Ona žrtvuje žrtvu koju je rodila

1. Kraljice neba, raduj se. Aleluja!
Tako Crkva pjeva u ovo vazmeno doba, pozivajući vjernike da se združe u duhovnoj radosti Marije, Majke Uskrsloga. Djevičina radost zbog Kristova uskrsnuća još je veća ako se promatra njezino blisko sudjelovanje u cijelom Isusovu životu. Marija je, prihvativši punom raspoloživošću riječ anđela Gabrijela, koji joj je navijestio da će postati Mesijina majka, započela svoje sudjelovanje u drami Otkupljenja. Njezina se zauzetost u Sinovljevoj žrtvi, koju je Šimun otkrio kod prikazanja u Hramu, nastavlja ne samo u događaju kad je izgubila i ponovno našla dvanaestgodišnjeg Isusa, nego i u cijelom njegovu javnom životu.
Ipak, Djevičino združenje s Kristovim poslanjem dostiže vrhunac u Jeruzalemu, u trenutku Otkupiteljeve muke i smrti. Kako svjedoči četvrto Evanđelje, ona se tih dana nalazi u svetome gradu, vjerojatno zbog slavljenja židovske Pashe.
2. Koncil ističe duboki doseg Djevičine prisutnosti na Kalvariji, podsjećajući da je ona “vjerno čuvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa” (Lumen gentium, 58), i podsjeća da se to jedinstvo “u djelu otkupljenja očituje od trenutka Kristova djevičanskog začeća pa sve do njegove smrti” (ondje, 57).
Prosvijetljenim pogledom od sjaja uskrsnuća, zaustavimo se na promatranju prianjanja Majke Sinovljevoj otkupiteljskoj muci koja se dovršava u sudjelovanju u njegovoj boli. Vratimo se iznova, ali već iz perspektive uskrsnuća, podno križa gdje je Majka “sa svojim Jedinorođencem mnogo trpjela i s majčinskim se srcem pridružila njegovoj žrtvi, pristajući s ljubavlju na žrtvovanje Žrtve koju je sama rodila” (ondje, 58). Tim nas riječima Koncil sjeća “Marijine sućuti”. U njezinu se srcu odražava sve što Isus trpi u duši i tijelu, ističući njezinu volju da sudjeluje u Otkupiteljevoj žrtvi i sjedini svoju majčinsku patnju Sinovljevu svećeničkom prikazanju. U koncilskom tekstu se, pak, ističe da se njezino slaganje s Isusovom žrtvom ne sastoji u trpnom prihvaćanju, nego u istinskom činu ljubavi, kojim ona prikazuje svoga Sina kao “žrtvu” ispaštanja za grijehe cijeloga čovječanstva. “Lumen gentium”, napokon, stavlja Djevicu u odnos s Kristom, glavnom ličnošću otkupiteljskog događaja, označivši da u združenju “s njegovom žrtvom” ona ostaje podložna svome božanskom Sinu.
3. U četvrtom Evanđelju sv. Ivan iznosi da “uz križ Isusov stajahu majka njegova, zatim sestra njegove majke Marija Kleofina, i Marija Magdalena” (Iv 19,25). S glagolom “stajati” koji doslovce znači “biti na nogama”, “stajati uspravno”, evanđelist možda želi prikazati dostojanstvo i snagu koju su u boli očitovale Marija i druge žene. Osobito Djevičino “uspravno stajanje” uz križ, podsjeća na njezinu postojanu čvrstoću i izuzetnu hrabrost u sučeljavanju s patnjama. U kalvarijskoj drami Marija je poduprta vjerom, kojom se snažila u tijeku događaja svoga života, osobito u doba Isusova javnog života. Koncil podsjeća da je “Blažena Djevica napredovala na putu vjere i vjerno sačuvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa” (Lumen gentium, 58).
Drzovitim vrijeđanjima upućenima raspetom Mesiji ona, dijeleći njegove najdublje osjećaje, suprotstavlja blagost i opraštanje, pridruživši se molitvi upravljenoj Ocu: “Oprosti im jer ne znaju što čine” (Lk 23,34).
Sudionica osjećaja prepuštanja Očevoj volji, izraženog Isusovim posljednjim riječima na križu: “Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj” (ondje 23,46), ona pruža, kako primjećuje Koncil, “pristajući s ljubavlju na žrtvovanje Žrtve koju je sama rodila” (Lumen gentium, 58).
4. U tom vrhunskom Marijinu “da” odražava se pouzdana nada u tajanstvenu budućnost, koja je započela smrću raspetoga Sina. Izričaji kojima je Isus, hodeći prema Jeruzalemu, naučavao učenike, “da Sin čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane” (Mk 8,31), odzvanjaju joj u srcu u dramatičnom času Kalvarije, izazivajući očekivanje i čežnju uskrsnuća. Marijina nada podno križa sadržava u sebi svjetlost jaču od mraka koji vlada u mnogim srcima: pred Otkupiteljevom žrtvom, u Mariji se rađa nada Crkve i čovječanstva.