povukao u palaču oko koje niče ovaj vaš prelijepi grad, pravi dragulj hrvatskog Jadrana. Sveti Dujam nije bio jedini mučenik u Solinu. S njime podnije progonstvo skoro cijela ondašnja solinska kršćanska zajednica. U ono vrijeme, mnogi svećenici, đakoni i vjernici svjetovnjaci dadoše život kako bi ostali vjerni Kristu Gospodinu. Znamo imena njih sedmorice: svećenik Asterije, đakon Septimije, vjernik svjetovnjak Anastazije, zaštitnik vjeroučitelja, i još druga četiri vjernika svjetovnjaka: Antiohijan, Gajan, Telije i Paulinijan. Oni su prikazani na mozaiku kapele Svetoga Venancija, koja se nalazi pored Lateranske bazilike, katedrale rimskoga biskupa. Još je mnogo drugih mučenika čija su imena nama ostala nepoznata, ali su nam prisutni po svom ispovijedanju vjere, što nas stalno nadahnjuje. Neprolazna je vrijednost svjedočanstva svetoga Dujma, kao i svjedočanstva drugih svetih mučenika. Pravedno je stoga, otkrivati uvijek sve više značenje njegova mučeništva za ovaj grad i za cijeli narod Božji koji prebiva u ovoj zemlji, napaćenoj i krvlju natopljenoj tijekom raznih povijesnih razdoblja, uključujući i naše vrijeme. Povijest vaše hrvatske zemlje, mučenička je povijest. Od mučenika iz prvih stoljeća sve do mučenika iz doba jugoslavenskoga komunizma među kojima se posebno ističe blaženi Alojzije Stepinac, kardinal i nadbiskup zagrebački.
Ograničimo li se isključivo na povijesne izvore o svetome Dujmu, nećemo pronaći mnogo pisanih pouka za današnje naraštaje, ali gledajući Svečev život u svjetlu biblijskih čitanja koja smo čuli, nalazimo nadahnuće i nit vodilju za svoj život. Gospodin u Evanđelju veli ovako: “Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove” (Mt 10, 16). A sveti Ivan, promatrajući u viđenju pobjedu mučenika, čuje pak jak glas na nebu koji govori o onima koji su pobijedili riječju svoga mučeničkog svjedočanstva (usp. Otk 12, 11). Unatoč progonima, glas mučenika je nastavio odzvanjati, jer govore vlastitom krvlju sjedinjenom s krvlju Kristovom. Premda su bili spriječeni da govore, njihova je poruka postala neizbrisiva, jer je ispisana jezikom ljubavi. Doista, što je ljubavlju napisano, neumrlo ostaje i vječno. Motreći život svetoga Dujma u svjetlu Evanđelja, opažamo da je on u prvome redu bio poslanik nebeskoga Učitelja, poslušan njegovoj riječi koji od učenika traži da idu u svijet kao janjci među vukove. Opažamo potom da je bio također neustrašivi navjestitelj Kraljevstva Božjega. Premda nam od njega nije došla nijedna pisana riječ, glas njegova svjedočanstva odjekuje i u naše doba, premda je progonitelj bio uvjeren da ga je uklonio smaknuvši ga.

Mučeništvo je za svetoga Dujma bilo rječito svjedočanstvo vjere tijekom cijeloga života, i ostavilo je uočljive znakove i neizbrisive tragove u ovome gradu, u kulturi i umjetnosti, na zgradama i na ulicama. Ne čudi stoga što je u vašoj prekrasnoj katedrali Sveti Otac prije šest godina izgovorio znamenite riječi: “Ovdje povijest nije šutjela”. Ovdje je povijest doista govorila mnogo jezika, urezanih u kamenje Dioklecijanove palače i zidove katedrale. Na početku je govorila jezikom moći, mržnje i progona, ali je naposljetku naučila kršćanski jezik oprosta i ljubavi prema Bogu i bližnjemu; istinski ljudski i božanski jezik; jezik pun razumijevanja, solidarnosti i milosrđa. U životu mučenika ostvarila se je riječ Gospodnja: “Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima” (Mt 10, 18). Radi se o proročanstvu koje se ne odnosi samo na apostole i na solinske mučenike, nego na sve naraštaje kršćana. U toj se riječi raspoznaje i zadatak za nas, kršćane današnjice: živjeti svoju vjeru i svoj život pretočiti u poruku, raspoznatljiv glas, kakav je bio i onaj kršćanskih mučenika, glas što govori srcu svakoga čovjeka našega vremena. Draga braćo i sestre, duhovni sinovi i baštinici svetoga Dujma, odvažno crpite jakost na izvorima katoličke vjere i vječnoga života, slijedeći Kristov put i primjer koji nam ostaviše sveti mučenici. Neka, potom, vaš Grad i cijela Splitsko-makarska nadbiskupija budu ponosni na svoga nebeskoga Zaštitnika. Stavivši se već od davnih vremena pod njegovu zaštitu, pozvani su slijediti njegov svijetli primjer. Idući stopama vjere, dosljedno pastoralnome geslu koji ste izabrali za vaš jubilej, i polazeći od sigurnih temelja da biste se otisnuli u onu blaženu budućnost koja nas očekuje u Kraljevstvu Božjemu, pozvani ste biti sol i svjetlo društva u kojemu živote, kao što je bio sveti Dujam u gradu Saloni. U vrijeme svetoga Dujma, rimske su vlasti htjele nametnuti svoj oblik pluralističkoga društva u kojemu nije bilo mjesta za one koji su se klanjali jedinome Bogu. I dok se nije ostavljalo prostora kršćanskoj vjeri, kršćane se je smatralo, ništa manje, nego opasnošću za Carstvo.

Kršćani se u današnjemu društvu susreću sa stvarnošću vjerske ravnodušnosti koja kao posljedicu ima gubitak autentičnih vrijednosti i osjećaja za objavljenu istinu o čovjeku. Kao kršćani prepoznajemo opravdanost pluralizma na političkom i vjerskom području. Svjesni smo ipak da se pluralistički principi ne mogu primijeniti na objavljenu istinu bez da nanesu vrlo veliku štetu čovjeku kojemu, bez svjetla Božje istine, ozbiljno prijeti propast. Postoji još jedna rak-rana modernoga društva, na koju se olako navikavamo: to je pretjerani potrošački mentalitet. Mučenik sveti Dujam nas upućuje na bolji put: “potrošiti” se za druge, umjesto da dopustimo da nas troši nečovječni potrošački mentalitet, koji priječi da prepoznamo stvarno lice svoga bližnjega, njegovo neotuđivo dostojanstvo, vrijednosti obitelji, a isto tako čini da zaboravimo autentičnu vrijednost blagdana, napose nedjelje, zamračujući nadnaravno na našim obzorjima. Kako nas uče mučenici, žrtva samoga sebe iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu, jedina je prava potrošnja koje se isplati. Štoviše, jedini je ulog kojim stječemo pravi život: onaj vječni.

Mučenici predstavljaju za nas i jedan drugi izazov: odbacivanje kulture smrti koja dolazi do izražaja na različite načine u našoj posvjetovnjačenoj kulturi. Koliko god moglo izgledati čudno i proturječno, mučenici su se borili upravo protiv kulture smrti i bili su svjedoci autentične kulture života. Dobro su znali, po Gospodnjoj riječi, da samo dajući život, mogu zadobiti život. Tako njihovo svjedočanstvo i njihova krv sačinjavaju poticaj obitelji, pozvanoj da bude otvorena životu, koji je uvijek Božji dar. Upravo je obitelj izvor i svetište života. Njoj treba pomagati i podupirati je da, odupirući se napasti kulture smrti raširenoj u današnjem društvu, ostvari Božji naum o obitelji. Drage obitelji, krv svetoga mučenika Dujma bila snaga koja vas čini sposobnima uzajamno se darivati i prihvaćati drugoga kao Božji dar: djecu, roditelje, braću. Vi roditelji, uz to, budite velikodušni u prenošenju neprocjenjivoga dara života, koji vam Bog povjerava, i budite spremni svjedočiti potpunu vjernost Božjim naumima. Znajte da u ovoj vašoj ulozi imate pravo računati na solidarnu potporu Crkve i cijeloga društva. Vi pak, djeco, pomažite svojim roditeljima u obnašanju njihove dužnosti, koja nije baš lagana u današnje vrijeme. Neka u svemu prevlada ljubav! Mučenici su svojom krvlju dali hrabro svjedočanstvo za Kristovo Evanđelje i svojim su mučeništvom bili njegovi istinski navjestitelji. I mi smo, danas, pozvani biti navjestitelji Evanđelja: vjernici svjetovnjaci, oni koji žive posvećenim životom slijedeći evanđeoske savjete, đakoni, svećenici i biskupi. Da bismo bolje odgovorili na takav poziv, potrebno je promicati djelotvornu suradnju među različitim sastavnicama naroda Božjega u naviještaju riječi Božje, a isto tako pravi duh crkvene suodgovornosti, čiji su korijeni u krštenju koje je svatko od nas primio. Neka vam na poseban način bude primjer suradnja koja se je ostvarila u ovoj Crkvi u vrijeme svetoga Dujma. Kler na čelu s biskupom i vjernici svjetovnjaci djelatno su surađivali u naviještanju riječi Božje i u svjedočenju, svjesni istoga poziva u Kristu. Ljubljeni, dok častimo mučenika svetoga Dujma, sjedinimo se u žarkoj molitvi Blaženoj Djevici Mariji, Kraljici Mučenika, i vašemu nebeskom Zaštitniku, da vas vode i budu uz vas danas, sutra i uvijeke. Presveta Djevice, Majko Otkupitelja čovjeka i Majko naša, Kraljice Mučenika, koja si u ovim krajevima zazivana i kao Gospa Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, zagovaraj učenike svoga Sina, koji ovdje žive i koji ponosno ističu da su marijanski narod; vodi ih putem spasenja, kako ne bi prestali dosljedno živjeti u skladu s Evanđeljem. Sveti Dujme, nastavi hrabriti na putu kršćanskoga poziva ovaj tebi odani puk te svatko od njih bude vjerodostojni hrabri svjedok Božje ljubavi, koja je razlivena u srcima našim (usp. Rim 5, 5) na hvalu i slavu Presvetog Trojstva!
Hvaljen Isus i Marija! Amen