Poruka za predstojeće izbore

Mi, biskupi Republike Hrvatske, okupljeni na redovnom zasjedanju u Zagrebu, od 11. do 13. ožujka 1997, upućujemo svojim vjernicima poruku u vezi s predstojećim izborima za županijski dom i za lokalnu upravu i samoupravu.
Pozdravljamo demokratski sustav koji omogućuje i potiče građene naše države da slobodno sudjeluju u preizbornoj promidžbi i odgovorno oblikuju politički način upravljanja. Potičemo vjernike da kao građani ove države vrednuju prikladnost kandidata, iskoriste ne samo svoje pravo nego i svoju građansku dužnost da izađu na izbore, te odgovorno i savjesno biraju politički program koji im se čini najboljim. Stalo nam je da budu izabrani kandidati koji će se zauzimati za društveni život u skladu s kršćanskim poimanjem čovjeka, obitelji društva, naroda i države.
Istodobno pozivamo kandidate na izbornim listama da se u predizbornom vremenu za osvajanje glasova natječu snagom svojih realnih programa i argumenata poštujući ljudsko dostojanstvo političkih neistomišljenika. Imajući u vidu stanje naše mlade države, razboritost nas uči da se ne dovode u pitanje ili niječu ona ljudska i društvena dobra koja su u našoj državi već ostvarena.

PORUKA O ZAŠTITI LJUDSKOG ŽIVOTA

Ljudski je život blagoslovljen i posvećen
Kao promicatelji mira i branitelji ljudskih prava, prošlih smo godina više puta govorili i protiv nasilja i ratnih razaranja. Na to su nas posebno poticala stradanja golemog broja ljudi, djece, žena, starih i bolesnih. No, smatramo teškom obavezom svoje savjesti i uvjerenja da progovorimo jasno i odlučno u obranu prava nerođenih. Tragična sudbina desetaka tisuća djece koju se godišnje ubije pobačajem u Hrvatskoj, ne smije ostaviti ravnodušnom savjest nijednog čovjeka dobre volje. Preko te činjenice, nažalost, šutke se prelazi. Ili, što je još gore, opravdava se čin pobačaja, ili ga se smatra osobni pravom žene. Nikada i nigdje nitko ne može steći pravo da zbog svog interesa gasi život nevinog Ijudskog bića. Stvoritelj je povjerio začeti ljudski život Ijubavi majke i oca, njihovoj roditeljskoj požrtvovnosti i nesebičnosti. Pobačaj je povreda dostojanstva ljudske spolnosti i negacija dostojanstva žene kao i negacija materinske i očinske ljubavi. On je zlo, a zlo nikada ne može postati “pravom” da ga se čini.
Crkva u Hrvata proslavila je 1996. godine prvi put “Dan života” pod geslom: “Pravo na život temelj je demokracije i mira”. U poruci smo za taj dan istaknuli da se hrvatski narod i mlada demokratska država nalaze pred povijesnim izborom koji je Gospodin nekoć uputio izraelskom narodu, kad mu je rekao: “Gledaj! Danas preda te stavljam život i sreću, smrt i nesreću… Život dakle biraj!” (Pnz 30, 15) Porukom smo htjeli potaknuti Ijude, a posebno vjernike, da se opredijele za “kulturu života”, nasuprot “kulture smrti” koja je, nažalost, zavladala a ne samo po vojnim bojištima i ne malobrojnim obiteljskim ognjištima, već i po klinikama i brojnim rodilištima.
Kad je riječ o pobačaju, mi biskupi prvenstveno osjećamo dužnost da u ime evanđeoskog i crkvenog nauka, progovorimo o vjersko-moralnom vidiku tog pitanja. Crkva oduvijek načelno i uporno osuđuje pobačaj (pometnuće, prekid trudnoće). Pobačaj i čedomorstvo naziva “užasnim zločinom”. Udara teškim sankcijama izopćenja sve one koji, svjesno i hotimice, izravno sudjeluju u izvršenju pobačaja (kan. 1398.). Ona neće i ne može promijeniti taj stav i ostaje na braniku autentičnih Ijudskih vrijednosti koje su utkane u temelje europske civilizacije i tradicije našeg hrvatskog naroda, a kojima je izvor Evanđelje.
Razloge poštivanja i svetosti ljudskog života Crkva temelji na činjenici Božjeg utjelovljenja. Zahvaljujući, naime, utjelovljenju Sina Božjega u krilu prečiste djevice Marije, ljudski je život posebno dobio na vrijednosti. Postao je blagoslovljen i posvećen. I nema te sile ili zakona koji bi mogao njegov životni hod priječiti ili uskraćivati. Raduje nas što u Ustavu Republike Hrvatske stoji: “Svako ljudsko biće ima pravo na život. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne” (čl. 21). Time je očito da se Republika Hrvatska u svom temeljnom pravnom dokumentu opredijelila za promicanje, čuvanje i zaštitu ljudskog života. Iz toga je ujedno očito da je dosadašnji “Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece” (Narodne novine, br. 18/1978) iz više razloga u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske i kao takvog ga treba dokinuti.
Budući da je pobačaj zlo, jer je nasilni prekid života ljudskog bića, nikada i ni u kojem slučaju ne može se govoriti o “pravu” na pobačaj. Radi se o dva ljudska života: o životu majke i životu začeta djeteta. A kad je riječ o ljudima kao Ijudima, govoriti o većem ili manjem pravu vodi do katastrofalnih, nehumanih posljedica.
Danas je i znanstveno utvrđena činjenica da individualni život u biologijskom pogledu počinje od časa začeća, koje je od odlučujuće važnosti za daljnju individualizaciju i personalizaciju čovjeka. Iako ovisno a majci, dijete nije nikad puki dio majčina tijela, već ima svoju vlastitu dinamiku razvoja od začeća.
Potrebno je zakonom a i drugim preventivnim sredstvima štititi Ijudski život
Dobro nam je poznato da u moralnim i društvenim pitanjima zakonodavstvo nema neograničen doseg. Mnoga su područja života izvan njegova domašaja te su prepuštena brizi drugih društvenih čimbenika (vjera, moral, kultura, običaji), te, posebno, osobnoj savjesti pojedinca. Iako u uzajamnoj povezanosti, pravo se nikako ne poklapa sa širinom moralnog života, ni osobnog, ni društvenog. Ipak, kad je riječ o temeljnim Ijudskim vrijednostima, koje su ujedno i u temeljima samog društva, ono ne može ostati neutralno. Zakonodavstvo mora učinkovitim mjerama promicati i zaštititi te vrijednosti, a posebno “pravo ljudskog bića na život”.
Za promicanje poštivanja i zaštite ljudskog života važni su i društveno-gospodarski uvjeti: doličan stan, pravedna plaća, društveno priznat status žene-majke, potrebna zdravstvena i socijalna zaštita, odgovarajuća pomoć obiteljima s više djece itd.
Potrebno je i zakonom osigurati stručna savjetovališta u kojima će se, u svjetlu moralnih i etičkih načela, pružati pomoć i davati savjeti u konfliktnim situacijama da se spasi život.
Pobačaj se, već od glasovite Hipokratove zakletve pa sve do njezinih modernih formulacija, toliko protivi medicinskoj etici da brojni kodeksi medicinske etike, kako na međunarodnoj tako i na nacionalnoj razini, zahtijevaju pravo medicinskog osoblja na “prigovor savjesti”, bez štete za profesionalnu djelatnost. Na temelju posve krivog načela da je pobačaj “pravo žene” dolazilo se do krivog zaključka da je liječnik u odnosu prema tom “pravu” bio obvezan da izvršava pobačaj. Nijedan Ijudski zakon ne može obavezivati čovjeka da čini zlo i da djeluje protiv svoje savjesti.
Stoga očekujemo, u zajedništvu sa svim ljudima dobre volje koji poštuju život, da mlada Republika Hrvatska, u nastojanju da doista bude socijalna i pravna država, u svom zakonodavstvu bude zauzeta za čovjeka od začeća do prirodne smrti, jer konačno “čovjek je ishodište, središte i cilj svih društveno-gospodarskih institucija” (Ivan XXIII., Mater et Magistra, 219). Ljudski je život svet od samog svog početka. A Bog je jedini Gospodar života pa nitko “ni u kojim okolnostima ne može sebi uzeti pravo da izravno uništava nevino Ijudsko biće” (Donum vitae, 5), jer čovjek od Boga dolazi i k Bogu je upravljen. Crkveni se nauk oslanja na objavljeni poklad vjere o čovjeku kao “slici Božjoj”. Budući da je čovjek od trenutka začeća pa do naravne smrti “slika Božja”, treba ga braniti, poštovati njegov ljudski identitet i njegovu osobu, zauzimati se za njegovo dobro na svim područjima života, kako na unutrašnjem, osobnom, vjerskom i duhovnom, tako i na izvanjskom, društvenom, zakonodavnom, političkom, ekonomskom, socijalnom, medicinskom. I to svim sredstvima koja mu na raspolaganje stavlja zauzeta Ijubav, jer ljudski je život Bog blagoslovio i posvetio.