Pravoslavne i katoličke svete ikone

Predraga braćo i sestre!
1. Prošlih se mjeseci moja misao više puta navraćala braći kršćanskog Istoka. Želeći danas samo jednim pogledom zaokružiti njihovu bogatu vjersku baštinu, rado se još jednom osvrćem na smisao otajstva koji izbija iz njihovih ikona. Istok i Zapad natječu se u stavljanju umjetnosti u službu vjere. Ali s Istoka, gdje je trebalo ikone braniti krvlju u doba ikonoklasta (slikoboraca), u 7. i 9. stoljeću, stiže posebni poziv na ljubomorno čuvanje religiozne posebnosti te umjetnosti. Njezin je temelj otajstvo Utjelovljenja u kojemu je Bog htio preuzeti ljudski lik. Sakralna umjetnost nastoji, u biti, izraziti nešto od otajstva toga lika. Zato Istok snažno ističe duhovne osobine koje moraju resiti umjetnika, kojemu Šimun Solunski, veliki branitelj Predaje upravlja ovu značajnu opomenu: “Poučavaj riječima, piši slovima, slikaj bojama, prema Predaji; slika je istinita, kao i pismo u knjigama, tu je prisutna milost Božja, jer je sveto ono što se prikazuje” (Razgovor protiv hereza, 23: PG 155,113). Po motrenju ikona kršćanska je zajednica, uklopljena u zajedništvo liturgijskog i crkvenog života, pozvana rasti u svom doživljavanju Boga, postajući sve više živa slika zajednice života među trima božanskim osobama. Prema tome cilju nastoje ići Istok i Zapad. Gledajući na bliski Jubilej, u apostolskom pismu Orientale lumen sam napisao: “Ne možemo se pojaviti pred Kristom, Gospodarom povijesti, tako podijeljeni, kako se to nažalost dogodilo tijekom drugog tisućljeća. Te podjele moraju uzmaknuti i dati mjesta zbližavanju i slozi” (br. 4).
2. Moja je zadaća kao rimskoga biskupa “trajno tražiti putove koji služe očuvanju jedinstva” (ondje, 20). Pravoslavnoj braći – s kojom sam povezan, također osobno, posebnim osjećajima – htio bih istaknuti snažnu želju da se, s obnovljenim povjerenjem, zajedno uputimo prema jedinstvu. Znam da i oni duboko osjećaju istu potrebu. U povijesti drugoga tisućljeća ne manjkaju plemeniti napori u tom smjeru, prema osjetljivosti vremena. Osobito mislim na obvezu koja je zaživjela na Lionskom (1274) kao i na Firentinskom koncilu (1439). Duhovna bogatstva Crkve neće moći zasjati u svem svojem sjaju pred očima suvremenog čovjeka bez ovog svjedočanstva potpunog pomirenja.
Povjerimo ovu veliku stvar zaštiti Majke Božje.
Nakon anđelova pozdravljenja Papa je dodao:
Crkva u Italiji danas slavi Dan selilaca, koji ove godine pozornost vjernika svraća na prilike takozvanih “neredovitih” osoba, tojest lišenih redovne dozvole boravka. Od srca želim da se izvrši svaki napor za sređivanje prilika ove naše moći i da u zajednici sve više raste osjetljivost za one koji su potisnuti na rub i koji su u poteškoćama. Stoga, ohrabrujem Crkvu u Italiji da ustraje u toj svojoj velikodušnoj zauzetosti za tu pravednu i civilizacijsku stvar. Sljedećeg četvrtka, osim toga, na liturgijski blagdan Prikazanja BD Marije u Hramu, slavit će se dan “Pro claustrali” svrha kojega je požuriti solidarnost u korist klauzurnih redova koji su u osobitoj potrebi. Koje su neprocjenjivo blago za Crkvu i za društvo zajednice kontemplativnog života! Predraga braćo i sestre, budimo blizi tim našim sestrama koje mole za sve nas i pouzdaju se u našu duhovnu i materijalnu potporu.