Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić gostovao je 12. listopada u programu Hrvatskoga katoličkog radija u ‘Aktualnom’ u kojem je najavio subotnje hodočašće vjernika svoje nadbiskupije bl. Alojziju Stepincu u Krašić i Zagreb. Za tu subotu, 13 listopada, nadbiskup priznaje da ga je iznenadio broj prijavljenih, čak 40 autobusa.

U blaženikovu rodnom mjestu su u prijepodnevnim satima dok u katedrali slave misu u 16 sati, a u 19.30 izvest će se oratorij posvećen Stepincu. Tekst je napisao don Ante Mateljan, a uglazbio ga je maestro don Šime Marović. „To je naš dar blaženiku i zahvalnost za sve što je značio ne samo za Zagrebačku nadbiskupiji nego i za Crkvu u Hrvata kako 60-ih godina, tako danas, tako i za našu budućnost”, istaknuo je.

Ovo gostovanje na HKR-u bila je prilika i za najaviti proslavu 25. godina biskupskog služenja mons. Barišića. Jubilej pada na 17. listopada, a prigodna proslava je tri dana kasnije u subotu 20. studenoga. Zahvalna misa je u 18 sati u konkatedrali Sv. Petra, a u 19.30 sati Oratorij za soliste, mješoviti zbor, orkestar i orgulje ‘Slobodan u istini – bl. Alojzije Stepinac’.

Nadbiskup Barišić prisjetio se pohoda kardinala Franje Kuharića Splitu 1992. godine. Prepričali su kardinalu domaći stvarni slučaj s jednim ‘medaljonom stepinčevim’ kojeg su u toj prilici Kuhariću i darovali. Kako je nadbiskup prepričao, netko je 60-ih godina taj medaljon bacio u smeće i završio je na splitskom smetlištu Karepovac.

Pronašao ga je radnik, sakrio i potom predao svome nadređenom. Ta tajna, medaljon, čuvala se gotovo 40 godina, iza ormara, te čuvši za nju kardinal Kuharić je iste godine za Stepinčevo poručio: „Taj medaljon je simbol Stepinca, njegova lika i djela. Ali i šire, hrvatskog naroda i hrvatske povijesti. Htjelo se medaljon baciti na smetlište, otpad, a zlato bačeno u blato i dalje ostaje zlato.”

Na odsluženju vojnog roka 1966. godine morao sam slušati jednog majora kako pred 800 vojnika govori najgorim riječima o blaženiku Stepincu

Istina, tu još ima malo – ustvrdio je mons. Barišić – ideoloških mišljenja, malo političke magle, ima i diplomatske prašine, ali vjerujem da ništa ne može umanjiti veličinu i značenje lika i djela bl. Alojzija Stepinca. Prisjetio se također da se u obitelji šaptalo o Stepincu i ta se tema nikada nije htjela razvijati. Prvi put je o njemu ozbiljnije čuo 1963. kada je došao u sjemenište u Dubrovniku, ali i 1966. je morao na odsluženju vojnog roka u bivšoj državi slušati jednog majora kako pred 800 vojnika govori najgorim riječima o blaženiku.

Teško se s time nositi, ali vjerujem da se mi biskupi s time nosimo poštivajući propise Kanonskog zakona i civilne zakone i odredbe koje smo ispoštovali u postupcima slučaja pedofilije. I meni bi bilo drago da se ovo do kraja raščisti. Vjerojatno, tu se kroz dugi niz godina nakupilo, vidimo i u Americi i u Irskoj i u Njemačkoj.

Splitsko-makarski nadbiskup se osvrnuo i na neke aktualne skandale i slabosti u Crkvi. Na upit koliko to opterećuje hrvatske biskupe, odgovorio je: To je jedan vrlo težak moment za Crkvu u cjelini. Teško se s time nositi, ali vjerujem da se mi biskupi s time nosimo poštivajući propise Kanonskog zakona i civilne zakone i odredbe koje smo ispoštovali u postupcima slučaja pedofilije. I meni bi bilo drago da se ovo do kraja raščisti. Vjerojatno, tu se kroz dugi niz godina nakupilo, vidimo i u Americi i u Irskoj i u Njemačkoj.

Za pretpostaviti je – nastavio je – da ima i kod nas takvih situacija te treba pristupiti odgovorno i odlučno, a vjerujem da smo na najboljem putu za nove generacije. Mons. Barišić smatra da će ubuduće biti manje tih pojava. Otkriveno se događalo u prošlom stoljeću i desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, a koliko vidim danas, sve manje i manje je slučajeva.

„Vjerojatno će toga biti do kraja svijeta”, dodao je nadbiskup te podsjetio i da je ‘Ne ubij’ zapovijed Božja, no koju čovjek ni danas ne sluša. Čovjek je čovjek, od krvi i mesa, ali borit nam se protiv grijeha. Jedno vrijeme je smatrano da je to grijeh, samo grijeh, međutim danas nije to samo grijeh nego je i ‘krimen’ i trebamo tako pristupiti prema pedofiliji. To jedan ‘krimen’, ubijanje ljudi, osoba u cvijetu mladosti. S time se ne možemo pomiriti, vrlo smo odlučni i tu nema povratka, naglasio je.

Što se tiče o potrebi veće pozornosti i strogoće u odgoju i izboru svećeničkih kandidata, na taj je upit mons. Barišić odgovorio sljedeće: Dakako. I nove Temeljne odredbe o svećeničkom odgoju i izobrazbi Kongregacije za kler ‘Ratio funadamentalis institutionis sacerdotalis’ – i naše nacionalne Odredbe koje radimo – upravo se tu posvećuje puno pažnje profilima, tko to dolazi, zašto dolazi i kakve su njegove karakteristike i ima li sklonosti.

Takvima nema mjesta u svećeničkom, redovničkom pozivu. Treba ih na vrijeme otkriti. Na žalost, nekada ne možete otkriti, vjerojatno se ljudi skrivaju dok su u formacijskoj fazi, nekako su prikriveni, a kasnije kada dođu sami na župu sve skupa eskalira. Stoga su vrlo rigorozni u svim bogoslovijama i sjemeništima, rekao je ali i upozorio: Da će se negdje provući – za pretpostaviti je, ali tu smo daleko rigorozniji.

Onaj tko je kriv taj treba odgovarati. Bilo bi šteta da ostanemo na pola puta i da se pod tepih stave neke stvari koje će eskalirati sutra.

Bilo bi dobro da sve žrtve progovore i treba stati na stranu žrtava, pomoći im, dati psihološku, duhovnu pomoć. Žrtva je ovdje u prvom planu, nema se koga skrivati. Onaj tko je kriv taj treba odgovarati. Bilo bi šteta da ostanemo na pola puta i da se pod tepih stave neke stvari koje će eskalirati sutra. Nama u Crkvi je najviše stalo do naše Crkve. Ona mora biti autentična, ona mora biti čista i mora biti vjerodostojna.

Splitsko-makarski nadbiskup je isto tako s ponosom naglasio da u njegovoj biskupiji više nema mjesta u bogosloviji zbog velikog broja poziva. Imaju 48 kandidata bogoslova pa će đakone morati slati na župe. „I bit će ih što se bude radilo duhovnije, osobnije. Treba pratiti ljude, a danas imamo i određene generacije mladih koji su zaživjeli jednu duhovnost i u sebi otkrivaju poziv”, zaključio je nadbiskup Barišić