Važnost "ženskoga genija" u cijelom odgojnom postupku

“Bilo bi korisno iznova pisati povijest” za “odavanje priznanja mnogostrukom, neizmjernom, premda često šutljivom, doprinosu žena na svim područjima ljudskoga postojanja”

Predraga braćo i sestre!

1. U poruci koju sam 26. svibnja o.g. predao gospođi Gertrudi Mongella, glavnoj tajnici Konferencije u Pekingu, koja se održava u rujnu, istaknuo sam da bi za obnovljeno vrednovanje poslanja žene u društvu bilo korisno iznova pisati povijest i to manje jednostrano. Nažalost je stanovita historografija viče pozornosti poklanjala bučnim i izvanrednim događajima nego životnoj svakodnevici, te je otud proizašla povijest uglavnom samo mučkih ostvarenja. To treba preusmjeriti. “Koliko još treba reći i napisati o silnom mučkom dugu ženama na svakom području društvenog i uljudbenog napretka!” (ondje, 6). želeći pridonijeti popunjenju te praznine, htio bih biti glas Crkve i odati priznanje mnogostrukom, neizmjernom, premda često čutljivom, doprinosu žena na svim područjima ljudskoga postojanja.

2. Danas posebno želim govoriti o ženi kao odgojiteljici. Izvanredno je pozitivan podatak da je u zemljama s razvijenijim školskim sustavom sve viče žena u prosvjetnoj službi. Od tog većeg uključivanja žene u školu može se bez sumnje očekivati porast kakvoće odgojnoga postupka. Ta je nada utemeljena ako se promatra duboko značenje odgoja koji se ne može svesti na suho prenošenje znanja nego mora smjerati čovjekovu rastu u cjelini njegovih protega. Kako s tog stajališta ne shvatiti važnost “ženskoga genija”? On je upravo nenadomjestiv u prvom odgoju što ga dijete prima u obitelji. Njegov odgojni utjecaj započinje dok je dijete još u majčinoj utrobi.
Ali uloga žene u nastavku odgoja nije manje važna. Ona ima jedinstvenu sposobnost vidjeti osobu u njenoj konkretnosti, posebnom intuicijom shvaća želje i potrebe, zna se vrlo zauzeto sučeljavati s problemima. Žena je kadra svojom osjetljivošću i one opće vrijednosti bez kojih nema zdrava odgoja predavati tako da odjekuju i u muškarcu. Stoga se opće mogućnosti odgoja sigurno obogaćuju kad u izradbi odgojnih planova i zahtjeva zajedno sudjeluju muškarci i žene.

3. Neka Presveta Djevica vodi to ponovno otkriće ženskoga poslanja na odgojnom području. Marija je sa svojim božanskim sinom imala jedinstveni odnos: s jedne je strane bila poučljiva učenica, razmišljajući o riječima u svome srcu; s druge strane kao majka i odgojiteljica pomagala je njegovoj čovječnosti da raste “u mudrosti, dobi i milosti pred Bogom i pred ljudima” (Lk 2,52). Nek u nju gledaju žene i muškarci koji djeluju na polju odgoja, zauzeti za stvaranje ljudske budućnosti.