Uloga Svete Stolice u ratu na Balkanu
London, 11. 5. 1994. (IKA) – Na londonskom Kraljevskom institutu za međunarodne odnose 28. travnja predavao je nadbiskup Jean-Louis Tauran. Tema njegovog predavanja, “Uloga Svete Stolice u pomaganju nalaženja mirnih rješenja za svjetske sukobe – praktična primjena u slučaju rata u bivšoj Jugoslaviji” izazvala je veliku pozornost slušatelja i predstavnika javnih glasila. Institut je zato naknadno stavio na raspolaganje glasilima čitavo predavanje, na 9 stranica engleskog teksta.
Nadbiskup Tauran najprije je ukazao na nekoliko temeljnih točaka koje promiče Sveta Stolica glede odnosa prema sukobima i krizama u svijetu, a to su poticanje dijaloga i pregovora, ograničavanje suverenih država da pribjegavaju upotrebi sile u međusobnim odnosima, te poučavanje o mirotvornom ponašanju tj. podupiranje “pedagogije mira”.
Nakon što, unatoč svim nastojanjima da do sukoba ne dođe, oni ipak izbiju, Sveta Stolica u pravilu upućuje poziv za prekid vatre, upozorava zaraćene strane da u ratu nije sve dopušteno, a potom se uključuje intenzivno djelovanje vatikanske diplomacije i osobno interveniranje Svetoga Oca.
Pokazujući na konkretnim primjerima rata u bivšoj Jugoslaviji sve te stupnjeve djelovanja Svete Stolice, nadbiskup je Tauran nabrojao pojedinačne aktivnosti, obraćanja, pozive, sastanke, razgovore i brojne posjete, istaknuvši da unatoč svim upornim objedama “Sveta Stolica nikada nije vršila pritisak za raspad bivše jugoslavenske fedreacije”. Naveo je pojedinačna zalaganja za dijalog, štovanje ljudskih i nacionalnih prava, kao i zahtjeve Svete Stolice da priznanje neovisnosti Slovenije i Hrvatske bude osigurano jamčenjem ljudskih prava, napose manjinskih, te štovanjem svih postojećih međunarodnih normi, i da se pritom štuje slobodna demokratska volja naroda u bivšoj Jugoslaviji izražena na referendumima o njihovoj neovisnosti.
U tijeku rata koji se rasplamsao na tim prostorima, Sveta je Stolica, pokazao je kardinal Tauran nizom konkretnih primjera, ustrajavala na odbacivanju upotrebe sile u rješavanju političkih sukoba, štovanju prekida vatre, zaustavljanju agresije i agresora te pravom naroda na samobranu uz istovremeno štovanje prava nacionalnih manjina. Posebno se pritom Sveti Otac zauzimao za podupiranje procesa pomirenja i dogovora, štovanje međunarodnog prava kod svih strana u sukobu, potpuno odbacivanje mogućnosti međunarodnog priznavanja promjena granica ostvarenih nasilnim putem i agresijom, neprestanom pružanju humanitarne pomoći i beskompromisnom zastupanju prava prognanika i izbjeglica da se vrate na svoja ognjišta. U svim tim zauzimanjima Sveta Stolica polazi od četiri temeljna načela, da je rat i agresija nedostojna čovjeka, da su moralna i fizička razaranja zločin, da je djelatna ravnodušnost prema takvim pojavama sudioništvo u zločinu i da će oni koji sudjeluju u takvim djelatnostima, opravdavaju ih ili priznaju, odgovarati za to ne samo pred međunarodnom zajednicom nego prije svega pred Bogom.