Sjemeništu u Travniku darovane relikvije bl. Miroslava Bulešića
Vlč. Miroslav Bulešić
Travnik (IKA )
U tijeku euharistijskog slavlja u Nadbiskupijskom sjemeništu u Travniku 19. rujna vicepostulator kauze za proglašenje svetim bl. Miroslava Bulešića vlč. Ilija Jakovljević predao je kardinalu Vinku Puljiću na dar i trajno štovanje u sjemenišnoj zajednici u Travniku relikvije blaženog Miroslava Bulešića.
Na početku euharistijskog slavlja u sjemenišnoj crkvi Sv. Alojzija Gonzage u Nadbiskupijskom sjemeništu u Travniku koje je 19. rujna predvodio vrhbosanski nadbiskupi metropolit kardinal Vinko Puljić uz sudjelovanje brojnih dijecezanskih svećenika okupljenih na 23. godišnjem susretu, vicepostulator vlč. Ilija Jakovljević predao je kardinalu Puljiću na dar i trajno štovanje u sjemenišnoj zajednici u Travniku relikvije prve klase to jest kost mučenika i svećenika Porečke i Pulske biskupije blaženog Miroslava Bulešića.
Vicepostulator Jakovljević pročitao je pismo porečkoga i pulskog biskupa Dražena Kutleše. „Neka naš blaženik bude nadahnuće cijeloj sjemenišnoj zajednici, napose sjemeništarcima, koji će se moliti pred njegovim relikvijama za ustrajnost u duhovnom pozivu. Blaženi Miroslav do kraja života svjedočio je svoju vjeru te na kraju s ljubavlju dao svoj život za Boga i Katoličku Crkvu, s porukom: ‘Moja osveta je oprost’“.
Kardinal Puljić zahvalio je „sinu ovih prostora“ vicepostulatoru Jakovljeviću i zamolio da prenese izraze zahvalnosti biskupu Kutleši i cijeloj Porečkoj i Pulskoj biskupiji.
Riječi zahvale uime odgojitelja i male zajednice sjemeništaraca uputio je i rektor Marić, koji je poželio da sjemenišna crkva Sv. Alojzije Gonzage u Travniku, u kojoj se nalaze posmrtni ostaci sjemeništarca, časnog sluge Božjega Petra Barbarića i u koju su upravo stigle moći blaženog Miroslava Bulešića, postane i mjesto molitve za nova svećenička zvanja te mjestom svećeničkih zavjeta i hodočašća.
Miroslav Bulešić rođen je od oca Mihe i majke Lucije rođ. Butković 13. svibnja 1920., u selu Čabrunići kraj Svetvinčenta u Istri. Osnovnu školu završio je u Juršićima, a srednjoškolsko obrazovanje u sjemeništima u Gorici i Kopru. Studirao je filozofiju i teologiju u Rimu na sveučilištu Gregoriana. Za njegovo školovanje zauzeo se bl. Alojzije Stepinac.
U tijeku II. svjetskog rata, 1943., zaređen je za svećenika. Bio je župnik u Baderni do godine 1945. Osobitu pozornost posvetio je odgoju djece i mladih, pomagao je svima koji su bili u potrebi. Izjavio je: „Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji to traže – i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.” Primao je prijetnje s raznih strana pa je u svom dnevniku zapisao: „Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado… Želim umrijeti za slavu Božju i spasenje duše svoje i duša svojih vjernika.”
U jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru. Predavao je vjeronauk u školi, okupljao mladež, obnovio crkveno pjevanje, uveo pobožnost Srcu Isusovu i Marijinu, organizirao pučke misije i karitativnu djelatnost. Protivnici vjere su ga napadali, ali nije htio pobjeći u Italiju: „Ako me ubiju, ubit će me za Boga i vjeru”, napisao je.
U jesen 1946. postao je nastavnik i odgojitelj u Sjemeništu i Gimnaziji u Pazinu. Posvetio se odgoju i obrazovanju sjemeništaraca. Imenovan je tajnikom „Svećeničkog zbora sv. Pavla”, zalagao se za slobodu vjere i nesmetano djelovanje Crkve. U proljeće 1947. komunističke vlasti predstavile su „petogodišnji plan”, kojim su tražili radne akcije nedjeljom, zabranu vjeronauka u školama te udaljavanje Crkve iz javnog života. Miroslav Bulešić se tome odlučno suprotstavio.
U kolovozu 1947. pratio je u Buzetu delegata Svete Stolice dr. Jakoba Ukmara, koji je dijelio sakrament potvrde. Komunisti su ih htjeli spriječiti, ali nisu uspjeli. Dan nakon toga, 24. kolovoza, bila je krizma u Lanišću. Ondje su komunisti napali Miroslava u župnoj kući i izboli ga nožem. Preminuo je od rana. Nije dopušteno da bude pokopan u rodnoj župi u Svetvinčentu, nego je pokopan u Lanišću. Tek će 1958. njegovo tijelo biti preneseno u crkvu u Svetvinčentu.
Tadašnji papinski nuncij Joseph Harley rekao je: „Vi ste više dobili smrću toga mladog svećenika, nego li ste izgubili, jer ste dobili sveca i mučenika.”
Biskup Dragutin Nežić započeo je 1956. službeni postupak za proglašenje blaženim, ali su komunističke vlasti to zabranile. Postupak je 1957. otvoren u Rimu, a 28. ožujka 2000. porečko-pulski biskup Ivan Milovan prebacio je postupak u Hrvatsku. Biskupijski postupak je zaključen 2004. godine, te je sva dokumentacija u vezi kauze poslana Kongregaciji za proglašenje svetih u Rimu. Miroslav Bulešić proglašen je blaženim 28. rujna 2013.