Njemački Tagespost o 25. obljetnici Daytonskoga sporazuma

U online izdanju pod naslovom: „Bosanski biskupi zahtijevaju novi ustav“ Tagespost piše: Daytonski sporazum prije 25 godina nije donio ni pravdu ni stabilnost, smatraju katolički biskupi u Bosni. Dvadeset i pet godina nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, katolički biskupi u zemlji podvlače gorku bilancu: Daytonski sporazum, koji je 21. studenoga 1995. godine okončao rat, „nije stvorio stabilan i pravedan mir“, pišu biskupi u Pismu u petak. Do danas ne postoje jednaka prava za tri konstitutivna naroda i nacionalne manjine, niti mogućnost povratka prognanih i izbjeglih kao ni nadoknada za uništenu i opljačkanu imovinu građana i vjerskih zajednica.

Daytonski sporazum poslužio je kao opravdanje ranijih i novijih nepravdi, ali ne i za stvaranje mira utemeljenog na pravdi i jednakopravnosti. Stotine tisuća domaćih katolika, prema riječima biskupâ, nisu se mogle vratiti u svoju domovinu: U polovici zemlje u kojoj vladaju Srbi „iskorijenjena je skoro cijela katolička populacija“. U drugoj polovici zemlje sve više se smanjuje jer mladi ljudi i obitelji odlaze u inozemstvo zbog kriminala i korupcije.

Katolički biskupi u Bosni i Hercegovini vide kao svoju dužnost razvijati međusobno praštanje, boriti se za opće dobro, osuđivati nepravdu i zlo nazivati imenom. Tijekom pohoda Sarajevu 1997. godine papa Ivan Pavao II. obvezao ih je da „dižu svoj proročki glas i ukazuju na djela nasilja“ i „da ne dopuste da ih zastraši ni jedna ovozemaljska vlast“, ističe se u Pismu. Biskupi, pod predsjedanjem sarajevskog kardinala Vinka Puljića, sada zahtijevaju stvaranje novog ustava za Bosnu i Hercegovinu.

Novinar Stephan Baier u tiskanom izdanju Tagesposta od 19. studenoga 2020. na str. 6 (DieTagespost Nr47-2020) pod naslovom „Mir bez pravde“ piše: Prije 25 godina Daytonskim sporazumom okončano je ubijanje u Bosni – katolici su diskriminirani i emigriraju.

Prije četvrt stoljeća završio je rat u Bosni i Hercegovini parafiranjem sporazuma u Daytonu u američkoj saveznoj državi Ohio. Regionalni i građanski rat koji je usmrtio 97.000 ljudi, a tijekom kojeg je 800.000 ljudi protjerano iz svojih domova i sela. „Pred očima naše generacije i vremena dogodilo se planirano, dosljedno vođeno, međunarodno kontrolirano fizičko istrebljenje domaćih katolika u bosanskom dijelu naše zemlje“, rekao je banjolučki biskup Franjo Komarica Tagespostu. Zapravo, katolici su protjerani i iz onih područja pod srpskom kontrolom u kojima uopće nije bilo borbi.

Daytonski sporazum okončao je ubijanje, ali nije donio ni pravdu ni stabilnost. Čak i 25 godina nakon što je potpisan, Bosna i Hercegovina i dalje pati od posljedica nepravednog mira, u kojem su prekršitelji zakona i nasilnici dobili pola zemlje i sve mogućnosti za sabotiranje funkcioniranja države. Dayton je stabilizirao etnički princip raspodjele moći, institucionalizirao separatizam i stvorio napuhanu, skupu i istodobno neučinkovitu administraciju.

Osvrnimo se unatrag: nakon što se na referendumu u proljeće 1992. 99,7 posto izjasnilo za suverenitet Bosne i Hercegovine (uz sudjelovanje od 64 posto), bosanski Parlament proglasio je neovisnost od Jugoslavije – protiv glasova bosanskih Srba pod vodstvom Radovana Karadžića koji su bojkotirali referendum. U travnju su EU i SAD priznale Bosnu i Hercegovinu kao suverenu državu, ali vojska bosanskih Srba na čelu s generalom Ratkom Mladićem – podržana militantnim skupinama i saveznom vojskom u kojoj su Srbi dominirali – napala je muslimanska i hrvatska naseljena područja zemlje. Srpske trupe su tijekom 44 mjeseca opsjedale i granatirale Sarajevo. Crvene mrlje na ulicama i spomen-ploče na zidovima kuća i danas podsjećaju na žrtve.

„Republika Srpska“ (RS), dirigirana od Karadžića, borila se za osvajanje teritorija s ciljem dovođenja što većeg dijela Bosne u „Veliku Srbiju“ pod vladavinom Beograda. Iako su katolički biskupi neprestano zagovarali mir, na područjima koja su terorizirale srpske grupe katolički svećenici i redovnici ubijani su, crkve su uništavane, a stanovnici protjerivani. U Banjolučkoj biskupiji oštećeno ili uništeno 98 posto svih crkava i kapela, uništeno je 33 posto svih ostalih crkvenih zgrada. Ukupno je u BiH bezobzirno oštećeno oko tisuću crkava, dvostruko više nego nakon osmanskog osvajanja.

Daytonskim sporazumom, parafiranim 21. studenoga 1995. godine, okončano je ubijanje i stvorena država s tri konstitutivna naroda (Bošnjaci, Srbi, Hrvati) u dva entiteta: „Republika Srpska“ (RS), kojoj pripada 49 posto državnog teritorija, i bosansko-hrvatska Federacija, koja kontrolira 51 posto.

To bi bile „de facto dvije neovisne države“, rekao je ovom listu svećenik Franjo Topić, jedan od vodećih bosanskih intelektualaca. To „nije pravedno, nefunkcionalno je i preskupo“. 70 posto bruto domaćeg proizvoda ide napuhanoj administraciji s tri predsjednika, četiri administrativne razine i tri parlamenta.

Etnizacija politike nije prevladana u Daytonu, već je zacementirana: Vođa bosanskih Srba Milorad Dodik ne samo da redovito prijeti secesijom i pripajanjem RS-a Srbiji, već čini sve da država u cjelini ostane slaba i nefunkcionalna. Nigdje u Europi identifikacija nacije i konfesije nije jača: katolici se identificiraju kao Hrvati, pravoslavni kao Srbi, a muslimani kao Bošnjaci. Nacionalističke stranke dominiraju, klijentelizam cvjeta. „Mladi napuštaju zemlju, a dominantne političke stranke upletene su u sustav zaštite i korupcije“, rekao je nedavno Valentin Inzko, visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. On također kritizira glomaznu administraciju i političku stagnaciju. Iako on sam ima pravo ukidati zakone, otpuštati političare i izdavati uredbe, Rusija, kao zaštitna snaga bosanskih Srba, koči njegovu želju za akcijom.

Ni 25 godina nakon svršetka rata, Bosna i Hercegovina ne funkcionira kao normalna država – a normalizacija se i ne nazire. Biskup Komarica s gorčinom pita međunarodnu zajednicu: „Zašto se podržava kontrolirani kaos u našoj zemlji dopuštajući da se primjenjuje zakon jačega, umjesto da se svakome dadne njegovo? Nagrađivanje jačih, nemilosrdnih i zločinaca, kažnjavanje slabih i obespravljenih sigurno nije dobar temelj za trajni mir među etničkim, vjerskim, svjetonazorskim i kulturnim grupama u ovoj zemlji“.

Broj katolika neprestano pada od 2004. i to ne samo zbog velike nezaposlenosti ili zbog privlačnijih izgleda za budućnost u susjednoj Hrvatskoj i EU. Čak ni samo zbog činjenice da RS sustavno blokira povratak raseljenih.

U oba dijela zemlje Hrvati katolici diskriminirani su kao najmanja etnička skupina, kako objašnjavaju biskupi: U RS-u Srbi mogu bez Muslimana i Hrvata odlučivati i vladati s devet od 17 mjesta u Vladi; u Federaciji to isto mogu muslimani. Masovno iseljavanje uglavnom mladih katolika imate će „ozbiljne posljedice za budućnost Crkve i društva“, upozorava generalni tajnik Bosanske biskupske konferencije Ivo Tomašević za Tagespost.