Svako je dijete Božji dar bez obzira na uvjete začeća

Uoči proslave Dana života 6. veljače želimo progovoriti o preklopniku (brošuri) “Dijete – stvar ili dar? Istina i zablude o umjetnoj oplodnji” te prikazati činjenično stanje o razlozima nastanka preklopnika, njegovom smislu i ciljevima.

Preklopnik je pri Uredu Hrvatske biskupske konferencije za obitelj na temelju najnovijih znanstvenih i stručnih spoznaja u području medicinski pomognute oplodnje pripremio međunarodni interdisciplinarni tim stručnjaka u kojeg su bili uključeni i liječnici.

Potaknuti Nacrtom prijedloga zakona o medicinski pomognutoj oplodnji smatrali smo svojom obvezom da prikažemo istinu i najnovije spoznaje u tom području o kojima se inače gotovo nikad ne govori. Preklopnik je nastao s namjerom obavješćivanja i poučavanja prvenstveno vjernika katolika što bi u jednom demokratskom društvu moralo biti neotuđivo pravo pastira Crkve te katoličkih liječnika i stručnjaka.

Učiteljstvo Katoličke crkve u svojim dokumentima kontinuirano ističe nužnost poštivanja svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti kao i dostojanstva ljudskog rađanja. Stoga je neprijeporan stav Crkve kako je svako dijete Božji dar bez obzira na uvjete začeća. Za Crkvu je ljudski život neprocjenjiva vrijednost i nitko ga nema pravo ugrožavati niti manipulirati njegovim nastankom.

Bog je ljudsku osobu stvorio iz ljubavi i za ljubav, ljubav je smisao njenog postojanja (usp. Ivan Pavao II, Redemptor hominis 10) i zato je jedini čin dostojan nastanka ljudskog života, čin ljubavi vlastitih roditelja u intimnom bračnom odnosu, a nikako nekakav laboratorijski postupak.

Jedan od glavnih ciljeva preklopnika bio je upozoriti na uvriježenu praksu u postupcima medicinski potpomognute oplodnje u kojima se najčešće oplodi veći broj jajnih stanica, a u tijelo žene se NE vrate svi nastali zameci. Tako nastaju takozvani “suvišni ili prekobrojni zameci”. Dakle, pitanje u naslovu brošure upućivalo je na logiku proizvodnje primijenjenu u većini tehnika medicinski pomognute oplodnje.

Uvođenje logike tehničke proizvodnje u događaj kojim mora vladati jedino logika ljubavi dovodi do toga da onaj koji tako postupa uzima sebi za pravo dati sud o ishodu i kvaliteti “uratka”. Upravo se to događa kod medicinski pomognute oplodnje jer kad zametak nije ocijenjen prikladnim uništava ga se ili zamrzava, a samo one koji su dobili prolaznu ocjenu unosi se u spolni sustav žene.

Na taj način logika proizvodnje zamjenjuje logiku ljubavi te se ljudsku osobu tretira kao da je stvar. U konačnici, prema statistikama iz svijeta rađa se samo oko 5% djece začetih u umjetnim uvjetima.

Stoga, ako je točan podatak da je u Hrvatskoj rođeno oko 15.000 djece začete tehnikama medicinski pomognute oplodnje, onda nam se valja istinski zamisliti nad sudbinom oko 285.000 njihove braće i sestara koja su odumrla, ubijena ili smrznuta. Zato takva medicinski pomognuta oplodnja predstavlja teški zločin nad začetim ljudskim životima i njihovim dostojanstvom.

Nadalje, preklopnikom smo željeli istaknuti kako oplodnja u umjetnim, laboratorijskim uvjetima, za djecu začetu na taj način donosi brojne rizike kako medicinske, tako još više psihološke i duhovne naravi. Medicinski rizici opisani su u znanstveno-stručnoj literaturi i objavljeni u vodećim medicinskim časopisima, a što se tiče psihopatologije ljudskog začeća i sindroma preživjelog nakon oplodnje pozivamo sve zainteresirane na predavanja dr. Benoit Bayle-a, psihijatra iz Francuske, na temu “Nova scena začeća” koje će se održati 15. i 16. veljače 2005.

Potaknuti istinskom brigom za roditelje i njihovu preživjelu djecu, začetu tehnikama medicinski pomognute oplodnje, odlučili smo omogućiti im stručnu pomoć u ublažavanju i razrješavanju trauma nastalih uslijed začeća u umjetnim uvjetima, a koja je u svijetu već godinama dostupna.

Cilj preklopnika bio je i ukazati na postojanje metode prirodne prokreacije “NaPro” te pokazati brigu i želju Katoličke crkve i stručnjaka u Hrvatskoj da na povoljniji, uspješniji, bezbolniji te moralno prihvatljiv način pomognu onima koji ne mogu imati djece. Također, htjeli smo ohrabriti one supružnike, koji unatoč svemu ne uspiju, da svoju čežnju za roditeljstvom mogu ostvariti na razne druge plemenite načine: usvajanjem napuštene djece, brigom o bolesnoj ili hendikepiranoj djeci, pomažući siromašnim obiteljima i sl.

Zaključno, preklopnik “Dijete – stvar ili dar? Istina i zablude o umjetnoj oplodnji” u potpunom je skladu s učenjem Katoličke crkve, a u završnom dijelu teksta preklopnika izrijekom piše: “…da dijete nikako ne može biti stvar, već neponovljivi i jedinstveni Božji dar kojeg ni jedan čovjek ne može dati”. Time je očito iskazano da je svako dijete Božji dar, bez obzira na uvjete začeća. Stoga, želimo stati u obranu svih onih koji su povrijeđeni neutemeljenim tumačenjima preklopnika. Ovom izjavom cjelokupnoj javnosti želimo posvjedočiti što je prava istina o preklopniku.

U Zagrebu 4. veljače 2005.

Predstojnik Ureda HBK za obitelj
mr.sci. p. Jure Bosančić, S.J.
Pomoćnik predstojnika:
dr.med. Petar-Krešimir Hodžić

.