Papin apel za oslobođenje otetih u Iraku
Papine riječi uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 13. veljače 2005.
Draga braćo i sestre!
1. Iznova se susrećemo na ovome mjestu kako bismo dali hvalu Gospodinu. Želio bih zahvaliti vama, kao i svima koji ovaj susret prate putem radija i televizije, na vašoj blizini, ljubavi i, osobito, molitvi u tijeku moga boravka u poliklinici Gemelli.
Trajno osjećam potrebu za vašom pomoći pred Gospodinom, kako bih ispunio poslanje koje mi je Isus povjerio.
2. Prošle smo srijede obredom pepeljenja započeli korizmu, liturgijsko vrijeme koje nas svake godine podsjeća na jednu temeljnu istinu: u život vječni ne možemo ući ako ne želimo, sjedinjeni s Kristom, ponijeti svoj križ. Ne možemo postići sreću i mir bez odvažnog zapodijevanja nutarnje borbe. To je borba u kojoj pobjeđujemo oružjem pokore: molitvom, postom i milosrđem. To, pak, mora biti učinjeno u skrovitosti, bez dvoličnosti, u duhu iskrene ljubavi prema Bogu i braći.
3. Večeras ću, kao i svake godine, započeti duhovne vježbe, zajedno sa svojim suradnicima u Kuriji. U ozračju šutnje i sabranosti molit ću Gospodina za sve potrebe Crkve i svijeta. Molim i vas, draga braćo i sestre, da nas pratite svojom molitvom.
Blažena Djevica Marija, koja je u svakodnevnim poslovima uvijek imala svoj um i svoje srce usredotočeno na otajstvo svoga Sina, neka nas vodi, te ostvarimo plodan korizmeni hod.
Nakon molitve Angelusa:
Nastavljajući moliti za mir na Bliskom istoku, iz svega srca upravljam poziv za oslobođenje talijanske novinarke Giuliane Sgrena, kao i svih otetih u Iraku.