OTAJSTVO JE BOŽJEG ČOVJEKOLJUBLJA

«Pojavila se dobrostivost i čovjekoljublje
Spasitelja našega, Boga» (Titu 3,4).

Otajstvo Isusa Krista otajstvo je Božjeg čovjekoljublja i to do te mjere i na takav način da je Bog ušao u ljudsku povijest i postao našim suputnikom. Riječ, koja bijaše u početku (usp. Iv 1,1) i po kojoj je sve postalo (usp. Iv 1,3.10), tijelom je postala i nastanila se među nama (usp. Iv 1,14). Krist, princip jedinstva ljudskoga roda, ušao je u životno i nerazdruživo zajedništvo sa svakim čovjekom i poprimio sve dimenzije ljudskoga, osim grijeha (usp. Hebr 4,15). Ljudska je povijest tako, po Kristovu utjelovljenju, dobila novu dimenziju, uklopila se u povijest spasenja. U otajstvu utjelovljenja postavljeni su temelji pobožanstvenjenja ljudske naravi: “Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika” (Fil 2,9-10) – i svaki će čovjek uzradovan darom spasenja ispovjediti: “Ti si Krist za nas i za sve ljude!”. Vidik božićnog otajstva je, stoga, svetost, a njegovo slavlje ostvaruje se produbljenjem i promicanjem zajedništva – s Kristom i u Kristu, u zajednici Crkve, koja je rođena kao plod najtješnjeg sjedinjenja i zajedništva Boga s čovjekom.

Našu ljudsku povijest Krist je podigao na novu razinu, dao joj novu vrijednost i dostojanstvo – time što ju je ugradio i pretvorio u povijest spasenja. Crkvi je istodobno predao poslanje da, vjerna otajstvu utjelovljenja, prožme #!životno, do samih korijena#! #!osobnu i kolektivnu svijest#! i našega naroda, te da evanđeoskim mjerilima i vrednotama preobražava i prosuđuje sva područja njegova življenja te tako, kao što kaže papa Pavo VI. u Apostolskoj pobudnici Naviještanje Evanđelja #!isprevrne mjerila ljudskoga prosuđivanja, ustaljene vrednote, interese, misaona kretanja, ishodišna nadahnuća i životne obrasce#!.

Upravo je to, kroz molitvu i dosadašnje promišljanje u okviru Druge biskupijske sinode, prepoznala i naša đakovačka i srijemska Crkva. Prepoznala je da je put prema svetosti, na kojem je pozvana ostvarivati evangelizacijsko poslanje danas duhovnost zajedništva. Upravo je o tome, o Crkvi kao o #!domu i školi zajedništva#! progovorio je i papa Ivan Pavao II. u svom apostolskom pismu Ulaskom u novo tisućljeće. Pastoralno djelovanje u našoj biskupiji objedinjavat će i usmjeravati, stoga, kroz sljedeću liturgijsku godinu riječi: “Na putu svetosti, kroz promicanje duhovnosti zajedništva”. To će se usmjerenje očitovati u redovitim tjednim susretima za suradnike i druge odrasle vjernike u župnim zajednicama u duhu smjernica novog Plana i programa za župnu katehezu, u redovitim mjesečnim duhovnim obnovama za svećenike po dekanatima, u sustavnijoj brizi za duhovnu formaciju vjeroučitelja laika, u snaženju struktura dijaloga i suodgovornosti na svim razinama, te obnovom djelovanja Biskupijskog pastoralnog centra kroz organiziranje stručnih seminara na biskupijskoj razini.

Svima vama, draga braćo i sestre, te svima vama, dragi svećenici, redovnici, redovnice i vjeroučitelji, i vama, ljudi dobre volje, koji u svojim obiteljima, u svojim župnim zajednicama, u samostanima, u odgojnim i obrazovnim ustanovama, i na mjestima na koja vas je postavila Providnost promičete duhovnost zajedništva i nastojite izgrađivati svijet usklađen s vrednotama Kristova utjelovljenja, te se trudite donijeti božićnu blagovijest svim ljudima dobre volje, od srca čestitam i želim sretan i blagoslovljen Božić. Nova godina, s milosnim darovima koje donosi, neka Vas obdari mirom, boljim životnim uvjetima te duhovnim i tjelesnim zdravljem.

Đakovo, o Božiću 2001.

Marin, biskup