"Ženo! Evo ti sina!"

Uvodno biblijsko čitanje: “Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika koga je ljubio, reče majci: #!Ženo! Evo ti sina!#! Zatim reče učeniku: #!Evo ti majke!#! I od toga časa uze je učenik k sebi” (Iv 19,26-27).

1. Nakon što je spomenuo prisutnost Marije i drugih žena uz križ Gospodinov, sveti Ivan izvješćuje: “Isus tada, vidjevši majku i kraj nje učenika koga je ljubio, reče majci: #!Ženo! Evo ti sina!#! Zatim reče učeniku: #!Evo ti majke!#! (Iv 19,26-27).
Te riječi, osobito dirljive, tvore “prizor otkrivenja”: otkrivaju duboke osjećaje umirućega Krista i sadržavaju veliko bogatstvo značenja za kršćansku vjeru i duhovnost. Doista, obraćajući se, na svršetku svoga zemaljskog života, Majci i učeniku koga je ljubio, raspeti Mesija utvrđuje nove odnose ljubavi između Marije i kršćana.
Ponekad protumačene samo kao očitovanje Isusove sinovske samilosti prema Majci, povjerenoj u budućnosti ljubljenome učeniku, ti izrazi idu dalje od prolazne potrebe rješavanja obiteljskog problema. Doista, pozorno razmatranje toga teksta, potvrđeno tumačenjem mnogih Otaca i zajedničke crkvene svijesti, u dvostrukom Isusovu povjeravanju stavlja nas pred jednu od najvažnijih činjenica za razumijevanje Djevičine uloge u ekonomiji spasenja.
Riječi umirućeg Isusa, doista, otkrivaju da njegova prvotna namjera nije povjeriti Majku Ivanu, nego povjeriti učenika Mariji, dodijelivši joj novo majčinsko poslanje. Imenicom “ženo” koju je, međutim, Isus upotrijebio i na svadbi u Kani da uvede Mariju u novi doseg njezina života kao Majke, pokazuje kako Spasiteljeve riječi nisu plod jednostavnog osjećaja sinovske ljubavi, nego se stavljaju na višu razinu.
2. Isusova smrt, premda je Mariji prouzročila najveću patnju, sama po sebi ne mijenja njezine uobičajene životne prilike: doista, napustivši Nazaret da započne svoj javni život, Isus je već ostavio Mariju samu. Osim toga, nazočnost uz križ njezine rođakinje, Marije Kleofine, dopušta pretpostaviti da je Djevica bila u dobrim odnosima s obitelji i rodbinom, kod kojih bi mogla biti prihvaćena nakon Sinovljeve smrti.
Isusove pak riječi poprimaju svoje najistinskije značenje u cijelom njegovu spasiteljskom poslanju. Izgovorene u trenutku otkupiteljske žrtve, one crpe od te najuzvišenije okolnosti svoju najvišu vrijednost. Evanđelist, doista, nakon Isusovih izričaja Majci, navodi značajan umetak: “Isus, znajući da je sve dovršeno…” (Iv 19,28), gotovo kao da želi istaknuti da je On okončao svoju žrtvu s povjeravanjem Majke Ivanu i, u njemu, svim ljudima, kojima je ona postala Majka u spasiteljskom djelu.
3. Stvarnost provedena u djelo po Isusovim riječima, tojest novo Marijino majčinstvo glede učenikâ, daljnji je znak velike ljubavi koja je Isusa navela darovati svoj život za sve ljude. Na Kalvariji se ta ljubav očituje u darivanju majke, njegove, koja postaje također našom majkom.
Treba se prisjetiti da je, prema predaji, Ivan onaj kojega je, zapravo, Djevica prihvatila kao svoga sina; ali tu povlasticu kršćani od početka tumače kao znak duhovnog rađanja glede cijelog čovječanstva.
Sveopće Marijino majčinstvo, “Žena” iz svadbe u Kani i s Kalvarije, podsjeća na Evu, “majku svih živih” (Post 3,20). Ipak, dok je ta pridonijela ulasku grijeha u svijet, nova Eva, Marija, sudjeluje u spasiteljskom događaju Otkupljenja. Tako je u Djevici, slika žene obnovljena, a majčinstvo poprima zadaću raširiti među ljudima novi život u Kristu.
S obzirom na takvo poslanje, od Majke se traži žrtva, za nju veoma bolna, prihvatiti smrt svoga Jedinorođenca. Isusov izraz: “Ženo! Evo ti sina”, dopušta Mariji naslutiti novi majčinski odnos koji će produljiti i proširiti prethodni. Njezin “da” u tom nacrtu jest, stoga, pristanak na Kristovu žrtvu, koju ona velikodušno prihvaća u prianjanju uz volju Božju. Premda je u Božjem naumu Marijino majčinstvo već od samoga početka trebalo proširiti na cijelo čovječanstvo, tek se na Kalvariji, snagom Kristove žrtve, ono očituje u svom sveopćem dosegu.
Isusove riječi: “Evo ti sina”, ostvaruju ono što izražavaju, učinivši Mariju majkom Ivanovom i svih učenika određenih primiti dar božanske milosti.
4. Isus na križu nije formalno proglasio sveopće Marijino majčinstvo, nego je obnovio stvarni odnos majčinstva između nje i ljubljenog učenika. U tom Gospodinovu izboru može se opaziti briga koju to majčinstvo ne tumači u nejasnom smislu, nego pokazuje snažan i osoban Marijin odnos s kršćanima pojedinačno.
Neka svatko od nas, upravo zbog ove stvarnosti sveopćeg Marijina majčinstva, prizna u njoj u potpunosti svoju Majku, povjerivši se s pouzdanjem njezinoj majčinskoj ljubavi.