Predstavljena knjiga metropolita Porfirija „Zagreb i ja se volimo javno"

Zagreb, (IKA) – Knjiga „Zagreb i ja se volimo javno. Intervjui i obraćanja mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija” predstavljena je u četvrtak 29. lipnja u Novinarskom domu u Zagrebu. Pozdravljajući okupljene uime izdavača Prosvjete d.o.o. Čedomir Višnjić uvodno je podsjetio na prethodnike metropolita Porfirija i njihovu ulogu u zajednici te istaknuo kako se osjetila potreba i ideja da metropolit Porfirije pošalje u ovome gradu poruku: vedru, komunikativnu i otvorenu.
Jedan od novinara koji je razgovarao s metropolitom Porfirijem i čiji je razgovor objavljen u knjizi, novinar „Novosti” Saša Kosanović govorio je o svome dojmu sa susreta i razgovora s metropolitom, što je za njega bio i prvi razgovor koji je on radio s nekim visokim predstavnikom Srpske pravoslavne Crkve. Na razgovor je došao s velikim očekivanjima, a otišao s još većim poštovanjem. „Tražio sam od njega da mi na neki način predstavi svoj plan i program na svojoj dužnosti. Dobio sam riječi ohrabrenja i obećanja da će biti dostojan dužnosti koje obavlja, svjestan bremenitih vremena koja nikako da prođu na ovim prostorima”, rekao je Kosanović.
O duhovnosti metropolita Porfirija govorila je dr. Jadranka Brnčić. Podsjetila je kako je metropolit po dolasku u Zagreb rekao da dolazi bez predrasuda i otvorena srca za praštanje, dijalog i pomirenje te ustvrdila „da smo svjedoci da živi samozatajno i dosljedno”.
Novinar Večernjeg lista Branimir Pofuk osvrnuo se na kulturološki i kulturni značaj metropolita Porfirija. Rekao je kako on uspostavlja osobne kontakte, ali i približava Crkvu koju predstavlja, pa se ne može drugačije ni izvan toga ni promatrati, ni doživljavati. Govoreći o glazbenoj kulturi, Pofuk je istaknuo kako je nemjerljiv doprinos Crkve toj grani umjetnosti, no često se primijeti da u samoj Crkvi nema razumijevanja za glazbu. „Njegova težnja za umjetnošću i plodovima kulture je ono što nam toliko nedostaje u javnom životu, jer mnogi političari, ali i crkveni oci znaju spominjati kulturu, ali kao da se u njima izgubila osobna potreba”, rekao je.
Na predstavljanju knjige sudjelovao je i rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta iz Osijeka dr. Peter Kuzmič. Rekao je da je bio duboko impresioniran nastupnim govorom metropolita Porfirija. Njegova dijaloška otvorenost koja je vidljiva u cijeloj ovoj knjizi, iznenađuje jer mi svećenici, biskupi, vladike smo uglavnom majstori monologa. Mi znamo držati propovijedi, ali vrlo često nismo naučili razgovarati, jer nismo naučili ni slušati, rekao je dr. Kuzmič.
Primijetio je kako se u knjizi riječ „ljubav” pojavljuje oko 150 puta i „to je središnja poruka prvog čovjeka SPC u Hrvatskoj i Sloveniji iz koje ne zrači egocentričnost, već kristocentričnost”.
Saborski zastupnik Milorad Pupovac rekao je da je ovo knjiga dijaloga. Metropolit Porfirije želi voditi male dijaloge, a ne rasipati velike riječi. On to razumije kao primarni oblik dijaloga koji je neophodan našem društvu, našim međusobnim odnosima, posebno između predstavnika različitih Crkava i različitih vjerskih i etničkih zajednica, rekao je Pupovac.
Bivši predsjednik Hrvatske prof. dr. Ivo Josipović istaknuo je kako su poruke metropolita Porfirija dragocjene. Rekao je kako je često u vladikinu domu raspravljaju o pitanjima koja često nisu pitanja ni pravoslavaca, ni katolika, ni Hrvata, ni Srba „nego su pitanja svih nas, svih ljudi”. Točno je da je ključna riječ svih izlaganja i tekstova ‘ljubav’. Međutim, ima još jedna riječ koja se ne spominje izričito, ali ona izvire. To je riječ ‘mudrost’. Riječi vladike Porfirija su riječi mudrosti, rekao je dr. Josipović. Pojasnio je kako je riječ o čovjeku koji je došao u Hrvatsku u trenutku koji je još uvijek bio loš, a riječi mira, pomirenja i ljubavi koje on šalje su doista dragocjen doprinos hrvatskom društvu.
Metropolit Porfirije istaknuo je kako je ova knjiga neka vrsta dokumenta o njegovu doživljaju i realizaciji onoga što je obećao u svom nastupnom govoru u kojem je obećao da će se Zagreb i on voljeti javno. „Nisam odustao od te svoje prvobitne namjere. Ona i raste, i kao u svakoj ljubavi koja je u početku više zaljubljenost nego autentična i prava ljubav, tijekom vremena otkrivaju se i izvjesni nedostaci druge strane, ali ta ljubav ostaje i raste samo ukoliko ono što je autentično, istinito, pozitivno i lijepo također raste i ukoliko imajući to pred sobom onaj koji voli je sposoban da zbog ljubavi prihvati i nedostatke onoga koga voli. Izuzetno sam zahvalan cijeloj hrvatskoj javnosti koja mi je dala velik ‘kredit’ prije nego sam došao u Zagreb, i pokazala dobrodošlicu. Naravno uključujući tu i medije koji su neizostavni dio našeg života. Dobio sam ogroman ‘kredit’ i to neprestano imam na umu, i svjestan sam velike odgovornosti”, rekao je metropolit Porfirije.
Nadalje se osvrnuo na sam naslov knjige koji je izazvao i reakcije kod onih koji su ga od ranije dobro poznavali. „Svjesno sam odabrao ovaj naslov, zato što sam želio, premda to u praksi nije lako, da izađem iz konteksta vremena i prostora polazeći od osnovne prirode Crkve da ona nije od ovoga svijeta, ali je u ovome svijetu. Nisam postao kršćanin, monah zbog toga da bi bio bolji i veći Srbin. Postao sam kršćanin, monah zbog toga što sam u Crkvi tragao za onim što ona zaista nudi i zbog čega jedino postojimo na ovom svijetu. Danas se s pravom upućuje na naš rad i moralni lik i status, no Crkva nije u ovome svijetu da bismo mi bili bolji ljudi. To se podrazumijeva, da se trudimo i da živimo po evanđelju, Crkva nije u ovome svijetu da bi se bavila socijalnom pravdom, jer to se podrazumijeva ukoliko smo zaista zaronili u Kristovo evanđelje. Crkva postoji zato što ne postoji čovjek koji se ne pita o smislu svoga postojanja. Crkva koja vjeruje u Boga koji je ljubav, koji se obraća svim ljudima treba na svoje grudi primiti sve i svakoga, obraćati se svima, stupiti u dijalog, ne u smislu razmjene informacija, već u smislu istinskog prihvaćanja drugoga upravo onakvim kakav on je, po uzoru na Isusa koji se druži s grešnicima, bludnicama, s krivovjernima, koji najprije spašava razbojnika samo zato što je ovaj spoznao svoj promašaj. Sud ljubavi Božje drugačiji je od suda ovoga svijeta”. Posvijestio je kako „bilo koja vrsta isključivosti, bilo koja vrsta ne prihvaćanja drugog i drugačijeg makar on i najgori bio, za mene episkopa je izdaja Krista i udaljavanje od smisla moga postojanja koje sam pokušao naći u Crkvi, jer Bog nije ni Hrvat, ni Srbin, ni Englez, ni Nijemac Bog je onaj koji je, On je ljubav”.
U glazbenom dijelu sudjelovala je prvakinja Opere HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci Ivana Srbljan, mezzosopran uz glasovirsku pratnju Filipa Faka, a program je vodio Drago Pilsel.
Predstavljanju je nazočio i imenovani episkop dalmatinski Nikodim.