Vatikan, (IKA) – Budući da je tijekom više od 20 godina bio uz Ivana Pavla II., Joaquin Navarro-Valls s posebnim osjećajima proživljava ove dane koji prethode kanonizaciji Karola Wojtyle. Nekadašnji se ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice osvrnuo, kako prenosi Radio Vatikan, na lik budućega sveca, na njegovo svjedočanstvo, kao i na baštinu koju papa Wojtyla ostavlja svijetu komunikacija.
Prisjetivši se njihova prvoga susreta, Navarro-Valls kazao je da je u njemu, tako mladom, otvorenom i punom radosti, vidio novu stranicu u povijesti papinstva. Bio je uporište s kojim se moglo suočiti, i to ne samo za povijest Crkve, nego za povijest čovječanstva na svim razinama, od intelektualaca do jednostavnih ljudi s ulice, napomenuo je Navarro-Valls te rekao da je vrlo rano počeo misliti da je Ivan Pavao II. svet. Već u prvo vrijeme, dok sam bio uz njega i radio s njim, a posebno kada sam ga prvih nekoliko puta vidio jednostavno kako moli. U tim sam trenucima bio siguran u to: ovaj je čovjek svetac; toliko je povezan s Bogom, i to je toliko očito da se podudara s obilježjem svetosti prema mjerilima Katoličke Crkve, rekao je Navarro-Valls.
Na novinarov upit što ga se kod ljudi koje susreće najviše dojmilo u ovih devet godina nakon preminuća Ivana Pavla II., nekadašnji je ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice rekao da je to ustrajno spominjanje Karola Wojtyle kao žive osobe. Zanimljivo je da nakon toliko godina, o papi Wojtyli govore, ne samo spominjući točno određena sjećanja, prizore i trenutke, nego aktualizirajući ta sjećanja s osobnim događajima koji se odnose na Ivana Pavla II.
Izraz “veliki komunikator” koji se rabi za Ivana Pavla II., istinit je, rekao je potom Navarro-Valls te dodao: Ali, ne zbog toga što je dobro komunicirao u formalnom smislu. On je prenosio Boga, davao je prijedloge koji su mogli ispuniti cijeli život. Mislim da je to bila vrlina njegove komunikativnosti, a ne jednostavno formalni vidik.
Što se pak tiče baštine, svjedočanstva koje je Ivan Pavao II. ostavio Crkvi, Navarro-Valls je rekao da smo uvijek, ne samo u Crkvi, nego i u društvenom životu, nailazili na ljude koji su bili izvanredno jasni u govoru o tomu što ne valja činiti, i kakvi ne trebamo biti, ali istodobno, čini se da nisu bili tako jasni u određivanju i prenošenju onoga što imamo biti ili kuda imamo ići ako želimo biti bolji. Ta izvrnuta etika ostavlja u duši osjećaj dvosmislenosti, i ne oduševljava. Ivan Pavao II. bio je potpuno drukčiji, istaknuo je Navarro-Valls. On je, primjerice više govorio o ljepoti ljudske ljubavi nego o opasnostima hirovite seksualnosti. Nije gotovo nikada govorio o samoljublju, nego, naprotiv, gotovo uvijek o tomu kako bi bio divan svijet načinjen od velikodušnosti. Takav način prenošenja kršćanskih istina, s prijedlozima, oduševljava i privlači; stoga mislim da to ostaje kao primjer, nauk Ivana Pavla II., rekao je bivši ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice.

.