Krndija, (IKA/TU) – Brojni članovi Njemačke zajednice – Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u Hrvatskoj sa sjedištem u Osijeku tradicionalno su se 10. svibnja okupili u Krndiji kako bi proslavili 11. svibnja – Dan progona – Vertreibungstag. Ove je godine bilo posebno svečano jer je nakon 70 godina izgnanstva u tamošnju crkvu Uzvišenja sv. Križa vraćen kip svetog Antuna. Svečanost vraćanja kipa održana je tijekom misnog slavlja koje je predvodio punitovački župnik mr. Đurica Pardon, u koncelebraciji prof. Slavka Platza, duhovnika đakovačke Udruge Nijemaca. U homiliji vlč. Pardon kazao je kako su ljudi njemačke nacionalnosti iz toga kraja ratna sjećanja iz doba progonstva pretočili u nastojanja oko obnove crkve u Krndiji. “Oni koji su prognani, Božjom su milošću nadišli mržnju i osvetu i pobijedili u znak Kristova križa, kojem je crkva u Krndiji posvećena. Dok su zbog osvete i mržnje trpjeli porugu kao nedužni članovi njemačkog naroda, svjedočili su ljudskost i izdržljivost u muci s Kristom raspetim. Zato ova crkva svjedoči o uskrsnuću i nadi u novi život, koji se iz križa i muke jednog naroda, nedužnog i protjeranog u razne krajeve svijeta, rađa na povjerenju u novi život po Kristovu uskrsnuću. Primjer naroda koji nakon 70 godina prašta osvetu i moli za oprost krivnje svjedočanstvo je koje omogućuje i nama nadići razaranja rata i otvoriti nam srca prema budućnosti izgradnje mira”, poručio je župnik Pardon.
Nakon mise na mjesnom groblju održana je komemoracija poginulim i umrlim Nijemcima. Na spomen obilježje položeni su vijenci uz molitvu koju je predvodio župnik Pardon. Kip sv. Antuna postavljen je kod izgradnje crkve, a iz nje je odnesen tijekom progona Nijemaca iz tih krajeva. Najprije je sklonjen u župni dvor u Punitovcima, a kasnije prevezen u Čepin, gdje se nalazio sve do povratka. Prema popisu iz 1931. u Krndiji je živjelo 1400 ljudi, a danas ih je tek osamdesetak. Njihova tragedija započela je 1945., kada se započelo s provedbom zloglasne Odluke Predsjedništva AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. godine. U logoru Krndija, mjestu gdje su do tada živjeli Nijemci kao većinsko stanovništvo, od gladi, tifusa i drugih bolesti umrlo ili je ubijeno oko 1500 Nijemaca, među kojima velik broj žena i djece. O tim stradanjima nije se smjelo govoriti sve do 1990. godine.