SUSRET S AUSTRIJSKIM BISKUPIMA Ima pitanja o kojima se može razgovarati diskretno - "Tražiti, uvijek i posvuda, kompromise znači završiti u lakrdiji".

Beč, 22. 6. 1998. (IKA) – Prije povratka u Rim, u nadbiskupskom dvoru u Beču, 21. lipnja, papa Ivan Pavao II. susreo se s austrijskim biskupima. Austrija trenutno ima 16 biskupa, od kojih su neki umirovljeni, 12 crkvenih upravnih područja: jedna opatija, dvije nadbiskupije sa sedam sufraganskih biskupija, ordinarijat za Istočne Crkve te vojni ordinarijat.
U svom govoru austrijskim biskupima Sveti je Otac posebno istaknuo dvije teme. Najprije se zadržao na međudjelovanju između osobnih zadaća biskupa i njegova uključivanja u zajednički rad biskupskog zbora, a potom je, nešto duže, govorio o pitanju i posebnosti dijaloga, osvrćući se osobito na austrijske crkvene prilike.
Papa je istaknuo kako je dužnost biskupa raditi za dobro Crkve i svijeta, te za sve one koji od Crkve na pragu trećega tisućljeća jako mnogo očekuju. Biskupstvo se podjeljuje doduše pojedincu, istaknuo je Papa, no svaki je biskup ujedno i član zajednice s ostalim biskupima, pa je stoga logično da jedan biskup, djeluje li sam, ne može ostvariti Isusov naum kojega ostvaruju svi biskupi koji su ujedinjeni međusobno i s Kristom. Na onom području koje je zajedničko svima, svaki biskup, ipak, mora imati mogućnost samoizražavanja, kao i vršenja vlastitih pastoralnih odgovornosti, te ujedno očitovati napor da se zajednički želi pastoralno djelovati i ostati ujedinjeni.
Što se tiče dijaloga, Sveti Otac je istaknuo da su sami austrijski biskupi pokrenuli pothvat “Dijalog za Austriju”, nastojeći promicati sučeljavanje s mjesnim Crkvama, redovničkim zajednicama, duhovnim pokretima, kao i različitim skupinama. Ističući važnost toga dijaloga, Papa je rekao kako dijalog kojega Crkva provodi i na kojega poziva nije nikada tek oblik otvaranja svijetu, kao niti oblik površnog prilagođivanja. Nije dakle riječ o čistoj izmjeni mišljenja i stajališta, na horizontalnoj razini, već je to otvaranje i prema vertikali, prema Spasitelju svijeta. U svakom dijalogu, sugovornici se trebaju zalagati za istinu i u njoj rasti. Tražiti, uvijek i posvuda, kompromise znači završiti u lakrdiji. Zato razgovor mora biti istinoljubiv i otvoren, pošten i razborit. No, sugovornici moraju biti oprezni, upozorio je Sveti Otac te, s jedne strane, nitko ne smije biti uvjeren da je uvijek u pravu, a s druge strane, javnost ne smije nastojati tumačiti i smetati dok je razgovor u tijeku. Crkva u naše doba za sebe kaže da je “staklena kuća”, što znači da u nju svatko može zaviriti. No, i u toj i takvoj kući postoje pitanja i teme o kojima se treba razgovarati diskretno, u obveznoj povučenosti i miru. Tu se uopće ne radi o tajnovitosti i skrivanju, pojasnio je Papa, već o razgovoru koji se vodi u uzajamnom poštivanju na korist rješenja onoga problema o kojem se raspravlja. Potrebno je stoga, sačuvati mir te nastojati da javnost ne pomuti onaj proces dijaloga koji je sam po sebi obećavajući. Upravo zbog svega toga, zaključio je Sveti Otac, Austrija mora postati i ostati znak onoga bratstva koje omogućuje i olakšava iskreni dijalog.