Vjera naroda, hranjena vodom rijeke života, daje ovom narodu snagu za novi početak

Predraga braćo i sestre!

S radošću hodočastim danas u Vaš Grad i Vašu biskupiju zahvalan što mogu biti dionikom ovoga slavlja. Kao što se ne može sakriti grad što leži na gori (usp. Mt 5, 14), tako se ne može sakriti niti ova zajednica okupljena oko svojih pastira na gozbi Gospodnjoj u banjolučkoj katedrali svetoga Bonaventure. Kao što se ne može spriječiti svjetlo da razbija i rasvijetljuje tminu, tako i ova zajednica vjernika pokazuje da postoji put i budućnost za Katoličku Crkvu koja živi u ovome Gradu i ovome kraju.

Pozdravljam vas, ovdje okupljene na završnom slavlju „Svete godine Banjolučke biskupije“ prigodom 125. obljetnice njena utemeljenja i blagdana svetoga Bonaventure, nebeskog zaštitnika, i ove Biskupije, i ove Katedrale. U ime Crkve koja je u Hrvatskoj od srca čestitam ovaj svečani dan pastiru Banjolučke Crkve, mons. dr. Franji Komarici, kao i svim vjernicima Banjolučke biskupije, koji u njoj žive, koji su u njoj rođeni ili iz nje potječu. Posebno pozdravljam i čestitam sinu ove Biskupije kardinalu Vinku Puljiću, nadbiskupu metropoliti vrhbosanskom i predsjedniku Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Pozdravljam Apostolskog nuncija i drugu braću u Episkopatu iz Bosne i Hercegovine: mons. Ratka Perića, biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog administratora trebinjsko-mrkanjskog te mons. Peru Sudara, pomoćnog biskupa vrhbosanskog.

Pozdravljam braću nadbiskupe i biskupe iz Hrvatske, Italije, Mađarske Srbije i Crne Gore. Pozdravljam predstavnike vlasti i diplomacije. Pozdravljam subraću svećenike, poštovanu braću redovnike, časne sestre redovnice, bogoslove, sjemeništarce i redovničke kandidate i kandidatice, sve vas, predraga braćo i sestre, Kristovi vjernici laici, te vam prenosim srdačne pozdrave s izrazima bratske povezanosti braće i sestara iste vjere i istoga naroda iz Hrvatske, a posebno iz grada Zagreba.

Stotinu dvadeset i pet godina jedne biskupije dovoljno je dugo razdoblje da se u njemu mogu motriti i razlučivati pojedini povijesni tijekovi i njihov utjecaj na mjesnu Crkvu. Kao vjernici tu povijest želimo iščitavati kao povijest spasenja, kao povijest odnosa Boga i njegova naroda u određenom vremenskom razdoblju, jer čvrsto vjerujemo da Bog vodi kako cjelokupnu ljudsku povijest tako i povijest pojedinog naroda i pojedinih osoba.

Znamo da vjerski život na području današnje Banjolučke biskupije seže u davnu prošlost, mnogo prije nego li je 5. srpnja 1881. godine papa Lav XIII. u okviru ponovne uspostave redovite crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini utemeljio Banjolučku biskupiju. Tako su sjeverni i zapadni dijelovi današnje Banjolučke biskupije svojevremeno pripadali Zagrebačkoj biskupiji. Kršćanstvo je u našem narodu zakoračilo u svoje četrnaesto stoljeće, no na prostoru gdje danas žive Hrvati nalazimo i starije tragove koji sežu u sam početak kršćanstva. Povijest nam dakle govori da su u ovim krajevima duboki korijeni kršćanske vjere.

A gdje postoje duboki korijeni tu se pronalazi i snaga za nove početke. „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena“ (Iz 11, 1), kliče prorok Izaija u današnjem prvom čitanju. Iz staroga panja dubokih korijena, iz ljudskim očima gledano suhoga panja moguće je da isklija nov izdanak, nova mladica. Duboki korijeni sežu, naime, do izvora hrane koja je površnom pogledu nevidljiva, a opet sposobna u prividno mrtvome panju probuditi snagu za novi život i novi početak.

Potrebno je dakle da korijeni mogu dosegnuti hranu, prije svega vodu koja budi novi život. Potrebno je dakle da panj, temelj stabla, bude na plodnom tlu, blizu vode, kako bi mu se korijeni mogli nahraniti i u panju probuditi i potjerati novi život.

Korijeni su katoličanstva i kršćanstva u ovoj Banjolučkoj mjesnoj Crkvi duboki. Povijest je pokazala da su ti korijeni uvijek bili blizu Boga te crpili snagu iz „rijeke vode života“ (Otk 22, 1). Korijeni vjere ovoga naroda bili su zalijevani vodom rijeke života, bistre kao prozirac, koja izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva, kako nam opisuje Knjiga Otkrivenja u današnjem drugom čitanju.

I baš poput voda prekrasnih rijeka: Une, Sane, Vrbasa, Plive, i Save, što oplakuju doline i kotline Banjolučke biskupije, tako su i vode rijeke života hranile vjeru ovoga naroda. Vjera naroda, hranjena vodom rijeke života, daje ovom narodu snagu za novi početak. Zato ovaj narod u svetopisamskim slikama koje označuju maleno i neznatno pronalazi smisao i nadahnuće za svoj opstanak i rast. Takva je slika o panju iz kojega klijaju novi izdanci; takva je slika o sjemenu koje u plodnoj zemlji natopljenoj vodama rijeke života donosi stostruki rod; takva je slika o malo kvasca koji ukvasa mnogo tijesta; takva je slika o soli koja i u maloj količini svojom snagom daje hrani dobar okus; takva je slika o svjetlu koje i u najslabijoj snazi rastjeruje mnogo tame.

„Vi ste sol zemlje, (…) vi ste svjetlost svijeta“ (Mt 5, 13-14), govori nam Isus u današnjem Evanđelju. Tajna novoga početka, tajna novoga života krije se u malenome i neznatnome. Tome nas uči i sveta Mala Terezija, koja se časti u cijeloj Bosni, a osobito u vašoj Biskupiji u obližnjem, krvlju natopljenom svetištu, u Presnačama. Ona je svojim životom pokazala kako je put malenosti najbolji put do Boga.

Vi, katolici u ovome Gradu i ovoj Biskupiji, „vi ste sol zemlje, (…) vi ste svjetlost svijeta“. Nemojte biti obeshrabreni zbog možda malena i neznatna broja, jer kako vidimo Bog iz malena i neznatna čini veliko i jako.

Neka vas u tome hrabri i primjer vašega sugrađanina blaženoga Ivana Merza kojega je blagopokojni papa Ivan Pavao II. 22. lipnja 2003. u ovom Gradu proglasio blaženim te njegovu pouku sažeo u riječi: „Pravednik, posve uronjen u božansku svjetlost, postaje svojevrsna baklja, što svijetli i grije“. Njegov je pak život blagopokojni Papa nazvao „trkom prema svetosti“, toj „velikoj mjeri“ kršćanskoga života, a sve njegove sunarodnjake pozvao je da nakon proživljenih teških trenutaka porade „kako bi se život ponovno u potpunosti pokrenuo na svim područjima“.

Još je Papa rekao: „Obraćam se zato svima vama te vas pozivam da se ne povlačite nazad, da ne popuštate pred napašću malodušnosti, nego da povećate pothvate kako bi Bosna i Hercegovina ponovno postala zemlja pomirbe, susreta i mira. Budućnost ovih krajeva ovisi i o vama. Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovornosti čekajući da vam netko drugi riješi teškoće, nego zlo odlučno priječite snagom dobra… I vi poput blaženoga Ivana tražite osobni susret s Kristom, koji rasvjetljuje život novom svjetlošću. Neka Evanđelje bude ono veliko mjerilo, koje će ravnati vašim sklonostima i vašim opredjeljenjima! Postat ćete tako misionari djelima i riječima te ćete biti znak Božje ljubavi, vjerodostojni svjedoci milosrdne Kristove nazočnosti. Ne zaboravite: #!Ne užiže se svjetiljka da se stavi pod posudu#! (Mt 5, 15)“, zaključio je Ivan Pavao II.

A Petar naših dana, papa Benedikt XVI. ohrabrio je vaše pastire tijekom njihova pohoda apostolskim pragovima krajem veljače ove godine te pohvalio veliko pouzdanje u Božju providnost kod biskupa i vjernika Bosne i Hercegovine, što unatoč brojnim poteškoćama budi nadu. Papa Benedikt je rekao vašim pastirima: «Dobro znam da vaše poslanje nije lako, ali isto tako znam da svoj pogled trajno držite usmjeren na Krista koji je, do kraja ljubeći sve, dodijelio svojim učenicima temeljnu zadaću koja obuhvaća sve druge, zadaću da ljube».

Papa je također istaknuo kako je nadasve važno da se učini sve kako bi u stadu Kristovu sve više raslo jedinstvo između pastira, biskupijskoga klera, posvećenih osoba i svih onih koji su na službi kršćanskom puku, promičući pri tome jedini cilj crkvenoga djelovanja, a to je: izgradnja kraljevstva Božjega u svakoj zemlji i u srcu svake osobe (usp. Glas Koncila, br. 10 od 5. ožujka 2006., str. 1 i 6).

Njegovanje zajedništva u promicanju izgradnje kraljevstva Božjega uključuje kod nas i promicanje vjerničkog i narodnog zajedništva katolika Hrvata Bosne i Hercegovine, a isto tako promicanje vjerničkog i narodnog zajedništva katolika Hrvata iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Prošle sam godine, 21. svibnja, na proslavi Srednjoeuropskoga katoličkog dana u Kupresu istaknuo kako smo jedan narod koji okuplja uglavnom ista vjera, vjera katolička. I to što živimo u dvije zemlje doživljavamo kao bogatstvo i kao šansu. Bogatstvo – jer se u obje zemlje možemo osjećati među svojima; a šansu – jer u susretu jednih s drugima, kao i s drugim narodima i drugim kulturama, možemo, čuvajući i njegujući svoje, mnogo toga naučiti i spoznati.

Stoga ponavljam: „Ma koliko vladala različita mišljenja i stajališta o nekim pitanjima ne dajte da išta zasjeni naše crkveno i narodno zajedništvo. Zajedništvo je bila glavna snaga koja vas je očuvala i održala na ovome prostoru i vi mu najbolje poznajete vrijednost i cijenu. Stoga složni budite i zajedništvo njegujte!“ (Iz propovijedi na Kupresu, 21. svibnja 2005.). Čuvajte svoju rodnu grudu. Živimo u vremenu velikih promjena ali i probuđenog traženja vlastitog identiteta. I vi, braćo i sestre iz Bosne i Hercegovine, koji danas drugdje zarađujete kruh, nemojte prodavati svoje imanje, svoju zemlju u Bosni i Hercegovini. Sačuvajte svoju zemlju za svoju djecu i potomstvo.

Narod smo duboko ukorijenjen u vjeri otaca. Korijeni nam sežu do rijeke vode života. Danas slavimo blagdan svetog Bonaventure, crkvenog naučitelja, biskupa i kardinala, franjevca i generala Franjevačkog reda. Sveti je Bonaventura svojim životom i djelom učio o putu duše k Bogu, a pri tome je središnja točka njegova učenja i vjerovanja bilo Sveto pismo kao izvor poznavanja Boga, „vrt u kojem nalazimo hranu“, „srce Božje“, „usta, jezik i pisaljka Božja“. Po njegovu mišljenju ne bi trebalo u vino Svetoga pisma dolijevati previše filozofske vode. Papa Lav XIII., utemeljitelj Banjolučke biskupije, nazvao je svetoga Bonaventuru „knezom svih mistika“.

Sveti je Bonaventura bio general franjevačkog reda, reda koji je u Bosni i Hercegovini pa i u Banjolučkoj biskupiji ostavio duboke tragove. Zato i vi, dragi današnji sinovi svetoga Franje i sve druge osobe posvećenoga života, ugrađujte s Bonaventurinom ljubavlju i predanošću karizme svojih utemeljitelja u budućnost ove mjesne, Banjolučke biskupije, kao i čitave Crkve u Bosni i Hercegovini.

Sa svetim Bonaventurom, nebeskim zaštitnikom ove Biskupije i ove Katedrale, ponavljamo: „Ustani dakle, prijateljice Kristova… usta svoja primakni da s radošću crpiš vodu iz izvora Spasenja. On je naime izvor. On je rijeka… Živom željom trči tom izvoru života i svjetlosti, ti Bogu odana dušo!“ (Iz Djela sv. Bonaventure, biskupa, u: Božanski časoslov III, 459).

Draga braćo i sestre, s dubokim poštovanjem i suosjećanjem spominjem se svih iskušenja kroz koja ste u nedavnoj prošlosti bili teško kušani, a čije posljedice i danas tako bolno osjećate. Danas se spominjemo pokojnika i mučenika ove Crkve Banjalučke. Znam kako je unatoč svemu vaša nada nepokolebljiva i trajno utemeljena na vjeri u Krista koji je nepresušni izvor života svakoga vjernika. Muke, žrtve, nevolje i stradanja u svjetlu Kristove poruke uvijek dobivaju novo značenje, otvaraju nove perspektive koje oni koji svijet promatraju samo kroz vizuru ovozemaljske logike ne mogu razumjeti.

Vjernik, prožet Kristovom logikom, zajedno s apostolom Pavlom kliče: „Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje.“ (Rim 5, 3-5). Neka i vaša nada, braćo i sestre, ne bude postiđena. Vjerujte Kristu i njegovoj riječi i ne bojte se! Ljudi snuju i planiraju, odlučuju i nekom svojom logikom nastoje usmjeravati tijek povijesti, ali samo je jedan jedini njezin Gospodar. U Njemu je sva naša nada i pouzdanje.

Krist nam je neposredno prije svoje muke poručio: “U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!” (Iv, 16, 33). A neposredno prije ovih riječi kaže: “To vam rekoh da u meni mir imate.” (Iv 16,33). U Bogu je naš mir, smirenje i ona kršćanska staloženost koja daje pouzdanje našemu životu.

Predragi u Kristu, sva vaša nastojanja na putu dobra i izgradnje sretnije i bolje budućnosti Banjalučke biskupije i čitave Bosne i Hercegovine neka prati zagovor blaženih Alojzija Stepinca i Ivana Merza, vašeg nebeskog zaštitnika svetoga Bonaventure, biskupa i naučitelja te naše najvjernije Majke i odvjetnice Presvete Bogorodice Marije. Amen.