. TRAGEDIJA RUANDE JOć NIJE ZAVRćILA, A VEŠ JE ZABORAVLJENA

Vatikan, 7. 2. 1995. (IKA) – Koordinacijska skupina za Ruandu, koja se pod predsjedanjem nadbiskupa Josipa Uha~a, pro~elnika Papinskoga misijskog djela i tajnika Kongregacije za evangelizaciju naroda, nedavno sastala u Vatikanu, raspravljala je o tragi~noj sli~nosti Bosne i Ruande te akcijama koje bi trebalo poduzeti za kona~ni prestanak krvoproliđa i nasilja u tim zemljama. Sastanku su bili nazo~ni i Giuseppe Bertello, sada apostolski nuncij u Ruandi, mons. Claudio Maria Celli, podtajnik za odnose s državama u Državnom tajničtvu Svete Stolice, te predstavnici viče redovni~kih misionarskih kongregacija. O. Hans Hoser, apostolski vizitator u Ruandi, sudionicima je predo~io ruandsku stvarnost. Rekao je da je stanje vrlo dramati~no, a najtragi~nije je to čto je zemlja podijeljena: jedna polovica stanovnika živi u vrlo tečkim prilikama, nesigurnosti i gladi na domađem tlu, a druga polovica, oko dva milijuna ljudi, su izbjeglice udomljene u susjednim zemljama. Broj izbjeglih ~ini tređinu ukupnog stanovničtva Ruande. Mons. Uha~ je istaknuo da je nužno potreban povratak misionara u tu zemlju, te predložio da se poduzmu hitne mjere za unutračnje pomirenje mešu zarađenim narodima i s mjesnom Crkvom.
O zabrinjavajuđem stanju u Ruandi pisao je i zairski nadbiskup Bukave, Christophe Munizihirwa, u apelu upuđenom kardinalu Daneelsu, primasu Belgije i predsjedniku “Pax Christi international”. U svom pismu nadbiskup je predo~io užasno stanje u kome se nalazi Ruanda od po~etka ratnih sukoba u travnju pročle godine. “Od srpnja 1994. godine, viče od dva milijuna ljudi je izbjeglo sa svojih pragova i načlo uto~ičte u susjednom Zairu. Viče od 400 tisuđa izbjeglica se sklonilo u nadbiskupiju Bukavu, gdje žive u vrlo tečkim prilikama. Preživljavaju skupljajuđi drva za vatru. Ovise isklju~ivo o pomođi humanitarnih organizacija. A povratak u Ruandu joč je sasvim neizvjestan. Velik broj izbjeglica se i ne usušuje vratiti vlastitim domovima. Jedni se boje da ne budu zatvoreni i osušeni bez krivice, samo zato čto su se usudili vratiti, dok se drugi boje da ne budu ubijeni pri povratku svojim kuđama”, napisao je nadbiskup, posvjedo~ivči kako se broj ubojstava u Ruandi kređe izmešu 5 do 10 tisuđa mjese~no. Oslikavajuđi tragi~nu situaciju u toj zemlji, nadbiskup Munzihirwa kaže da drugog rječenja nema osim usklašenja politi~kih stavova i uspostavljanja snočljivih odnosa mešu domađim pu~anstvom. “Ne smije se zaboraviti tragedija ljudi kojima prijeti da istrunu u izbjegli~kim logorima, te padnu u potpuni o~aj, bez nade u buduđnost”, vapi u svom apelu bukavski nadbiskup, podsjeđajuđi da se broj izbjeglica, napose mladih, i dalje stalno poveđava. “Pustiti dva milijuna ljudi da umiru u Zairu, zlo~in je protiv ~ovje~anstva”, napisao je nadbiskup Munzihirwa, upozorivči da je neprihvatljivo da zapadne demokratske zemlje daju pomođ Ruandi bez utvršivanja uvjeta vladi u Kigaliju, koja snosi krivicu za nemoguđnost povratka izbjeglica.