ŽIVOT JE BOŽJI DAR

“Besplatno primiste, besplatno dajte!” (Mt 10,8)

1. Spremamo se započeti korizmeni hod, koji će nas povesti do svečane proslave središnjega otajstva vjere, otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Pripremamo se za povlašteno vrijeme koje Crkva nudi vjernicima da bi razmišljali o djelu spasenja koje je Gospodin ostvario na križu. Spasenjski naum nebeskoga Oca izvršen je u slobodnom i potpunom predanju Sina Jedinorođenca ljudima. “Nitko mi ga ne oduzima, nego ga ja sam od sebe polažem” (Iv 10,18), kaže Isus, jasno ističući da dragovoljno žrtvuje svoj život za spas svijeta. Da bi potvrdio tako veliki dar ljubavi Otkupitelj dodaje: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje” (Iv 15,13).
Korizma, providonosna prilika za obraćenje, pomaže nam razmatrati to divno otajstvo ljubavi. Ona sačinjava povratak korijenima naše vjere, jer, razmišljajući o daru neizmjerne milosti koji je Otkupljenje, uviđamo kako nam je sve dano na poticaj božanske ljubavi. Da bismo razmišljali o tome vidiku otajstva spasenja, za temu ovogodišnje korizmene poruke izabrao sam Gospodinove riječi: “Besplatno primiste, besplatno dajte!” (Mt 10,8).

2. Bog nam je slobodno predao svoga Sina: tko je mogao ili bi ikada mogao zaslužiti takvu povlasticu? Sveti Pavao kaže: “Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu” (Rim 3,23-24). U svome beskrajnom milosrđu Bog nas je uzljubio ne dopustivši da ga u tome spriječi teško stanje podijeljenosti u koje je grijeh doveo ljudsku osobu. On se milostivo prignuo nad našu slabost, izlivši svoju ljubav na novi i još divniji način. Crkva ne prestaje naviještati to otajstvo beskrajne dobrote, veličajući Božji slobodni izbor i njegovu želju da ne osudi čovjeka, već da ga ponovno vrati u svoje zajedništvo.
“Besplatno primiste, besplatno dajte”. Neka te riječi iz Evanđelja odjekuju u srcu svih kršćanskih zajednica na njihovu pokorničkom hodočašću prema Uskrsu. Neka korizma, dozivajući u pamet otajstvo Gospodinove smrti i uskrsnuća, svakog kršćanina potakne da se u svome srcu divi veličini toga dara. Da! Besplatno smo primili. Nije li cijeli naš život označen Božjom dobrohotnošću? Dar je i početak života i njegov čudesni razvoj. A upravo zato što je dar, život se nikada ne smije smatrati nekim posjedom ili privatnim vlasništvom, premda bi nas mogućnosti za unapređivanje kvalitete života kojima danas raspolažemo mogle navesti na pomisao da je čovjek “gospodar” života. Zaista, postignuća medicine i biotehnologije mogu katkad čovjeka navesti da sebe zamišlja kao vlastitog stvoritelja i podlegne napasti da manipulira “stablom života” (Post 3,24).
Dobro je i ovdje ponoviti kako sve ono što je tehnički izvedivo nije ujedno i moralno dopustivo. Premda je znanstveni rad usmjeren osiguravanju kvalitete života primjerenije ljudskom dostojanstvu vrijedan divljenja, ne smije se ipak nikada zaboraviti da je ljudski život dar i da ostaje dragocjen čak i kada je označen trpljenjem i ograničenostima. To je dar koji uvijek treba prihvaćati i ljubiti, dar koji je besplatno primljen i besplatno stavljen u službu drugima.

3. Ponovno nam predlažući Kristov primjer žrtvovanja za nas na Kalvariji korizma nam na jedinstven način pomaže razumjeti da je život u njemu otkupljen. Po Duhu Svetom, Isus obnavlja naš život i čini nas dionicima onoga istog božanskog života koji nas uvodi u Božji nutarnji život i daje nam iskusiti njegovu ljubav prema nama. Riječ je o uzvišenu daru, kojeg kršćanin s radošću naviješta. Sveti Ivan piše u svome Evanđelju: “A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista” (Iv 17,3). Taj život, koji nam je prenesen po krštenju, moramo neprestano hraniti odgovarajući na njega osobnom i zajedničarskom vjerom kroz molitvu, slavljenje sakramenata i evanđeosko svjedočenje.
Budući da smo, doista, taj život primili besplatno moramo ga besplatno i dati svojoj braći i sestrama. To Isus traži od učenika šaljući ih kao svoje svjedoke u svijet: “Besplatno primiste, besplatno dajte”. A prvi dar koji treba dati jest dar svetog života, svjedočenje besplatne Božje ljubavi. Neka korizmeni hod za sve vjernike bude stalni poziv na produbljivanje tog našeg osobitog poziva. Kao vjernici, moramo biti otvoreni životu koji je u znaku “besplatnosti”, posvećujući se bez pridržaja Bogu i bližnjima.

4. “Što imaš da nisi primio?”, upozorava sveti Pavao, “Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?” (1 Kor 4,7). Iz te svijesti proizlazi zahtjev da ljubimo braću i njima se posvećujemo. Što su više u potrebi, to je žurnija vjernikova obveza da im služi. Ne dopušta li Bog da upravo postoje prilike potreba da bismo, izlazeći im ususret, mogli naučiti osloboditi se svoje sebičnosti i živjeli istinsku evanđeosku ljubav? Isusova je zapovijed jasna: “Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici?” (Mt 5,46). Svijet vrednuje odnose s drugima na temelju vlastitog interesa i osobnog probitka što potiče egocentričnu viziju života, u kojoj prečesto nema mjesta za siromašne i slabe. Svaka osoba, čak i najmanje obdarena, mora se prihvatiti i ljubiti zbog nje same, bez obzira na njezine odlike i nedostatke. Štoviše, što je veća njezina nevolja, to više mora biti predmetom naše konkretne ljubavi. To je ljubav koju Crkva, putem svojih mnogobrojnih ustanova, svjedoči preuzimajući odgovornost za bolesne, potisnute na rub društva, siromašne i izrabljivane. Kršćani na taj način postaju apostoli nade i graditelji civilizacije ljubavi.
Vrlo je značajno da Isus izgovara riječi: “Besplatno primiste, besplatno dajte”, upravo dok šalje apostole da šire evanđelje spasenja, prvi i najvažniji dar koji daje čovječanstvu. Krist želi da njegovi učenici šire njegovo Kraljevstvo koje se približilo (usp. Mt 10,5 sl.) gestama besplatne ljubavi. To su činili apostoli u ranim počecima kršćanstva, a svi oni koji su ih susretali promatrali su ih kao nositelje poruke koja je nadilazila i njih same. I danas kao i onda dobro koje su učinili vjernici postaje znak i često poziv na vjeru. I kada, kao u slučaju dobrog Samarijanca, kršćanin ide ususret potrebama bližnjega tu nije riječ samo o pružanju materijalne pomoći. To je uvijek i navještaj Kraljevstva koji ukazuje na puno značenje života, nade i ljubavi.

5. Draga braćo i sestre! Neka ovo bude način na koji se pripremamo živjeti korizmu: u djelatnoj velikodušnosti prema najsiromašnijima! Otvarajući im svoje srce postajat ćemo sve više svjesni da je ono što dajemo drugima naš odgovor na mnogobrojne darove koje nam Gospodin nastavlja darivati. Besplatno smo primili, besplatno dajmo!
Ima li pogodnijeg vremena od korizme da se pruži to svjedočanstvo besplatnosti koje svijet toliko treba? U samoj ljubavi koju Bog ima prema nama krije se poziv da se drugima besplatno predajemo. Zahvaljujem svima onima – laicima, redovnicima, svećenicima – koji diljem svijeta pružaju to svjedočanstvo ljubavi. Neka to čine i svi kršćani, u kojoj god sredini da se nalazili.
Neka Marija, Djevica i Majka čiste ljubavi i nade, bude naš vođa i snaga u tome korizmenom hodu. Jamčeći svima s ljubavlju svoju molitvu rado vam udjeljujem apostolski blagoslov, osobito onima koji svakodnevno rade na brojnim linijama ljubavi.

Iz Vatikana, 4. listopada 2001., blagdan sv. Franje Asiškog.

Ivan Pavao II.