PAPA U INDIJI - OČEKUJU SE JASNE SMJERNICE ZA EVANGELIZACIJU AZIJE

Rim, 29. 10 1999. (IKA/CNS) – Predstojeći pastirski pohod pape Ivana Pavla II. Indiji, zemlji u kojoj su u posljednje doba misionarski napori suočeni s velikim kritikama kao i sve većem nasilju, privlači veliku pozornost svjetske i crkvene javnosti. No, sam put prelazi indijske granice, budući da će Papa biskupima iz 50 azijskih država u posinodalnoj pobudnici “Crkva u Aziji” predstaviti svoj naum evangelizacije Azije. Papin će put, naime, također obilježiti službeni završetak Izvanredne biskupske sinode za Aziju, održane od 19. travnja do 14. svibnja protekle godine u Vatikanu, gdje su azijski biskupi raspravljali na temu “Isus Krist, Spasitelj i njegovo poslanje ljubavi i služenja u Aziji: …da život imaju, u izobilju da ga imaju”. Na toj je Sinodi prvi put bila nazočna cijela Azija, osim biskupa iz Kine, kojima je onemogućen dolazak.
Jedno od najtežih pitanja koja su razmatrali azijski biskupi bilo je treba li Crkva odlučnije naviještati Krista kao jedinog Spasitelja ili osnovni pristup tamošnjoj evangelizaciji treba biti “smireniji” put svjedočenja. Upravo je to pitanje života i smrti za brojne misionare u Indiji, gdje su u više od stotinu antikršćanskih napada u posljednje dvije godine svećenici ubijani, redovnice silovane, a crkvena zdanja sravnjivana sa zemljom. Premda Azija u kojoj živi tri četvrtine svjetskog stanovništva predstavlja plodno tlo za rast Crkve, u mnogim zemljama kršćanstvo se prvenstveno suočava s vrlo bolnim pitanjem “obraćenja”.
U tijeku Sinode azijskim su biskupima kolege iz rimske kurije predbacili kako je “vrlo neugodno i ponižavajuće što je nakon 2000. godina evangelizacije Azije samo 2,9% stanovništva katoličko”. Također su ih upozorili na opasnosti “razvodnjavanja” kršćanske poruke i pretjerane prilagodbe evanđelja mjesnim uljudbama, kako bi ga se učinilo prihvatljivijim nekršćanima. Azijski su, pak, biskupi odgovarali kako su “agresivni” načini obraćenja potpuno neprihvatljivi njihovim kulturama, te zagovarali predstavljanje Krista koje ne bi bilo “isključivo” i evangelizaciju temeljenu na osobnom svjedočenju i službi za ljude u potrebi. Papa će stići upravo u središte takvih rasprava. U zemlji sa preko milijardu stanovnika, kojih se većina na nedavnim izborima ponovno opredijelila za hinduističku nacionalističku stranku, Papini će domaćini pozorno slušati svaku njegovu riječ o crkvenim planovima za Aziju.
Katolici se nadaju da će Papini javni nastupi kao i privatni susret s indijskim premijerom Atalom Bihareeom Vajpayeeom smanjiti međuvjerske napetosti. Vatikanski izvori najavljuju da će Papa i ovoga puta, kao što je to učinio 1986. godine, odati poštovanje ostalim religijama. Njegov boravak u New Delhiju uključuje, naime, i veliki susret s predstavnicima nekršćanskih zajednica, a Sveti će Otac pozvati na međureligijsku toleranciju riječima Mahatme Gandhija, čiji će grob ponovno posjetiti.
Promatrači očekuju da će Papina posinodalna poruka Crkvi u Aziji dati jasne smjernice o mnogim pastoralnim i socijalnim pitanjima. Američka katolička agencija CNS pritom ističe pitanje granice inkulturacije, uključujući i pitanje treba li Krista predstavljati kao “gurua” ili mudraca; pitanje veće autonomije mjesne Crkve u prevođenju liturgijskih tekstova i nekih drugih područja koja su određena vatikanskim mjerilima; pitanje uništavanja obiteljskih vrijednosti, osobito s obzirom na sterilizaciju, pobačaj i diskriminaciju ženske djece; diskriminacija azijske žene, osobito nasilje koje trpi u domu i uvjeti zapošljavanja žena, pitanje socijalnih i gospodarskih nepravdi koje je donijela globalizacija; te na kraju pitanje milijuna izbjeglica u cijeloj Aziji, koji su svoje domove napustili zbog siromaštva ili ratnih sukoba; kao i opasnosti ekspanzije nuklearnog naoružanja, vidljive u indijsko-pakistanskim nesuglasicama.
Ivan Pavao II. govorit će i o postignućima Crkve u Aziji, kao što su relativno visok broj zvanja, duboka religioznost azijskog katolika, razvijeno laičko djelovanje i široka mreža socijalne skrbi koje je nositelj Crkva. Papa će progovoriti i o velikom nedostatku Sinode – odnosno nesudjelovanju predstavnika kineske Crkve. Očekuje se da će odati priznanje herojskom svjedočenju kineskih katolika i zatražiti punu vjersku slobodu za Crkvu u Kini i njezino puno jedinstvo s Rimom.