Novosti

TRIBINA O POVRATKU U HRVATSKO PODUNAVLJE

25.02.1999. / 00:00

“Povratak u hrvatsko Podunavlje” bila je tema tribine koju su 18. veljače u dvorani Tribine grada Zagreba na Kaptolu 27, priredili Hrvatski Caritas, Dobrotvorno udruženje “Dobrobit”, Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži te Visoka zdravstvena škola. Na tribini je predstavljen i priručnik “Povratak u hrvatsko Podunavlje” – vodič za povratnike s psiho-socijalnim vidovima povratka, koju su priredili Hrvatski Caritas i Dobrotvorno udruženje “Dobrobit” uz potporu Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži. “Besplatna knjižica već je razaslana na više stotina adresa i naslovnika u Hrvatskoj i diljem svijeta”, rečeno je na tribini, “jer je i izdana s nakanom da stigne do što većeg broja povratnika kao i svih onih koji mogu na bilo koji način pomoći pri povratku prognanika u hrvatsko Podunavlje.” Na tribini su nastupili Josip Grošić, direktor Hrvatskog Caritasa, Vesna Škare-Ožbolt, savjetnica Predsjednika Republike, dr. Dražen Švagelj, nekadašnji gradonačelnik Vinkovaca i zastupnik u Hrvatskome državnom saboru fra Bože Vuleta, ravnatelj Instituta za kulturu mira u Splitu te dr. Mladen Havelka, predsjednik udruženja “Dobrobit” i urednik priručnika za povratnike. Nazočna je bila i dr. Štefanija Borotek-Knešaurek, direktorica Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva i mladih, uz čiju je potporu priručnik i izdan.
“Tom tribinom dobrotvorno udruženje ‘Dobrobit’ se gasi i prestaje s radom”, rekao je prigodom predstavljanja priručnika predsjednik Udruženja dr. Havelka, obrazloživši uzroke njegova gašenja premalim razumijevanjem države za njegov rad te nedostatkom financijske potpore. Dr. Havelka zahvalio je svima koji na bilo način podupiru povratak u hrvatsko Podunavlje te iskazuju skrb za taj, još uvijek, veliki državni problem. Direktor Hrvatskog Caritasa Josip Grošić pročitao je pismo zahvale prelata Vladimira Stankovića, donedavnog direktora Hrvatskog Caritasa za korisnost izdavanja spomenutog priručnika, a u svom izlaganju Grošić se osvrnuo na veliku ulogu koju Hrvatski Caritas ima od početka agresije na Hrvatsku u pomaganju prognanima, a sada i u obnovi porušenih sela i gradova. Također je spomenuo veliku vrijednost knjige-vodiča “Povratak u hrvatsko Podunavlje” za sve povratnike, napose za one koji će se tek vraćati. Iznio je podatke o novčanoj potpori koja je dana tim područjima za obnovu kuća i izgradnju infrastrukture, koja je potrebna. “Jer život se ne može vratiti na nepotpune životne uvjete”, rekao je Grošić, posebno istaknuvši veliki prinos stvarnoj pomoći koju je Hrvatski Caritas u milijunskim iznosima kuna do sada već dao za povratak prognanih u hrvatsko Podunavlje. A uz pomoć inozemnih Caritasa i drugih dobrotvora, također i za ostala ratom porušena područja, u koja se ljudi vraćaju, gdje treba najprije obnoviti domove te stvoriti infrastrukturu. Pohvalio je uspješnost i djelotvornost malih Caritasovih kredita, koji se odobravaju putem banaka za obnovu domova i ulaganje u malo i srednje poduzetništvo. Rekao je da u svom radu i naporima Hrvatski Caritas uživa veliku potporu i brojnih inozemnih darovatelja, osobito nacionalnih Caritasa, ali je istaknuo da samo materijalna obnova nije dovoljna za povratak i obnovljeni život na ratom uništenim područjima. Istaknuo je da “treba stvoriti i duhovno ozračje za povratak ljudi, napose tamo gdje je mješovito stanovništvo, koje mora zajedno živjeti. U cilju opraštanja i pomirenja na prostorima na kojima djeluju, zauzimaju se i svećenici, redovnice i vjernici, a također i Hrvatski Caritas u suradnji s državnim vlastima te raznim dobrotvornim i drugim ustanovama.” Direktor Hrvatskog Caritasa iznio je podatak da je HC do sada svojom novčanom potporom obnovio više od 5000 kuća i stanova, te bio “pionir” i u hrvatskom Podunavlju. Svojim programima i danas je djelatno nazočan u povratku prognanih i obnovi hrvatskog Podunavlja i ostalih ratom uništenih područja. Istaknuo je da je na tim prostorima nužno očuvanje postojećih radnih mjesta i otvaranja novih, jer je “ljudima potrebno zaposlenje, bez kojega ne mogu živjeti. A kako je riječ većinom o zemljoradnicima, to je nužno ljudima omogućiti da se nastave baviti poljodjelstvom. To znači najprije razminirati zemlju, kako bi povratnici mogli sigurno obrađivati svoja polja od kojih žive.” Stoga je ponovio potrebu poticanja maloga i srednjeg poduzetništva, dodavši da su u Hrvatskom Caritasu upravo u tijeku novi programi – “paketi kredita” sa 12,5 i 13, 5 milijuna kuna. “Zbog učinkovitosti takvih programa, sada se i neke županije, općine i gradovi natječu za uključivanje u programe s Hrvatskim Caritasom, pa očekujemo hitnu potporu države”, istaknuo je Grošić. Također je rekao da od cjelokupnog društva “očekuje da se ostvari duh mira i pomirenja, i ne samo na tim područjima”. Istaknuo je osobitu djelatnu zauzetost Caritasa đakovačke biskupije, te izrazio želju da hrvatsko Podunavlje postane prostor koji će privlačiti ne samo povratnike nego i ostale ljude kao perspektivno područje koje ima sve uvjete za gospodarski razvitak.
Svoje viđenje napora za povratak povratnika u hrvatsko Podunavlje iznijela je i Vesna Škare-Ožbolt, ocijenivši također predstavljeni priručnik vrlo korisnim i potrebnim: “U njemu su sažeti svi podaci koji zanimaju ne samo povratnike, ma gdje se nalazili, već i vladine, humanitarne i crkvene organizacije, koje rade na povratku i obnovi porušenih prostora kako hrvatskog Podunavlja, tako i svih područja stradalih u domovinskom ratu.”
Dr. Dražen Švagelj istaknuo je da su prognanici doživjeli teške stresove: “Najprije pri progonstvu, pri čemu se međunarodna zajednica pokazala vrlo osjetljivom, zatim za dugotrajnog progonstva, pri čemu se ta ista zajednica počela ponašati suzdržljivije, a najteži i najdugotrajniji stres očekuje povratnika pri ponovnom dolasku na porušena ognjišta, gdje ih dočekuje teško razočaranje: umjesto onoga što su sanjali za progonstva – svoje negdašnje domove, gospodarstva, prirodu, dočekuju ih razoreni domovi, sve uništeno ‘ništa više od onoga što je bilo nekada i što su ponijeli u svojim sjećanjima sa sobom'”. Stoga je rekao da tom vidu liječenja povratnika treba posvetiti svu pozornost, jer je to složen i dugotrajan proces. “Država je učinila mnogo, ali mora činiti još mnogo više na uspostavi normalnoga života, napose u hrvatskom Podunavlju”, zaključio je dr. Švagelj, spomenuvši da je “vrlo težak i dugotrajan put kojim treba ići da bi se postiglo pomirenje i oproštenje, jer previše je mrtvih, ranjenih, u duši i tijelu, a svakodnevno se otkrivaju i nove grobnice s nedužnim žrtvama mržnje i zločina, a da bi se to ostvarilo ‘preko noći'”.
Sudionici tribine složili su se da je povratak na porušena ognjišta za povratnike, ne samo vrlo neizvjesno, već i uz najgora očekivanja i veliko razočaranje. Stoga je priručnik s potpunim podacima o svemu što ih očekuje i na što se vraćaju za njih pravi izvor informacija, jer većina, još rasuta po različitim prognaničkim “kampovima” ne raspolaže pravim informacijama.
Ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira u Splitu fra Bože Vuleta govorio je s duhovnog vidika o potrebi, ali i mogućnostima pomirenja, tj. o uvjetima koji trebaju biti ostvareni da bi se ostvarilo oproštenje, a time i pomirenje. “Počinitelj zločina mora tražiti oproštenje od žrtve” rekao je fra Bože, zaključivši također da je to “vrlo složen i dugotrajan proces koji zahtijeva prije svega ‘naći snage za oproštaj u sebi’. Tj. ‘naša svijest mora sazrijeti za osjećaj oproštenja”, rekao je fra Bože, istaknuvši da “samo transformacijom kroz zdrave procese praštanja može se ostvariti oproštenje i pomirenje”.
Direktorica Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva i mladih dr. Bortek-Knešaurek, zaslužna za novčanu potporu u tiskanju knjige, izrazila je zadovoljstvo što je Zavod, sufinancirajući objavljivanje priručnika u većem broju nego je to u početku bilo planirano, mogao sudjelovati u povratku te kako će se ukoliko u ubuduće bude trebalo, pronaći sredstva i za dodatno tiskanje te korisne knjige. Zainteresirani za priručnik za područje hrvatskog Podunavlja mogu ga nabaviti kod Ivice Rebića u Caritasu đakovačke biskupije, ul. Hrvatskih velikana 9, Đakovo, a za ostala područja Hrvatske kod dr. Mladena Havelke, Mlinarska cesta 38, Zagreb.

“KULTURE I OBAVIJESNA SREDSTVA”
“Kulture i obavijesna sredstva” naslov je trećega međunarodnog kongresa koji je 18. veljače završen u španjolskoj Salamanci. Te kongrese promiču Papinsko vijeće za kulturu i Papinsko vijeće za sredstva društvenoga priopćivanja, a za ovu su se prigodu odlučili za pitanja vezana uz obavijesna sredstva ili “masovne medije” te tražili odgovor jesu li doista u središtu onoga što nazivamo “medijskom kulturom”. Naime, ponekad se čini da se i u ovom slučaju tek ponavljaju “općenite tvrdnje”, a da iza njih nema nikakvoga sadržaja, a u obavijesnim je sredstvima “sve više glasnih stvari koje danas buče i galame, a prekosutra o njima nitko više niti ne govori”, izjavio je kardinal Paul Poupard u Rimu još prije odlaska u Salamancu.
Kardinal Poupard u Salamanci je, u svojem pozdravnom izlaganju, postavio i pitanje načina evangelizacije te kulture obavijesnih sredstava, a sudionici su u svojim kasnijim izlaganjima, svatko sa svoga stajališta, pokušali tražiti i dati svoj odgovor.
Dr. Julian Marias iz španjolske Kraljevske akademije govorio je o “komunikaciji misli”, tj. o načinima povratka na izvor tj. misao, dok je o pojmu još uvijek nedovoljno istraženoga “javnoga mišljenja” izlagao engleski spisatelj i povjesničar Paul Johnson, koji je istaknuo “moć koju još uvijek u našem društvu ima biološki determinizam kao novi oblik religije.” Kako to da u ovo naše doba, koje je uvjereno u svoju “racionalnost” imamo toliko novih idola i mitova koje nam nameću upravo obavijesna sredstva, pitao je Xabier Rubert de Ventos. Filozof Alfonso Lopez Quintas govorio je “prolaznoj kulturi” i o manipulaciji govora koja utječe na određivanje novih vrijednosti. Sociolog Amando de Miguel, sa svoje je strane nijekao da su “masovni mediji” doista “komunikacijski” i “masovni”. “Nisu komunikacijski jer im nedostaje interaktivno značenje, ‘odlazak i povratak’, ono što se događa u razgovoru. Nisu niti masovni jer da bi bili takvi potrebno je univerzalno sudjelovanje.” U socio-kulturalnoj perspektivi kretalo se i izlaganje kardinala Darija Castrillona koji je govorio o inkulturaciji Crkve u društva upravo upotrebom sredstava društvenoga priopćivanja. Razmišljanje o načinima komuniciranja našega doba sudionicima je ponudio Sergio Zavoli govoreći osobito o odnosu između kulturalnog identiteta naroda i komunikacije. Na kraju, riječi je bilo o novoj kulturi komunikacije u digitalno doba i u doba novih tehnika i tehnologija, dok je završno izlaganje održao mladi rumunjski kinematografski djelatnik Eugen Leahu, te je istaknuo potrebu povezivanja komunikacije i kršćanske kulture.

SVAKI PETI ČOVJEK NA SVIJETU ŽIVI U UVJETIMA APSOLUTNOG SIROMAŠTVA
Više od milijardu ljudi, odnosno svaki peti čovjek na svijetu, živi u uvjetima apsolutnog siromaštva, a od toga 3/4 živi u seoskim sredinama. Može li se tom najsiromašnijem dijelu čovječanstva zanijekati nužna pomoć za poboljšanje njihovih životnih uvjeta? To je pitanje nadahnjivalo radove zasjedanja Vijeća upravitelja Međunarodne zaklade za razvoj poljoprivrede (IFAD), koje je protekli tjedan održano u Rimu. Na susretu su sudjelovali ministri poljoprivrede i financija te ostali predstavnici 126 Vlada od 161 zemalja članica, kao i predstavnici 36 nevladinih organizacija. IFAD-ove pothvate pozdravio je na skupu vođa izaslanstva Svete Stolice nadbiskup Alois Wagner. Istaknuo je kako djelovanje te organizacije nadahnjuju etička načela kada pomaže malim poljoprivrednim proizvođačima i njihovim obiteljima da budu čimbenici vlastitoga osobnog i gospodarskog razvoja.
Međutim, pred IFAD-om u godini koja je tek započela, nalaze se novi izazovi. To su prije svega milijuni ljudi pogođeni financijskom krizom u Aziji i razornim uraganom Mitch u Južnoj Americi. Samo u Indoneziji, prema nedavnom istraživanju te organizacije, riziku je izloženo 10 milijuna radnih mjesta, u Tajlandu milijun i po, na Filipinima milijun. To znači da glad prijeti svim stanovnicima sela koji računaju na pomoć rođaka koji rade u gradu. Razorni uragan Mitch također je izazvao tešku krizu u Južnoj Americi: više od 9 tisuća mrtvih u Hondurasu, Nikaragvi, Gvatemali i Salvadoru, milijun ljudi bez krova nad glavom, 2 i po milijuna ljudi je ranjeno. Zbog svega toga predsjednik IFAD-a Fawzi Al-Sultan u svome drugom mandatu uputio je poziv zemljama članicama za veću pomoć kako bi mogli ostvariti sve zacrtane programe i pothvate. Izrazio je također zabrinutost zbog pada ulaganja u poljoprivredu koja su od 1993. do 1997. smanjena za 20%. Na kraju je govorio o oprostu vanjskog duga siromašnim zemljama o čemu je pokrenuta široka međunarodna rasprava istaknuvši kako ta UN-ova organizacija podupire sve pothvate u tome smjeru.
Utemeljen prije 20 godina IFAD, jedna od najdjelotvornijih UN-ovih organizacija, novčano je potpomogla 520 pothvata u 113 zemalja, u čega je uloženo 11 milijardi dolara. Posljednjih pet godina ta je organizacija smanjila vlastite troškove i povećala za trećinu svoje programe.