U solidarnoj ljubavi darovati samoga sebe

“Hajdemo dakle do Betlehema.” (Lk 2,15)

Betlehem je “Kuća kruha”. Upravo to značenje nosi u hebrejskome “Bet-Lehem” – ime Spasiteljeva rodnog grada. Kruh i gozba tako su snažne i česte teme Isusove Radosne vijesti. On je čudesno umnažao kruh (usp. Mt 14,13-21;15,32-38), započeo je svoje javno djelovanje svadbenom gozbom u Kani Galilejskoj, a završio ga posljednjom večerom – svojom svadbenom gozbom, u kojoj je sklopio savez s nama ljudima i darovao nam samoga sebe. U euharistijskom kruhu ostao je trajno prisutan među nama da kroz sve vjekove hrani srca i duše nas svojih učenika. Za sebe je ustvrdio: Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta (Iv 6,51).

S čitavom Crkvom u ovoj Godini Euharistije želimo obnoviti vjeru da Svjetlo koje je rasvijetlilo Betlehem – “Kuću kruha” obasjava i nas danas. I naš ljudski život odvija se u znaku kruha: od brige za potrebnu hranu i radno mjesto do nastojanja da uselimo u vlastitu kuću ili stan; od pohađanja škole i studija da dođemo #!do svoga kruha#!, preko profesionalne zauzetosti u društvu i ostvarenja željenog životnog zajedništva te napokon do istinskoga otkrivanja smisla i sreće. Naša molitva “Kruh naš svagdanji daj nam danas” (usp. Mt 6,11) budi u nama novu snagu, jer je Bog u Betlehemskom Djetetu izabrao zadivljujući put blizine i solidarnosti sa svakim čovjekom (usp. Gaudium et spes 22), poistovjetio se s njegovim potrebama i pružio mu kruh istinski, kruh živi koji s neba silazi (usp. Iv 6,32.55). Po blagovanju euharistijskog kruha uvodi nas u zajedništvo svoga otajstvenoga tijela i poziva da i sami postanemo kruh koji se dijeli. Stoga, oni koji žele proslaviti rođenje Isusovo u “Kući kruha” slave ga ponajprije sudjelujući u euharistijskom “lomljenju kruha” i dopuštajući da solidarna ljubav postane nadahnućem njihova života.

Nas vjernike i sve ljude dobre volje, napose one među nama koji su odgovorni za opće dobro te one koji su vlasnici značajnijih materijalnih dobara, kao i one koji su postali upraviteljima ili vlasnicima nekoć narodne, društvene imovine, Emanuel koji se rodio u “Kući kruha” poziva na odgovoran pristup i na solidarnost, posebno prema brojnim ljudima koji su svojim dugogodišnjim radom i odricanjem sudjelovali u stjecanju zajedničkih dobara. Božanski Mladenac iz “Kuće kruha” poistovjetio se posebno s onima koji su na pragu života te poziva na odgovornu solidarnost s brojnim nezaposlenim mladim ljudima koje treba osloboditi ovisnosti o mirovini vlastitih roditelja, omogućiti im da vlastitim zaposlenjem sami zarade kruh i tako im olakšati razmišljanje o ulasku u bračni život te ostvarenje njihova doprinosa i poslanja na dobrobit društva i crkvene zajednice kojoj pripadaju. Onaj tko se egoistički zatvara u sebe, zatvara se i pred Svjetlom koje je rasvijetlilo Betlehem. Do životnog smisla i istinske radosti dolazi samo čovjek koji je spreman u solidarnoj ljubavi darovati samoga sebe.

Da Vam uvijek bude blizu Emanuel, koji za sve nas postade kruhom života, te da ustrajete kao plodni promicatelji vrednota njegova utjelovljenja u društvenom, gospodarskom, kulturnom i javnom životu – svima Vama, draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji i župni suradnici, te svima Vama, draga braćo i sestre – s pomoćnim biskupima Đurom Gašparovićem i Đurom Hranićem, želim sretan Božić i blagoslovljenu novu godinu.

U Đakovu, o svetkovini Božića 2004.

+ Marin, biskup