Volonterska akcija '72 sata bez kompromisa' u Zadarskoj nadbiskupiji

U dvadeset aktivnosti u raznim ustanovama sudjelovalo je oko 150 volontera predvođenih don Zvonimirom Mikulićem, povjerenikom za mlade Zadarske nadbiskupije.

Mjesta i aktivnosti u kojima su mladi sudjelovali 18. i 19. listopada su sljedeće: u Domu za starije i nemoćne osobe Zadar na Boriku za štićenike je slavljena misa, mladi su sa starima bili u molitvi, razgovoru i zajedništvu pjesme. U Domu za odrasle osobe sv. Frane u Zadru pohodili su korisnike među kojima su i nepokretni i s intelektualnim teškoćama te su očistili podrum. U Pučkoj kuhinji zadarskog caritasa pomagali su u pripremi hrane i podjeli obroka, a u Socijalnoj samoposluzi slagali su namirnice i druge potrepštine. U zadarskoj Posudionici medicinskih pomagala razvrstavali su tamošnji inventar i obojali potrebno u prostoru. U udruzi Svjetlo održana je kreativna radionica u radu s djecom kao i u dječjim vrtićima u Crnom i na Voštarnici. Pohodili su korisnike Staračkog doma u Crnom i u Domu za starije u Preku gdje su još čistili dvorište. U Centru za rehabilitaciju u sv. Filip i Jakovu družili su se s korisnicima koji imaju tjelesne i intelektualne poteškoće, uredili okoliš, slagali im inventar, katalogizirali u knjižnici. U Posudionici dječje odjeće u zadarskom samostanu sv. Frane slagali su odjeću i ostalo za djecu, u Udruzi za autizam Zadar čistili su taj prostor i dezinfekcijski brojne loptice u tzv. ‘bazenu’ koje djeca koriste tijekom godine u igri. U Domu za odgoj djece i mladeži na Voštarnici u Zadru volonteri su pomogli u pisanju zadaće i učenju s tim mladima te su imali i radionicu s glinom. Troje volontera s fra Nikicom Devčićem, župnim vikarom na Voštarnici posjetili su stare i nemoćne, a drugi volonteri u zadarskom parku družili su se s djecom s Down sindromom. U suradnji s Gradskom knjižnicom Zadar volonteri su na Višnjiku djeci čitali priče, a u zadarskom azilu za pse uredili su bokseve od pasa. Volonteri su prikupljali namirnice i higijenske potrepštine kod trgovine Konzum kod Dechatlona i u prostoru City Galerije. Ispred tih trgovačkih centara su se skupljale namirnice i za Josipa Grdovića i djecu u dječjoj Specijalnoj bolnici za kronične bolesti u Gornjoj Bistri. Predana pomoć majku zadarskog mladića Grdovića jako je i zahvalno dotaknula.

U subotu 19. listopada mladi su se navečer okupili u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ gdje su iznijeli dojmove o učinjenome, imali su agape i pjevali uz gitaru. Svi volonteri, među kojima su neki prvi put ove godine sudjelovali u akciji, izrazili su veliko zadovoljstvo zbog pružene pomoći drugome i doživljenog zajedništva. Poželjeli su nastavak volontiranja i susretanja i nakon tog trodnevnog maratona. Istaknuli su vrijednost tog projekta za širu zajednicu jer djelima čine dobro drugome, a i sami volonteri ostvaruju svoju vrijednost pomažući bližnje i ljude u potrebi. Time napuštaju svoju komotnost i usmjerenost na sebe, nadilaze sebičan pristup životu i sami se osjećaju nagrađenima kad vide vesela lica i radost ljudi kojima su volonteri pomogli.

Volonterski maraton počeo je misnim slavljem koje je u zadarskoj katedrali Sv. Stošije u četvrtak 17. listopada predvodio don Zvonimir Mikulić. U propovijedi je rekao da je ta akcija „volonterska avantura, korak u nesvakidašnje, javno i s vanjskim, prepoznatljivim znakom i po zelenim majicama, zajedničko sudjelovanje u činjenju dobra“.

„Izaći iz svojih obveza, iz svoje svakidašnjice, da bismo se okrenuli drugome. I to čineći zajedno, javno, svjedočeći. Svjedočimo da je dobro činiti dobro. Nosimo i izvanjski znak, zelene majice, i to nas povezuje u vanjskoj vidljivosti i prepoznatljivosti“ rekao je don Zvonimir, tumačeći simboliku zelene boje i njene poruke za to volontiranje.

„Zelena boja je boja mladosti, nade, rasta, sazrijevanja, radosti. U liturgiji se koristi kad je svagdan. Mladost i vaša pojava nose upravo te karakteristike, radosti, nade, mladosti. No, važno je da s vanjskog očitovanja, smisao toga izvanjskog činjenja prijeđe i na nutrinu, na naše nutarnje raspoloženje; da se ne zaboravi zašto to činimo i kako to činimo“, potaknuo je don Zvonimir, povezujući to i s crvenom bojom, slavio je u crvenoj misnici jer je bio blagdan sv. Ignacija Antiohijskog, mučenika.

Simboliku tih dviju boja pojasnio je i navodeći primjer lubenice koja je iznutra crvena, a izvana zelena. „Da je iznutra zelena, čemu bi služila? Sok, ono što daje okus, događa se, sazrijeva u nutrini. U današnjem svijetu u napasti smo sve činiti izvanjski, da se vidi, da se pokažemo, da se poslikamo i to objavimo na društvenoj mreži. U našoj svakodnevici je napast da se samo trudimo oko toga kako ćemo izgledati u očima drugih. To je napast dokazivanja sebe, na površan način“, upozorio je don Zvonimir, poručivši: „Ma to smo što smo pred Bogom! A Bog prodire u nutrinu srca. Našem izvanjskom zelenilu potrebno je nutarnje crvenilo, žar, vatra, krv. Srce i meso su crveni. Crvena je boja mučeništva, spremnosti na žrtvu, ustrajnosti, ozbiljnosti. Idem, pa taman podnio žrtvu“ rekao je don Zvonimir, navodeći primjer Sv. Ignacija koji je išao do smrti. „Vođen mišlju, ‘Ma ja ću radije umrijeti, nego se odreći Isusa Krista’. Jer on je tako važan, da je vrjedniji od mog života. Sv. Ignacije to je posvjedočio. Što je on sve činio, hrabrio, pisao!? On je iz Sirije gdje je i danas krvavo. I sada neka naša braća i sestre u svijetu ne uživaju mir i spokoj koji mi uživamo, izvanjski mir, odsutnost rata. Oni proživljavaju rat i progon, trpe, mnogi znani i neznani stradavaju i žrtvuju se“, rekao je don Zvonimir. Poželio je da, kada završi akcija ’72 sata’, djelovanje volontera bude motivirano time da „čine dobro iz uvjerenja, zato što je to dobro. A ne zato da bi me netko pohvalio ili da bih se pokazao. Da u školi, na fakultetu, radim stvari temeljito. Da izlazimo iz sebe. Lako se zatvoriti u sebe, lako se zatvoriti u malu grupu. Iako postoji zajedništvo u grupi, nekad to može biti na štetu svima. Neke grupe nekad mogu biti produžena ruka nečijeg ‘ja’, gdje netko ostvaruje svoje interese. Da se djelovanje vezuje uz nečiji interes.

Pravo zajedništvo je spremno na žrtvu za drugoga, podmetnuti leđa za drugoga, dati svoje sposobnosti za drugoga, svoje talente. Na to nas poziva divna akcija ’72 sata’“, naglasio je don Zvonimir, poručivši da žele tako činiti, ne bježeći od žrtve.

„Želimo izaći ususret drugima, bez kompromisa. Znači, možda ću doći u neku situaciju gdje nisam tako očekivao, gdje će me dopasti učiniti nešto se meni ne da raditi, da bih ja radio nešto drugo. Ali tu pokazujem svoj karakter. Tu se jačam. I kad mi se ne sviđa, a čini dobro drugome, zauzet ću se za drugoga. Dakle, da izađem iz sebe, da ne gledamo samo kako ugoditi sebi. Podnošenje nečega što mi ne odgovara, naša krhkost kroz žrtvu, to donosi radost.

Nije sve što je teško, automatski loše. I nije sve što je ugodno, automatski dobro. To itekako pokazuje životno iskustvo svih ljudi“, poručio je propovjednik.

Naglasio je da Riječ Božja kaže da smo otkupljeni Krvlju Kristovom, besplatno. „Odlika volonterskog djelovanja je besplatnost. Znači, bez interesa. Dajem nešto od sebe, dajem sebe za dar, za dobro drugoga. Bog nam je pokazao što je besplatnost, najveća besplatnost, Bog koji od nas ništa ne treba. Isus dolazi na zemlju radi nas, daje nam se potpuno. Imat ćemo vječni život. On je dao svoje tijelo i krv. To Isusovo predanje slavi se svaki put kad je misa. Kad se čudesno posadašnjuje Kristova žrtva na križu, Isus se razdaje nama. Ona ima snagu preobražavati i nas, da i mi činimo po Kristovom primjeru i po primjeru mučenika. Da se zauzimamo za dobro. Da nas jača, jer ćemo biti čvršći, da nam daje radost“, poručio je povjerenik za mlade.

Rekao je kako mučenici dok su umirali nisu govorili ‘Ajme meni, ‘ko ovo može, zašto me ovo dopalo’, nego su blagoslivljali, opraštali onima koji im čine zlo. Činili su dobro svakome, ljubili. „To je vrhunac ljubavi koju jača obraćanje Bogu. Zato se obraćamo Bogu – ne mogu sve sam, potrebna mi je Božja pomoć. Ljudi su u stanju činiti divne stvari, ali i pasti i činiti loše. Ali Bog nas poziva, pridiže. Nema tog čina kojeg Bog ne može i ne želi oprostiti. Pridignuti, idi, hrabro. Neka nas nosi zelenilo i crvenilo. Neka nas nosi nada, radost.

Svjedočimo i vanjštinom, ali nadasve nutrinom, puni žara, ljubavi, zauzetosti srca koje kuca za drugoga“, potaknuo je don Zvonimir Mikulić.

Osobitost zadarske akcije ’72 sata bez kompromisa’ je što je u njoj sudjelovalo i petero mladih Čeha. Jedna zadarska volonterka u Češkoj je sudjelovala u ’72 sata bez kompromisa’, a oni su sada uzvratili posjet. Jedna Čehinja volontirala je i u Suhopolju. Česi su spavali u sjemeništu Zmajević, a bili su u akciji u Centru u Sv. Filip i Jakovu i u azilu za pse.

Eliška Hoholova, Marea Kratka, Katarina Klausova, Andrej Travniček i Roman Bunda prijavili su se u Češkoj da žele volontirati u ’72 sata bez kompromisa’ u stranoj zemlji. Temeljem napisane motivacije njih petero je izabrano. Rekli su da se u Češkoj najviše provode ekološke akcije, sađenje stabala i sadnica, zatim bojanje gdje treba, ima i pohoda škola za djecu s posebnim potrebama. „U Zadru se izvrsno osjećamo. Ljudi su ljubazni, prijateljski raspoloženi i mi smo vama oduševljeni. Vidimo da se u Hrvatskoj ovo volontiranje provodi tako da se bude prisutan u nekoj sredini s ljudima u potrebi. Kod nas to nije u tolikoj mjeri. To pokazuje veličinu toga što činite. Mladi u Češkoj nisu toliko aktivni u Crkvi kao u Hrvatskoj, prema onome što smo doživjeli. Ljudi u Hrvatskoj su više religiozni i pobožni nego u našoj zemlji. Mladi u Češkoj ne pohode puno crkvu, deklarativno žive kršćanstvo, u Zadru smo doživjeli svjedočanstvo vjere. Hvala vam na domaćinstvu i srdačnoj dobrodošlici. Jako ste ljubazni. Puno hvala za mogućnost da smo mogli s vama volontirati i upoznati vaša vrijedna nastojanja u osjećaju za drugoga. Želimo se opet vratiti u Zadar i Hrvatsku“, poručili su češki volonteri. Među njima je bila i novinarka Eliška koja je snimila reportažu o zadarskoj akciji ’72 sata bez kompromisa’ za češku televiziju. To je bio njen treći pohod Hrvatskoj. Dva puta bila je u Hrvatskoj, jednom baš u Zadru, turistički s obitelji te je pohvalila i prirodne ljepote naše zemlje.