NOVI UKRAJINSKI BLAŽENICI – ŽRTVE KOMUNISTIČKE MRŽNJE PREMA VJERI

Vatikan, 20. 6. 2001. (IKA) – Papa će u tijeku svog pohoda Ukrajini od 23. do 27. lipnja proglasiti 30 novih blaženika i to u sklopu dvije svečanosti 26. i 27. lipnja. Dvadeset i sedam ukrajinskih mučenika Sveti Otac će proglasiti blaženima u Lavovu. Oni su najvećim dijelom rođeni krajem 19. stoljeća i pripadali su različitim redovničkim kongregacijama, rekao je novinaru Radio Vatikana pročelnik Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih kardinal José Saraiva Martins. Bile su to osobe najvećim dijelom skromnog porijekla, redovnici i redovnice iz sretnog doba za grkokatoličku ukrajinsku crkvu, od kraja Prvog do početka Drugog svjetskog rata. Svi su bili dobro vjerski, duhovno i kulturalno odgojeni i mogli su pastoralno djelovati u svojoj zemlji. Premda u različitim prilikama svi su novi blaženici ubijeni “in odium fidei” (iz mržnje prema vjeri) ili su umrli od patnji koje su podnijeli u zatvoru i u koncentracijskim logorima. Ovim mučenicima valja pribrojiti trojicu ispovijedalaca od kojih dvojica pripadaju Katoličkoj crkvi zapadnog obreda a jedan istočnog obreda. Kardinal Martins je nadalje rekao kako je vjerski progon grkokatoličke crkve u Ukrajini izazvao komunizam. Nakon smrti Sluge Božjega metropolita Andrije Szeptyckog 1. studenog 1944. ukrajinski su biskupi na čelu s metropolitom, Slugom Božjim Josyfom Slipyjem, bili uhićeni i osuđeni. Od tada je ukrajinska crkva postala “Crkva šutnje”, koju više nitko nije branio. Samo je papa Pio XII. u enciklici “Orientales omnes Ecclesias” 1945. uputio svijetu jedan od najsvjetlijih dokumenata u obranu vjerske baštine, upozoravajući na komunističke užase. Papa završava encikliku ovim riječima: “S velikom boli smo saznali da u onim krajevima, koji su nedavno podvrgnuti ruskoj jurisdikciji, najdraža nam braća i sinovi, koji pripadaju Crkvi u Ukrajini, podnose teške kušnje zbog svoje vjernosti Apostolskoj Stolici”. Kasnije je komunistički režim ustanovio “Inicijativnu skupinu za ujedinjenje grkokatoličke Crkve s ruskom Crkvom”. Ta je skupina 1946. sazvala “Sinod ujedinjenja” u Lavovu, nametnula spajanje dviju crkava i ukidanje grkokatoličke ukrajinske crkve. Budući da nijedan katolički biskup nije bio nazočan na toj sinodi, odluke nisu bile valjane i Sinoda grčkokatoličke crkve u Ukrajini nije taj Sinod mogla priznati. Tim je lažnim Sinodom komunistički režim još jednom pokazao svoju izričitu želju da do kraja napadne Katoličku crkvu uklanjajući ukrajinsku grkokatoličku crkvu, izjavio je kardinal Martins. Konstatirajući nastale teške prilike papa Pio XII. u enciklici “Orientales Ecclesias” iz 1952. piše: “Na poseban se način želimo sjetiti onih biskupa istočnog obreda koji su prvi, braneći vjeru, podnijeli boli, žalosti i uvrede: oni su odvedeni u grad Kijev, tamo im se sudilo i osuđeni su na različite kazne; upravo u Kijevu, kazali smo, gdje je nekad bilo središte ižarivanja kršćanstva za sve one krajeve. Neki od njih već su pošli ususret slavnoj smrti, i stoga, kako se nadamo, iz sjedišta svojeg nebeskog blaženstva živom ljubavlju promatraju sinove i sudrugove u borbi te zazivlju za njih Božju pomoć”. Otvoreno i silovito komunističko neprijateljstvo prema religiji sručilo se na ukrajinsku Katoličku crkvu, ti su mučenici plod tragičnih progona, rekao je nadalje kardinal Saraiva Martins. Proglašenje tih mučenika ima vrlo duboko značenje za ukrajinski narod jer su oni izraz okrutnog progona koji je podnio cijeli narod koji u tim svojim junacima, koji će biti proglašeni blaženima, vidi znak priznanja za tolike patnje podnesene zbog nepokolebljive vjere i dubokog osjećaja jedinstva sa Crkvom u Rimu. Valja reći da je tih 27 mučenika samo mali broj u odnosu na tisuće i tisuće vjernika koji su hrabro i vedro podnijeli zlostavljanja, mučenja, zatvore i na kraju smrt zbog pripadnosti Katoličkoj crkvi, kazao je kardinal Saraiva Martins. Poruka proglašenja blaženima ovih mučenika ima i za opću Crkvu isto značenje kakvo je početkom XVII. stoljeća imala kanonizacija svetog Josafata, ukrajinskog biskupa ubijenog zbog katoličke vjere i vjernosti Petrovoj stolici. Mučeništvo je povijesna značajka Crkve: to znači slijediti Krista u njegovoj žrtvi, kao blistavi znak spasenja i svetosti. Ta skupina mučenika kao i slavni mučenici svakog vremena predstavlja privilegij, milost i posebnu snagu za cijelu opću Crkvu i bit će stalni blagoslov za sve kršćane jer uvijek vrijede one Tertulijanove riječi “Sanguis martyrum, semen christianorum” (Krv mučenika, sjeme kršćana), zaključio je pročelnik Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih José Saraiva Martins u razgovoru za Radio Vatikan. (i06363rv/sa)