Osvrt na hodočašće u Francusku

Predraga braćo i sestre!

1. Prošle nedjelje završilo je moje šesto hodočašće u Francusku. Zahvaljujem božanskoj Providnosti što mi je dopustila proći povijesnim putovima prošlosti i sadašnjosti te zemlje. Mogao sam se vratiti na korijene njezine kršćanske baštine i donijeti pogled nade za budućnost Crkve u Francuskoj.
Želim izraziti živu zahvalnost Predsjedniku Republike, narodnim i krajevnim vlastima za poziv i prijem. Zahvaljujem biskupima biskupija Toursa, Lucona, Vannesa i Reimsa koji su me prihvatili s velikom ljubaznošću, kao i francuskom episkopatu toliko prisutnom u različitim postajama putovanja. Zahvalan sam također priređivačima, članovima zdravstvenih službi, službi reda i svima onima koji su na bilo koji način pridonijeli uspjehu tog pohoda.
Posebni osjećaj zahvalnosti upućujem francuskim katolicima koji su svojom prisutnošću, žarkom molitvom i bezbrojnim izrazima solidarnosti dali jasno svjedočanstvo svoje vjere i svoga zajedništva s Petrovim nasljednikom. Na osobit način želim zahvaliti mladima koji su u vrlo velikom broju sudjelovali u tom hodočašau. S njihovim zanosom mogao sam utvrditi i njihovo duboko duhovno traženje i zrelo prianjanje uz određene i trajne vrijednosti. To je razlog velike nade.

2. Samo je hodočašće bilo povezano s obljetnicama povijesnih događaja i osoba koji su imali veliki utjecaj na događaje kršćanstva u Francuskoj i cijeloj zapadnoj Europi.
Korijeni kršćanstva u zemlji vraćaju se u 2. stoljeće, u doba prvih mučenika. Sveti Hilarije iz Poitiersa bijaše jedan od osnivača crkvenog ustrojstva i veliki branitelj crkvenoga jedinstva. U vrijeme mojega hodočašća započela je godina posvećena svetom Martinu, da bi se označila 1600. obljetnica njegove smrti. Taj nekadašnji legionar cara Konstantina i Hilarijev učenik, postao je pionir monastičkog života, biskupu u Toursu i veliki misionar zapadne Europe.
Klodvigovo krštenje povezano je sa svetim Martinom, jer je svjedočanstvo čašćenja hodočasnika koji su dolazili na svečev grob u Toursu izvršilo snažan utjecaj na franačkoga kralja koji je odlučio postati kršćaninom, na što se pripravio u susretima sa svetom Genovevom Pariškom, sa svetom Klotildom, svojom suprugom, i sa svetim Remigijem, rimskim biskupom.
Misionarsko djelo svetoga Martina i Klodvigovo krštenje uveli su duboki vjerski život koji je došao do izražaja u mnogostrukim plodovima svetosti u tijeku naraštaja. Za to imam svjedočanstvo, naprimjer, u Bretanji gdje se posebno časti sv. Ana, majka Djevice Marije. Sveti Ljudevit Marija Grignion de Montfort rodio se upravo u toj pokrajini, odakle je otputovao u misije u Vandeju. Ovdje, kao i drugdje u različitim dijelovima Francuske, Kristova vjera i vjernost Crkvi bile su očuvane i pod cijenu mučeništva.

3. Duhovni raspored mojega hodočašća imao je za cilj duboko otajstvo krštenja, sakramenta koji uvodi u život vjere i pritjelovljuje vjernike Kristu raspetome i uskrslome.
U Saint Laurent-sur-Sevre, mogli smo oživjeti krštenje kao posvećenje cijele osobe u odgovoru na božanski milosni dar koji nas poziva da se suobličimo Kristu. Montfortanska duhovnost obnavlja taj temeljni zahtjev vjere primljene u krsnom studencu. Marija je uzor i vodič svakoga posvećenja Kristu. U tom sam gradu mogao susresti veliki skup mladih iz Vandeje, pozornih i tako vjernih, kao i moliti s brojnim redovnicima i redovnicama.
U Saint-Anne d#!Auray, posveta Kristu bila je promatrana u svjetlu svagdašnjeg života i zauzetosti za evangelizaciju. Ta se posveta doživjela kao poziv da se dade svjedočanstvo vjere na svakom društvenom području, a na osobit način u obitelji. Susret s tisućama obitelji bio je pravo “udarno vrijeme” mojega putovanja.

4. Treći dan je bio posvećen liku svetoga Martina, uzoru odgovora na poziv da se vjera živi u ljubavi. U tom okviru u kojem se dogodio i susret s “tjelesno oštećenima” kojima treba priznati odgovarajuće mjesto u Crkvi i u društvu, jer se sam Krist poistovjetio s najmanjima od njih.
Posljednjeg dana, u Reimsu, bio je vrhunski događaj: obljetnica Klodvigova krštenja pozvala je svakoga na duboko razmišljanje o značenju vlastitog krštenja. Evanđelje poziva svakog krštenika da bude sol zemlje i svjetlo svijeta; krštenje je, osim toga, poziv na obnovu osobnog duhovnog života i preuzimanja osobnih odgovornosti u ostvarenju jedinstva i unutarnjem rastu Kristova mistienoga Tijela. Krsna milost potiče vjernike sučeliti se s izazovima suvremenoga svijeta u svjetlu Evanđelja, kao što se to jasno dogodilo u susretu sa živim snagama reimske biskupije.

5. Predraga braćo i sestre! Dok još jednom zahvaljujem svima koji su pridonijeli dobrom uspjehu ovoga pohoda, povjeravam vama ovdje prisutnima plodove moga hodočašća u Francusku i zahvaljujem vam što ste me molitvom pratili. Primite svjedočanstvo petnaest stoljetne povijesti Crkve u Francuskoj. Zajedno zahvalimo Gospodinu za plodove krštenja svetoga Martina, Klodviga, svetog Ljudevita Marije Grigniona de Montforta i svih vjernika Crkve u Francuskoj. Zahvalimo također za svoje krštenje i zamolimo Gospodina da nas učini sposobnima potpuno odgovoriti milosti koju smo primili u tom sakramentu.