PRESAĐIVANJE GLAVE - BIOLOŠKI APSURD Znanstveni svijet reagirao sa skepticizmom, a bioetički sa zaziranjem na najavu mogućnosti "transplatacije ljudske glave"

Vatikan, 1. 9. 1999. (IKA) – Radio i televizijske postaje diljem svijeta prenijele su oštre prigovore s različitih strana nakon najave mogućnosti “transplatacije ljudske glave” koju je prof. Robert J. White s američkog Instituta Metrohealth Center spomenuo u razgovoru za “Sunday Times”. U prvi su plan izbile sumnje glede tehničke mogućnosti, među kojima predsjednika Talijanskoga psihijatrijskog društva koji je ustvrdio kako bi to bio “biološki apsurd”. Znanstvenici koji se bave proučavanjem bioetike ističu da bi presađivanje glave bilo jednako transplataciji identiteta. Prof. Giulio Maira, ravnatelj Instituta za neurokirurgiju Katoličkog sveučilišta u Rimu istaknuo je u razgovoru za Radio Vatikan kako “tijelo odvojeno od glave ne može preživjeti”. “U mozgu su smješteni centri koji upravljaju životnim funkcijama: kada bi, teoretski, presadili mozak u neko drugo tijelo, ono ne bi disalo, ne bi mu srce radilo. Ne razumijem, dakle, kako bi to tijelo moglo preživjeti… Postoji potom druga strana medalje koja je krajnje važna, a to je moralno vrednovanje. Do sada je bilo dopušteno presađivanje u slučajevima kada je mozak bio mrtav. Mozak se smatra najplemenitijim organom: u trenutku u kojem se konstatira smrt mozga, može se presaditi organ. Međutim što bi se dogodilo kada bi željeli presaditi mozak, očito sa osobe koja nije mrtva, jer njezin mozak po definiciji mora funkcionirati kako bi ga se moglo presaditi? Tu se uistinu zadire na područje etike i morala. Držim da se mora dobro promisliti prije nego se takva informacija iznese u javnost, predstavljajući je kao već ostvarivu. Vjerujem da postoji opširno istraživanje o regeneraciji središnjega živčanog sustava. Nadasve glede regeneracije i zamjene područja mozga koja ne funkcioniraju, poput moždane terapije za Parkinsonovu bolest, koja se sastoji u presađivanju novih stanica na mjesto stanica koje više ne funkcioniraju. Postoji potom cijeli niz ostalih problema vezanih uz regeneraciju središnjega živčanog sustava: mogućnost regeneracije moždine nakon teške traume, mogućnost ucjepljivanja koja omogućuju živcima da preuzmu rad funkcija uništenih traumom. Vjerujem da će sve to donijeti rezultate. Možda će sve to također predstavljati temelj mogućeg presađivanja mozga”, pojasnio je svoj stav prof. Maira.