Ukop mons. Vilima Hirschenhausera

Đakovo, (IKA) – U biskupijskom Svećeničkom domu u Đakovu u ponedjeljak 6. listopada umro je u 79. godini života i 53. svećeništva kanonik Stolnoga kaptola mons. Vilim Hirschenhauser. Liturgija ukopa bila je u Đakovu 9. listopada. Na đakovačkom gradskom groblju okupilo se više stotina vjernika, među njima đakovački i srijemski biskup Marin Srakić s pomoćnim biskupima, pokojnikova rodbina, članovi Stolnoga kaptola, 80 svećenika iz svih dijelova biskupije, 40 redovnica različitih redovničkih družbi, ponajviše Sv. Križa iz Đakova, koje su za pokojnika skrbile u godinama njegove bolesti, zajednica Bogoslovnoga sjemeništa i Mješoviti pjevački zbor katedrale u Đakovu. Obrede liturgijskih postaja na groblju predvodio je pomoćni biskup Đuro Gašparović, veliki prepozit Kaptola. U riječima oproštaja biskup Gašparović, izrazivši sućut sestrama i ostaloj nazočnoj rodbini preminuloga svećenika, posebno je istaknuo radost, kojom je svojim dugogodišnjim služenjem zračio pokojni kanonik Vilim. Nakon što je tijelo nakon obreda, uz oproštajnu Domjanićevu “Falu”, položeno u kaptolsku grobnicu, koju je za ukop pripravio kanonik mons. Luka Strgar, slavljena je svečana misa zadušnica u đakovačkoj katedrali-bazilici. S pomoćnim biskupima Gašparovićem i Đurom Hranićem, te 25 prezbitera, euharistiju je predvodio biskup Srakić, koji je o pokojniku posvjedočio: “Prečasni Vilko je uvijek ostao vjeran i ustrajan u svojoj svećeničkoj službi, u svagdašnjem slavljenju euharistije, ovdje u katedrali, u srcu biskupije. On je doista učinio sve da naša katedrala bude kuća Božja”. Osvrnuvši se, nadalje, na pokojnikovu službu dugogodišnjega biskupijskoga povjerenika za mađunarodni Caritas biskup je istaknuo: “Tko da ne zahvali Gospodinu i pokojnom Vilimu za golema materijalna sredstva koja je formalno isprosio od dobročinitelja u inozemstvu? Teško je naći župu ili redovničku zajednicu koja preko njega nije ništa dobila”. Analizirajući službe i zaduženja što su mons. Hirschenhauseru povjeravali poglavari, promatrajući njegove naravne i milosne darove, možemo bez oklijevanja reći da je on svoj svećenički poziv shvatio kao služenje Crkvi. To je očitovao u svojim stavovima i postupcima, istaknuo je biskup. Liturgijsko pjevanje u obredima na groblju i u katedrali predvodio je Mješoviti katedralni zbor i Zbor Bogoslovnog sjemeništa pod vodstvom mo. Vinka Sitarića, uz orguljsku pratnju s. Svjetlane Paljušević. Vilim Hirschenhauser rođen je u Ogulinu, 14. svibnja 1925. Gimnazijsko obrazovanje započeo je u Ogulinu, a nastavio u trapističkoj gimnaziji u Banjoj Luci. U samostanu “Marija Zvijezda” pohađao je i prve dvije godine filozofsko-teoloških studija, gdje je 1944. položio prve redovničke zavjete i dobio redovničko ime Edmund. Uslijed ratnih i poratnih teškoća za samostansku zajednicu Vilim Hirschenhauser, zajedno s nedavno preminulim svećenikom Vjekoslavom Harapinom, došao je u Bogoslovno sjemenište u Đakovo, gdje je završio studij i zaređen za svećenika 8. srpnja 1951. U Đakovu je proveo cijeli radni vijek na različitim službama: učitelj pjevanja u Bogoslovnom sjemeništu i Visokoj bogoslovnoj školi (1952-1979), prebendar katedrale, dugogodišnji zborovođa – “regens chori” Stolne crkve (1952-1997), bilježnik Biskupskog ordinarijata (1952-1962), urednik Vjesnika Đakovačke i Srijemske biskupije (1960-1985), kanonik-kustos i kanonik-penitencijar Stolnoga kaptola đakovačkog i srijemskog (1974-2000), ovlašteni djelitelj potvrde, povjerenik za Caritas Internacionalis, član biskupijskog ekonomskog vijeća te brojnih ostalih biskupijskih tijela, vijeća i povjerenstava. Pogođen bolešću, posljednjih pet godina života proveo je u Svećeničkom domu u Đakovu.