Okružnica kardinala Bozanića u povodu Papine smrt

Draga braćo i sestre, predragi vjernici Crkve zagrebačke!

Praćen molitvama milijuna vjernika i ljudi dobre volje na svim stranama svijeta, okrijepljen svetim otajstvima, sinoć je u Rimu blago u Gospodinu preminuo voljeni naš papa Ivan Pavao II. Kao Kristovi vjernici, promatrajući njegov život i smrt, jačamo i svjedočimo svoju uskrsnu vjeru i nadu jer Gospodine, “tvojim se vjernima život mijenja, a ne oduzima”.

Tko je taj čovjek koji je u svojoj bolesti i smrti ovih dana pokrenuo milijune ljudi? To je naš Papa koji je više od 26 godina vodio Kristovu Crkvu, čovjek vjere, nade i ljubavi, čovjek koji je cijeli svoj život posvetio hodu za Kristom. Bez Isusa Krista, koji je za nas kršćane Bog, ne možemo razumjeti život, a još manje smrt pape Ivana Pavla II. U životu i smrti našega Pape gledamo proslavu Boga Oca, prisutnost Isusa Krista i snagu Duha Svetoga. Cijeli pontifikat Ivana Pavla II. u njegovoj duljini i sadržajnosti možemo promatrati i analizirati s različitih strana, ali glavni orijentir jest Krist. A uz Krista i ona pod zaštitu koje je stavio papinsku službu u geslu: “totus tuus – sav tvoj”, Isusova i naša majka, Presveta Bogorodica Marija.

Karol Jozef Wojtyla rođen je u Wadowicama, 18. svibnja 1920. Za svećenika je zaređen u Krakowu 1. studenoga 1946., za biskupa 28. rujna 1958. godine. Papa Pavao VI. imenovao ga je 13. siječnja 1964. krakowskim nadbiskupom. Pavao VI. ga je 26. lipnja 1967. uvrstio u zbor kardinala. Za Petrova nasljednika izabran je 16. listopada 1978. godine. Izborom imena, Ivan Pavao II., htio je naznačiti obuhvat i nastavak baštine i obnove Crkve u duhu Drugog vatikanskog sabora, kako su to zacrtali njegovi prethodnici: blaženi Ivan XXIII., Pavao VI. i Ivan Pavao I.
Obnova i jedinstvo Crkve bile su velike želje podržavane molitvom i nastojanjima Ivana Pavla II. Ostat će zapamćen kao Papa koji je branio svetost i dostojanstvo, nepovredivost i prava svakog čovjeka, na svim razinama njegova postojanja, od začeća do naravne smrti; dostojanstvo i pravo obitelji, kao i svakog pojedinog naroda. Obrana čovjeka, u svjetlu naravnog zakona i biblijsko-kršćanske antropologije, civilizacija ljubavi i kultura života, ostaju kao znamen njegova dugog pontifikata na prijelazu iz drugog u treće tisućljeće.

Radost i nada, žalost i tjeskoba, čežnja za pravdom i mirom, svakog čovjeka i naroda našle su odjeka u njegovu očinskom srcu. Utemeljujući Svjetski dan mladih posvjedočio je koliko je odjeka u njegovu srcu našao glas i vapaj mladih.

Ivan Pavao II. osjetio je svu tragediju 20. stoljeća: od ratova, preko totalitarnih režima do terorizma, čijom žrtvom je i sam bio. Njegova papinska služba, treća po duljini, omogućila mu je naviještanje Evanđelja po svem svijetu i da posvuda promiče svoje opredjeljenje za ljudska prava i slobode. Neprocjenjiv je njegov doprinos oslobođenju srednje i istočne Europe od komunističkog totalitarizma. Premda je po svojoj službi bio poglavar Crkve, navješćujući Evanđelje, izrastao je u najveći svjetski moralni autoritet dvadesetog stoljeća.

Kao neumorni Pastir primao je i išao u susret ljudima različitih religioznih i društvenih profila te političkih opredjeljenja. Ni jedan se papa nije susreo s tolikim brojem ljudi, bilo u Rimu bilo diljem svijeta.

Uz brojne enciklike, poruke i pisma, posebno mjesto u povijesti njegova pontifikata nalaze i njegove knjige kao djela osobnog iskustva i svjedočanstva vjere i kreativnog zauzimanja vjernika.
Kraj je njegova života obilježilo otajstvo čovjekova starenja, bolesti i boli, na putu umiranja i prelaska u vječni život. Živo je svjedočio ljudsko dostojanstvo i predanje u Providnost i u najtežim časovima iskušenja, boli i patnje.
Crkva mu zahvaljuje za njegovo neumorno služenje i za sve njegove patnje, prihvaćene i podnesene s vjerom u otajstvo Križa i Uskrsa.

Mi hrvatski katolici blaženo preminulome Svetom Ocu dugujemo posebnu zahvalnost. Priznanje Republike Hrvatske, kao samostalne države, sa strane Svete Stolice bilo je prijelomno za europsko i međunarodno priznanje. Smijemo reći da je i njegovo zalaganje za uključivanje RH u europsku zajednicu poruka mnogima.

Od mnogobrojnih njegovih putovanja tri su bila posvećena domovini Hrvatskoj, a dva Bosni i Hercegovini gdje su katolici u većini Hrvati. Zbivalo se to u posebno teškim i važnim trenucima naše suvremene povijesti. Zagrebačka se Crkva sjeća s posebnom radošću dva njegova pohoda: 1994.– kada se u Zagrebu oko Petrova nasljednika okupio ikad najveći broj Hrvata u povijesti. Posebno smo mu zahvalni za pohod Zagrebu i hrvatskom marijanskom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici 1998. godine, gdje je proglasio blaženim pastira ove Crkve, kardinala Alojzija Stepinca. Zagrebačka se Crkva za zahvalnošću spominje kanonizacije prezbitera Marka Križevčanina i beatifikacije laika Ivana Merza.

Zemaljski je put Ivana Pavla II. dovršen. Pošao je ususret Vječnom Svećeniku Isusu Kristu da se svjetlom vjere u njemu preobrazi u svjetlo gledanja licem u lice vječne tajne Presvetoga Trojstva.
Molimo da milosrdni Spasitelj njegovu plemenitu dušu uvede u radost i mir nebeske Domovine!

Pape umiru, ali Petar ne umire! Stoga moleći dar vječne radosti preminulom Papi Ivanu Pavlu II., Crkva gleda s novom nadom u budućnost, moleći svjetlo Duha Svetoga kardinalskom zboru za izbor novoga Petrova nasljednika.
Neka se iz naših obitelji, župnih, redovničkih i molitvenih zajednica, vine zaufana molitva na tu nakanu.

Ne možemo ne misliti na snažnu sinovsku predanost i povjerenje Ivana Pavla II. Blaženoj Djevici Mariji, njegovo pobožno moljenje krunice. Neka se zrnca krunice nižu kroz naše prste i za njegovu plemenitu dušu i za izbor novog Svetog Oca.
U povodu smrti Svetog Oca moja mi služba nalaže za čitavu Zagrebačku nadbiskupiju odrediti sljedeće:

1. U zagrebačkoj prvostolnici slavit će se sveta misa zadušnica u ponedjeljak, 4. travnja 2005. godine, u 18 sati.

2. Budući da se sada u euharistijskim molitvama ne spominje ime pape, neka se kroz osminu smrti Svetog Oca u Sveopću molitvu unese zaziv za pokojnog papu Ivana Pavla II.

3. U svim crkvama Zagrebačke nadbiskupije neka se nakon Papina ukopa, po mogućnosti isti dan, ili prvi sljedeći dan slavi u prikladan sat sveta Misa zadušnica za Papu.

4. U nedjelju 10. travnja neka se na svim misama koje se slave s narodom progovori o papinskoj službi u Crkvi i neka se moli za pokoj duše Ivana Pavla II. i za izbor novog Pape. Nakon te nedjelje neka se na svim misama koje se slave s narodom, i kroz tjedan, u Sveopćoj molitvi upravi poseban zaziv Gospodinu za izbor novoga Pape.

5. Svaki je svećenik dužan slaviti svetu misu za pokoj duše Svetog Oca.

6. Na dan sprovoda Svetog Oca u sat kad započnu obredi u Rimu neka zvone sva zvona u Nadbiskupiji, po mjesnom običaju, po mogućnosti do petnaest minuta.

7. Čim se dozna da je novi Papa izabran neka sva zvona svečanom zvonjavom razglase taj značajan događaj Katoličke crkve.

8. U nedjelju poslije izbora Pape neka se moli za novoga Papu, progovori o Papi i pjeva “Tebe Boga hvalimo”.

nadbiskup
Kard. Josip Bozanić