VJERODOSTOJNI SVJEDOK OPROŠTENJA I PRAVDE TE POŠTIVANJA ČOVJEKOVIH NEOTUĐIVIH PRAVA

Vatikan, 13. 3. 2002. (IKA) – Poluslužbeni vatikanski dnevnik “L’Osservatore Romano” u svom broju od 11. i 12. ožujka donosi opširni napis o pokojnom kardinalu Franji Kuhariću pod naslovom “Smrt kardinala Franje Kuharića”. Vatikanski dnevnik donosi i na naslovnici istog broja brzojav sućuti pape Ivana Pavla II. u povodu kardinalove smrti. Uz napis su priložene fotografije kardinala Kuharića napravljene u različitim prigodama.
Na početku teksta ističe se kako je “kardinal Kuharić bio pastir koji je vodio Katoličku crkvu u Hrvatskoj u doba ponovnog stjecanja neovisnosti tog naroda i tragičnoga agresorskog rata koji je u njegovoj zemlji izazivao krvoprolića od 1992. do 1995.” “Njegovo zauzimanje za mir i pomirenje, u ekumenskoj i međuvjerskoj perspektivi, imalo je vrlo veliku vrijednost i od svih je bilo cijenjeno zbog zanosa i zbog kršćanske ljubavi. Bio je vjerodostojni svjedok oproštenja i pravde, u poštivanju čovjeka i njegovih neotuđivih prava. Cijela je Hrvatska ostala duboko pogođena viješću o njegovoj smrti”, piše “L’Osservatore Romano”. Vatikanski dnevnik potom donosi opširnu biografiju kardinala Kuharića, u kojoj na početku podsjeća kako ga je za svećenika zaredio blaženi kardinal Alojzije Stepinac. U doba dok je Stepinac, podsjeća se također u tekstu, bio zatočen u rodnom Krašiću pod budnim nadzorom kardinal Kuharić ga je u cijeli niz navrata potajno posjećivao. Vatikanski dnevnik se prisjeća i Kuharićeva odlučnog protivljenja pokušaju Titova režima da stvori “svećeničko udruženje” koje je imalo za cilj raskinuti jedinstvo hrvatskih katolika sa Svetom Stolicom, no koji je u Hrvatskoj okončao potpunim neuspjehom. Bio je neprestano uznemirivan i izložen prijetnjama komunističke policije. Vatikanski dnevnik se potom prisjeća kako je “njegovo povijesno sjećanje doista predstavljalo neprocjenjivo bogatstvo za Crkvu u Hrvatskoj i za cijeli narod”. “On je bio ‘živi arhiv’ i uporište za sljedeće naraštaje. Bilo je vrlo dirljivo vidjeti ga dok prolazi kroz Hrvatsku: svi su se okupljali oko njega da ga zagrle, da ga pozdrave i da mu zahvale”, piše “L’Osservatore Romano”. Kardinal Kuharić, nastavlja vatikanski dnevnik, sudjelovao je i u radu Drugoga vatikanskog koncila na kojem je održao izlaganja o svećeničkom životu i radu, ženidbenim pitanjima i odnosu između Crkve i znanosti. Uz svoje pastoralno djelovanje veliku je pozornost posvećivao i trajnoj teološkoj naobrazbi što je nastojao prenijeti i na svoje svećenike. Posebno je bio zauzet u proslavama trinaest stoljeća krštenja Hrvata. U toj je prigodi 12. rujna 1976. predsjedao u drevnom Solinu, mjestu pokrštenja, u blizini Splita, koje je posjetio i Papa u tijeku svoga drugog posjeta Hrvatskoj 4. listopada 1998., svečano slavlje zajedno s kardinalom Šeperom. Tri godine kasnije zajedno s kardinalom Šeperom u Ninu je blagoslovio križ podignut u znak zavjeta kojim su Hrvati u Solinu obnovili svoju tisućljetnu vjernost Kristu i Majci Božjoj. Početkom osamdesetih, piše vatikanski dnevnik, bio je neumorni poticatelj euharistijskih kongresa slavljenih u župama Zagrebačke nadbiskupije u pripravi za Nadbiskupijski euharistijski kongres 1983. te osobito Nacionalni euharistijski kongres 1984. u Mariji Bistrici, na kojem se okupilo više od pola milijuna ljudi, unatoč oštrom protivljenju jugoslavenskog komunističkog režima. U tijeku njegova pastoralnog vodstva Zagrebačke nadbiskupije zabilježen je značajno intenziviranje djelovanja Caritasa za potrebite, a dao je i snažni poticaj katoličkom tisku, povećanju broja redovničkih zajednica i različitih redova i kongregacija. Neposredno nakon što je imenovan nadbiskupom pokrenuti su radovi na obnovi zagrebačke katedrale, bogoslovije, svećeničkog doma, bogoslovnog fakulteta i biblioteke. Brojne su i njegove publikacije, a u srcu hrvatskih vjernika zauvijek će posebno ostati niz propovijedi izgovorenih na misama na dan smrti kardinala Stepinca 10. veljače. Kardinal Kuharić imao je također radost ugostiti Ivana Pavla II. 10. i 11. rujna 1994. “Nitko nikada neće moći zaboraviti njegove suze radosnice, u subotu navečer 10. rujna, u zagrebačkoj katedrali… nakon tolikih patnji, nakon progona, Petrov je nasljednik tu, u Zagrebu, pred grobom kardinala Stepinca. U kardinalovim suzama bila je kršćanska povijest njegova kršćanskog naroda”, podsjeća vatikanski dnevnik. Dan kasnije na zagrebačkom hipodromu milijun Hrvata sudjelovalo je na misi koju je predvodio Papa. Četiri godine poslije, kao umirovljeni nadbiskup, ponovno je raširenih ruku dočekao Papu 2. listopada 1998. Vrhunac toga Papina posjeta bilo je proglašenje blaženim “’njegova’ ljubljenog pastira Stepinca pred svetištem u Mariji Bistrici”.
Vatikanski dnevnik potom piše kako je kardinal s ganućem primio pismo koje je 10. listopada 1991. Papa uputio hrvatskim biskupima i srpskom Patrijarhatu “u cilju da pridonese stvaranju uvjeta za trajni mir”. Kardinal Kuharić je 16. listopada 1991., u ime svih katoličkih biskupa okupljenih na plenarnom zasjedanju, uputio žurni poziv za poštivanje prava potvrđenih u UN-ovoj deklaraciji i međunarodnim dokumentima iz Helsinkija i Pariza. U više se prigoda susreo s pravoslavnim i muslimanskim predstavnicima kako bi potvrdio vrijednost mira i oproštenja. Vatikanski dnevnik podsjeća kako je i na samim svojim stranicama donio izvanredno velik broj kardinalovih izjava o miru i pravdi i u kojima je upozoravao na pokolje, progone i nečuvene zločine u Hrvatskoj u tijeku nedavnog rata. U mnogobrojnim je prigodama očitovao svoju vjernost i svoju ljubav prema Papi, kao i zahvalnost za sve ono što Sveti Otac i Sveta Stolica čine za mir u Hrvatskoj. (j03303sa)