U BORBU PROTIV POTAJNIH ZAVODNIKA DJECE Radio Vatikan objavio razgovor s potpredsjednikom talijanske podružnice udruge ECPAT koja se bori protiv pedofilije Fran(oisom Barnerom

Rim, 17. 3. 1999. (IKA) – Neko su vrijeme područje njihova djelovanja bile škole ili dječja igrališta, a njihovi mamci bile su poslovične “karamele”, umotane u jednako tako poslovični ekstrakt zla. Danas se isti ti “Modrobradi” iz bajki služe suvremenim tehnikama, a njihova su pomagala kompjutor i modem. Internet naime predstavlja igralište bolesnih maštanja pedofila koji imaju već 48.000 svojih web-stranica. Zaštićeni bezimenošću, spolni izrabljivači djece tajno komuniciraju, razmjenjuju fotografije ili čak savjete o “kretanjima na tržištu” spolnog izrabljivanja djece na kojem uz potpunu sigurnost plasiraju vlastitu perverziju, bilo da je riječ o restoranu u Bangkoku ili manje sumnjivom privatnom klubu na različitim zemljopisnim širinama. Već od pojavljivanja prvih slučajeva u borbu protiv svakog oblika te humanitarne ljage svijeta stupila je udruga ECPAT koja djeluje već u 30 zemalja svijeta. O razvoju te užasne pojave u suvremenom svijetu novinar Radio Vatikana razgovarao je s potpredsjednikom talijanske podružnice te udruge Fran(oisom Barnerom. “Pojava je vrlo raširena u cijelom svijetu, jer je vrlo lako (putem Interneta) svugdje postali poruku. Neke zemlje imaju posebne zakone dok ostale, poput Japana, nemaju zakone o dječjoj pornografiji. Upravo zbog toga teško je zaustaviti slanje poruka iz tih zemalja. Pojava se vrlo proširila i ECPAT, koji je iz početka radio samo na dječjoj pornografiji, morao se također baviti i sprečavanjem daljnjeg širenja te pojave”, rekao je Bernat. ECPAT posebno surađuje s Interpolom, koji ima posebni Ured posvećen zločinima putem Interneta. Prvi veliki uspjeh te međunarodne akcije pod nazivom “Akcija katedrala”, koja je pokrenuta protekle godine bilo je uhićenje stotinjak pedofila iz 12 zemalja svijeta koji su razmjenjivali fotografije i adrese. Pedofilu Internet ne služi samo za anonimno trgovanje slikama već i za spolni turizam. Barner o tome kaže: “Turistička industrija uistinu čini velike napore kako bi zabranila tu vrstu ‘zabranjenog’ turizma koji danas čak više ne treba ni ‘agencije’, jer sve informacije kolaju putem Interneta… Nažalost, pedofilu je danas lakše doći do adresa i to u bilo kojoj zemlji”. Rješenje tog problema je prije svega u posvješćivanju, prije svega same djece, koju treba poučavati u nepovjerljivosti prema tobožnjim “prijateljima”, zatim roditelja koji su pozvani bdjeti nad vremenom koje njihova djeca provedu uz televiziju. Zadaća je to i vlada. Primjer za to je talijanska Vlada koja je u kolovozu protekle godine donijela posebni zakon o spolnom iskorištavanju djece, koji se općenito u svijetu smatra najnaprednijim. Ipak, da bi odredbe tog zakona bile provedene u djelo potrebna je šira suradnja različitih društvenih snaga, osobito tvrtki koje omogućuju pristup web-stranicama, zaključeno je u razgovoru.