ZADARSKA NADBISKUPIJA - USUSRET 1700. GODIŠNJICI MUČENIŠTVA SVETE STOŠIJE, SVOJE ZAŠTITNICE

“Popjevkom veselom blagdan objavite,
Stošiju blaženu Zadrani častite.
Ona je obrana Zadra nam rodnoga,
Dalmacije ures uzvišen.”
Himan sv. Stošije

Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, dragi Kristovi vjernici,
poštovani ljudi dobre volje!
Obraćam se ovim pastirskim pismom svima Vama o skoroj 1700. obljetnici mučeništa sv. Stošije koju slavimo 2004. godine. Obraćam se Vama, u prvom redu, članovima naše mjesne Crkve bilo kojega staleža i službe, i svojim suputnicima u hodu Nadbiskupije zadarske na početku trećega tisućljeća; Obraćam se Vama ljudima dobre volje koji ste naši sugrađani, s nama baštinici duhovnog i kulturnog bogatstva obilježena, kroz duga stoljeća, Stošijinom vjerom i mučeništvom u Zadru i njegovoj okolici.

1. Vjernost Crkvi mučenika

Ovom proslavom želimo biti vjerni poštivanju i štovanju Crkve Kristove, kroz sva stoljeća, osobito onih svojih sinova i kćeri koji su položili svoje živote za svjedočanstvo Isusu Kristu. O njima je papa Ivan Pavao II. rekao: “Crkva prvog tisućljeća rodila se iz krvi mučenika: #!Krv mučenika-sjeme kršćana#!/1/. Razvoj Crkve kakav se dogodio u prvom tisućljeću zbio se zbog sjetve mučenika i baštine svetosti koja je karakterizirala prve kršćanske generacije…To se svjedočanstvo ne zaboravlja. Crkva prvih stoljeća , iako se susretala sa znatnim organizacijskim poteškoćama, nastojala je ubilježiti svjedočanstvo mučenika u poseban popis-martirologij /2/.
Iz tih prvih, slavnih, mučeničkih vremena je i naša zaštitnica, naslovnica naše zadarske katedrale, sv. Stošija. Mi ne želimo zaboraviti njezino ime i njezina svjedočanstva. Što više, želimo da nova pokoljenja kršćana našega Zadra i cijele Nadbiskupije upoznaju njezinu vjernost i slijede njezino svjedočanstvo svojim kršćanskim životom u našem vremenu.

2. Tko je Anastazija- Stošija?

Najraniji podaci nam govore da je bila građanka Sirmiuma, prijestolnice rimskog Ilirika. Danas je na tom mjestu Srijemska Mitrovica. U tom gradu kršćanstvo je rano zasađeno. U njemu se i ona susrela s progonom cara Dioklecijana koji je bio okrutan prema kršćanima. Car je naredio je uništavanje njihovih svetih Knjiga i progon vjernika. Među kršćanima bila je i Stošija. Upoznala je Isusa Krista, prihvatila vjeru, živjela ju je i bila mučena, spaljena na lomači, na Božić 304. godine.
Stošijina se slava i štovanje iz njezina Sirmiuma, gdje joj je bila podignuta prva crkva, prenijeli najprije u Carigrad, a odatle u Rim. U tim dvama najvažnijim središtima onoga doba, mučenici Stošiji se podižu prekrasne bazilike. I danas stoji na carskom palatinu u Rimu njezina bazilika. Sami pape su kroz duga vremena dolazili u tu crkvu slaviti Misu zornicu, drugu božićnu misu na spomen Stošijina mučeništva.
Njezino je ime, uz ime najpoznatijih ranokršćanskih mučenica upisano u Rimski kanon, najstariju euharistijsku molitvu. Uneseno je i u litanije Svih Svetih.
Kada su započele provale barbarskih naroda u Europu, posebno u Panoniju, kršćani su i njezine svete moći sklonili u Carigrad /3/. Prema svjedočanstvu povjesničara bizantinski car Nicefor, u znak priznanja i nagrade zadarskom biskupu Donatu za postignuti mir između Karla Velikoga i Bizanta, poklanja mu 810. godine moći sv. Stošije. On ih donosi u Zadar. Gradi sarkofag od mramora i pohranjuje ih u nj, gdje se do danas nalaze. Od tada se razvija štovanje sv. Anastazije-Stošije u Zadru, a od XIII. stoljeća sadašnja katedrala nosi njezino ime.

3. Program obilježavanja 1700 godina mučeništa sv. Stošije

Smatram da je najbolji način obilježavanje velikog datuma njezina mučeništva ako naša mjesna Crkvu, naša Nadbiskupija zadarska postane vjernija Evanđelju Isusa Krista i zauzimanju za čovjeka na ovom prostoru.
Da bi se to ostvarilo odlučio sam da se cijeloj Nadbiskupiji predloži slijedeći pastoralni plan kroz tri godine od 2002. do 2004. godine. On će se ostvarivati u svim župama Nadbiskupije. U nj se uključuju i svi članovi naše Nadbiskupijske obitelji: svećenici, redovnice, redovnice, vjeroučitelji i svi drugi vjernici, razna nadbiskupijska pastoralna tijela, škole i ustanove, razne udruge i crkveni pokreti.

A/ Prva godina 2002. – Godina dekanata
Što su dekanati? To su skupine župa, na pojedinom dijelu Nadbiskupije koje su organizirane u jednu pastoralnu cjelinu sa svojim mjestom-središtem. To je uvijek jedna župa unutar toga područja. Na čelu je dekanata jedan od župnika i zove se dekan. Dekanat postoji zato da bi se moglo što bolje oraganizirati i pospješiti sav rad u naviještanju Riječi Božje, u slavljenu sakramenata i kršćanskoj djelotvornosti te vođenju župa. Ima ih trinaest u Zadarskoj nadbiskupiji: Zadar-zapad, Zadar-istok, Benkovac, Biograd, Dugootočki, Ninski, Novigradski, Paški, Pašmanski, Ražanački, Silbanski, Ugljanski i Zemunički dekanat.
Zbog nepovoljnih društvenih prilika po Crkvu a i teškoća koje je preživjela Crkva zadarska u proteklom polstoljetnom razdoblju, dekanati su bili oslabili u organizacijskom vidu Nadbiskupije. Sada je vrijeme oživjeti ih i organizirati kako traži Zakonik crkvenog prava u korist rasta vjere. Najprije je potrebno odrediti ulogu dekana kao glavnog promicatelja pastorala u dekanatu.
U tu svrhu odredio sam da generalni vikar Nadbiskupije u svojim susretima sa župnicima pojedinih dekanata pomogne u procjeni stanja pastorala i određivanju prvenstva rada na nekim područjima života svake župe. U isto vrijeme na razini, dakle, dekanata, planira se zajednički rad s članovima Župnih ekonmskih i Župnih pastoralnih vijeća te rad s ministrantima. Tako bi se osnažila uloga i odgovornost naših vjernika laika za život župe. Naše osnovce i srednjoškolce bi se animiralo za sudjelovanje u životu župe, u odvijanju euharistijskih slavlja i u cilju prepoznavanja duhovnog poziva u njima na koji ih Krist hoće za rast Crkve.

B/ Druga godina- 2003. – Godina kateheze odraslih
Planiramo u župama gdje stanuje svećenik i u župama posluživanja prema okolnostima, organizirati jedan oblik kateheze odraslih. One imaju za cilj uvesti kršćanina u zrelu vjeru koja prihvaća Evanđelje, slavi Boga u otajstvima sakramenata, moli i karitativno djeluje. Posebno je to potrebno u onim župama Zadarske nadbiskupije koje su u ratu bile prognane i porušene. Koji oblik evangelizacije ili kateheze? Držim da je potreban intenzivniji rad s roditeljima prvopričesnika i krizmanika, duhovne obnove za članove župnih vijeća i pjevačkih zborova, duhovne vježbe za članove bratovština, višednevne duhovne vježbe i misije za čitavu župu ili za pojedine uzraste, organiziranje pokorničkih slavlja u jakim liturgijskim vremenima, u Došašću i Korizmi i u prigodama župnih zaštitnika, upoznavati Katekizam Katoličke crkve, organizirati hodočašća, oplemeniti pučke pobožnosti krunice i križnoga puta i ohrabriti obitelji da mole u svojim domovima zajedno. Potrebno je župe otvoriti prema nastajanju neke udruge ili crkvenih pokreta, starih ili novih.

C/ Treća godina 2004. – Godina obitelji
Treću godinu posvetit ćemo obitelji pod raznim vidovima, posebno pripremi za brak. Takve priprema osim Zadra, treba organizirati u dekanatskim središtima. Uznastojat ćemo oko organiziranja duhovnih vježbi za bračne parove ili raditi s njima kroz obiteljske vikende. Još intenzivnije pomoći ćemo konkretne obiteljske programe kao što su Pro vita ili Obitelji s četvero i više djece. K tome potrebno je poraditi na jedinstvenom obliku slavlja vjenčanja. U toj godini imat ćemo jedno hodočašće obitelji. Mnogo treba poraditi na obiteljskoj molitvi i značenju nedjelje u obiteljskom životu. Planiramo pokrenuti višegodišnju akciju da svaka obitelj ima ABC – misal, Časoslov i Bibliju.
Uz pastoralni program Zadarska nadbiskupija organizirat će znanstveni simpozij o povijesti Nadbiskupije zadarske od osnivanja do danas te pripremiti monografiju o Kulturnoj baštini Nadbiskupije zadarske od početaka do XX. stoljeća.

4. Zaključak

Krist je utemeljio svoju Crkvu da se ostvaruje, kroz vrijeme i na svim prostorima svijeta, razlog njegova dolaska na svijet, njegove smrti i uskrnuća: “Da ljudi imaju život i da ga imaju u izobilju” /4 – Iv 10,10/ Mi smo pokoljenje Crkve zadarske koje je pozvano danas i ovdje ostvarivati Kristovu volju da svaki čovjek ostvari puninu života u Božjem konačnom Kraljevstvu. Radi toga postoje sve strukture, sva sredstva i svi načini djelovanja Crkve.
Pozivam vas sve, draga braćo i sestre, da svaki od Vas, prema dobi, staležu i darovima, i prema svojim mogućnostima, dade doprinos da naša Zadarska nadbiskupija, ostvari svoje povijesno duhovno poslanje i da tako dostojno obilježi visoku obljetnicu mučeništva svete Stošije.
Dok po njezinom zagovoru molim za sve Vas obilje milosti Božje šaljem vam svoj natpastirski blagoslov u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Zadar, svetkovina sv. Stošije, 15. siječnja 2002.
+Ivan, v. r.
nadbiskup zadarski