"Pomoć Crkvi u nevolji" o vjerskoj slobodi u Hrvatskoj i BiH

U Hrvatskoj su 2001. godine počinjena 23 napada s vjerskom pozadinom, najvećim dijelom upravljena protiv pravoslavne zajednice u zemlji, ističe se u Izvješću o vjerskoj slobodi u svijetu za 2002. godinu Udruge “Pomoć Crkvi u nevolji” iz Rima. U Izvješću, koje na više od 400 stranica progovara o stanju vjerskih sloboda u 189 zemlje svijeta, Domovinski rat u Hrvatskoj okarakteriziran je kao “međuetnički sukob” i “građanski rat”.
U dijelu teksta u kojem se govori o Hrvatskoj kaže se kako je u zemlji u tijeku izrada Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (Zakon je izglasao Sabor u srpnju ove godine). Prema sudu kršćanskih manjina, pravoslavnih, baptista i adventista, ističe Izvješće, pozivajući se na “Keston News Service”, tim Zakonom kao da se želi dati povlašteno mjesto Katoličkoj crkvi te dovesti u neravnopravan položaj ostale vjere, poglavito razlikovanjem između “povijesnih” vjeroispovijesti (koje postoje više od stotinu godina na hrvatskom tlu) i vjerskih zajednica novijeg datuma. Povrat oduzete vjerske imovine još je uvijek otvoreno pitanje, nastavlja se u Izvješću. Dok se nastavlja proces povrata imovine katolicima, odnosno nadoknađivanja štete kada se iz različitih razloga imovina više ne može vratiti, uredbe na tome području u prilog Katoličkoj crkvi, a koje su donesene nakon konkordata sa Svetom Stolicom iz 1998. Vrhovni je sud 1999. godine ukinuo smatrajući ih diskriminacijskim, stoji u Izvješću. U zahtjevima za povratom imovine koje su pokrenule nekatoličke skupine, poglavito pravoslavni i Židovi, tvrdi Izvješće, nailazi se na brojne poteškoće. Izvješće spominje i vandalizme na pravoslavnim grobljima i zdanjima zabilježene u istočnim krajevima zemlje, posebno Slavoniji gdje je, kako navodi Izvješće, “vođen najkrvaviji međuetnički sukob tijekom građanskog rata”. OESS je zabilježio 23 napada s vjerskom pozadinom – prekidanja vjerskih slavlja, fizički napadi i oštećivanje groblja – u 2001. godini: 18 od toga je bilo upravljeno protiv pravoslavne zajednice u Hrvatskoj.
U Izvješću se govori i o stanju vjerskih sloboda u Bosni i Hercegovini. U školama triju etničkih skupina u zemlji, srpskoj, hrvatskoj i bošnjačkoj, piše na početku Izvješća, unatoč kulturalnim i vjerskim različitostima održava se nastava vjeronauka kao izborni predmet. Izvješće spominje i težnje da se smanji broj sati vjeronauka manjinskim vjeroispovijestima u različitim dijelovima zemlje. Sve su tri etničke skupine, nastavlja Izvješće, zatražile povrat oduzete imovine tijekom drugoga svjetskog rata, u doba komunizma i “građanskog rata” 1992.-1995. Oba su političko-administrativna entiteta predstavili vlastite zakone u tome smislu, koje je međutim Vrhovni sud blokirao u iščekivanju općevažećeg zakona. Određeni politički krugovi katkad pitanje povrata imovine oduzete u doba komunizma koriste kao političko sredstvo za vršenje pritisaka na vjerske vođe. U sklopu formalne i ustavom zajamčene slobode vjeroispovijesti, nastavlja Izvješće, etnički nacionalizam još uvijek igra presudnu ulogu u stvarnom uživanju te slobode. Posebnoj su pogibelji izložene izbjeglice, koji se pomalo vraćaju na svoja ognjišta. Povratak izbjeglica katolika Hrvata na područja s većinskim srpskim pučanstvom u pravilu je vrlo otežan i usporen. Izvješće spominje i sporove među pripadnicima različitih etničkih skupina u Stolcu, Trebinju i Banjoj Luci te Bijelini i Pećniku. U Banjoj Luci su 7. svibnja izbili teški sukobi u kojima je više od 30 osoba teško ranjeno, a jedna je osoba poginula. Sukobe su izazvali pravoslavni Srbi, koji su htjeli spriječiti ponovnu izgradnju džamije na mjestu stare džamije iz 1579. godine, koju su srpski nacionalisti sravnili sa zemljom tijekom nedavnog rata. Izvješće na kraju navodi kako su 24. travnja započeli radovi na izgradnji sinagoge i židovskoga kulturnog centra u južnom dijelu Mostara. To je prva sinagoga koja će biti izgrađena nakon 1945. godine, ne samo u BiH, već i na čitavom području Balkana, zaključuje Izvješće. (ika-sa)