Vatikan, (IKA) – “Svetac odmah!” Na uočnicu proglašenja svetim blaženoga Ivana Pavla II. svi se prisjećaju poklika vjernika na sprovodni dan pape Wojtyle, 8. travnja 2005. godine. Postulator njegove kauze mons. Salowomir Oder u razgovoru za Radio Vatikan, podsjetio je kako narod u jedan glas, prema drevnoj crkvenoj tradiciji, vikao: “Svetac! Umro je svetac!” Ako je u početku netko i ostao zbunjen i iznenađen odlukom da se odmah pokrene kanonski proces, sad sam uvjeren, nakon devet godina, kad je proces završen, da je ta odluka djelo Duha Svetoga: veliki dar učinjen za spomen Ivana Pavla II. i za Crkvu, ustvrdio je mons. Oder. Dodao je kako taj povik nije bio prolazan, niti znak posebnoga ozračja koje se u gradu osjećalo za vrijeme Papina trpljenja, ili zbog žalosti, nego ga je nadahnuo Duh Sveti.
Poklik “Svetac odmah” ima povijesnu težinu, objektivno značenje, biljeg zapisan u životu Karola Wojtyle – Ivana Pavla II., a bremenit je znakovima i očitovanjima njegove svetosti. Sjećam se kako je papa u miru Benedikt XVI. u prigodi četvrte obljetnice preminuća svoga prethodnika govorio “o kući ispunjenoj mirisom svetosti”. Danas povik “Svetac odmah” odiše čvrstoćom života življena u punini, odgovarajući na Božji poziv, kazao je postulator.
Govoreći o svjedočanstvima prikupljenim tijekom procesa, rekao je da su počela stizati čim je proces za beatifikaciju i kanonizaciju pokrenut, a stižu i danas. Bio je to odgovor na dekret da se postupak može pokrenuti prije vremena. Najviše me se doima činjenica prisutnosti Ivana Pavla II. – priča nije završena, poglavlje nije zaključeno, njegova prisutnost nije puko pamćenje. Ona nadahnjuje mnoge. Ivan Pavao II. svojim životom i svetošću uvijek govori: Ne bojte se! Širom otvorite vrata Kristu. Njegove su riječi duboko zapisane u srcu naroda, narod im se uvijek vraća: u teškoćama i problemima s kojima se današnji čovjek sučeljava. Te riječi hrabre, jer nisu označile samo početak njegova pontifikata, nego su svjedočanstvo njegova stvarnoga života; po njima je Ivan Pavao II. ušao u naš život i s njima ga prati. Ta me njegova živa nazočnost u životu ljudi najviše pogodila u svjedočanstvima koja su stizala u ured, istaknuo je mons. Oder.
Napomenuo je da njegov rad prestaje s proglašenjem svetim Ivana Pavla II. Proces sam vodio od početka do kraja. Naravno, u tajništvu će još biti posla, jer neprestano stižu pisma o iskustvima vezanim za Ivana Pavla II. Mislim da će se “osobno tajništvo” Ivana Pavla II. prije ili poslije trebati izmjestiti nekamo drugdje. I u Krakovu je izgrađen Centar “Ne bojte se!” posvećen duhovnosti i uspomeni Ivana Pavla II. Pretpostavljam da će u Centru biti mjesto kamo će stizati sva svjedočanstva koja se odnose na djelo ovoga našega velikog zagovornika kod Boga, zaključio je mons. Oder.