Zagreb, (IKA) – Važno pitanje odnosa zemlje i čovjeka obrađeno je u novoj knjizi u izdanju Glasa Koncila “Zemlja: dar, kušnja i zadaća” s podnaslovom “Biblijska teologija zemlje u Knjizi Postanka 1 – 11”, autora svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije Đurice Pardona, predstavljenoj u utorak 22. travnja u povodu Dana planeta Zemlje u Multimedijalnoj dvorani GK-a u Zagrebu.
O knjizi, nastaloj kao magistarski rad koji je svojom kvalitetom zaslužio objavljivanje, govorili su urednik i mentor dr. Božo Lujić, recenzent dr. Nikola Hohnjec, v.d. direktora i glavni urednik GK-a mons. Ivan Miklenić, te sam autor.
U središtu rada Đurice Pardona očituje se njegovo zanimanje za biblijsku teologiju zemlje koja se razumijeva u odnosu prema Bogu koji ju je stvorio te prema čovjeku koji je dobio povlaštenu zadaću njezina obrađivanja, skrbi i ljubavi.
Govoreći kako je novi naslov važan za izdavalaštvo, mons. Miklenić je istaknuo da knjiga daje značajan doprinos hrvatskoj teologiji i produbljivanju vjerske informacije – što je zadaća Glasa Koncila koji to čini kroz novine, ali i biblioteku “Teološke rasprave i komentari” u kojoj je ovo dvadeseta knjiga. “Specifičan uski pristup omogućuje da vidimo koliko je blago u našim izvorima naše vjere”, istaknuo je mons. Miklenić.
Dajući detaljan uvid u šest poglavlja knjige koja ima više od 400 stranica, urednik djela dr. Lujić ukazao je da naslov “Zemlja: dar, kušnja i zadaća” zavrjeđuje pozornost teološke javnosti jer u središte ponovno stavlja zanemarenu temu zemlje. “Knjiga se odlikuje jasnoćom misli, laganom naracijom s osjećajem za literarno i analizom, shvatljivim teološko-antropološkim diskursom, neistrošenošću teološkog jezika te osobito aktualnom tematikom”, rekao je dr. Lujić, istaknuvši da autor stavlja naglasak na sadržaj i pojedine teološke motive kako bi prikazao Božje djelovanje s obzirom na zemlju.
O motivima koji su ga potaknuli na pisanje, autor je rekao: “Uz to što je meni egzistencijalno pitanje te pitanje vjere i opstanka kao kršćanina i vjernika, smatram da je knjiga ujedno upozorenje i poruka različitim znanostima na proučavanje zemlje. Teologija bez zemlje nema svog temelja, teologija može biti akademska i fino izrečena, ali nije uzemljena i tada joj nedostaje ono bitno i gubi se veza između života i akademskog razmišljanja”.
Đurica Pardon rođen je 1966. u Nijemcima, gdje je završio i osnovnu školu. Školovanje nastavlja na Interdijecezanskoj srednjoj školi u Zagrebu, gdje je maturirao šk. god. 1984./1985. Upisuje studij na Teologiji u Đakovu, gdje ak. god. 1993./1994. diplomira s temom “Politeuma en ouranois. Biblijsko-teološka analiza pojma domovina u Svetom pismu, s posebnim osvrtom na Fil 3, 20”. Za svećenika je zaređen 29. siječnja 1995. u Vinkovcima. Službu župnog vikara preuzima najprije u župi sv. Nikole biskupa u Sikirevcima, a zatim u župi Preslavnog imena Marijina u Osijeku. Župnikom župe sv. Valentina u Batini imenovan je 1997., a od 2002. godine župnik je župe sv. Ladislava kralja u Punitovcima. Od 2000. godine aktivni je suradnik u časopisu Služba riječi, a objavio je i više članaka u Vjesniku Đakovačko-osječke nadbiskupije te u stručnomu časopisu Diacovensia. Ak. god. 1999./2000. upisuje poslijediplomski studij u dogmatskoj specijalizaciji na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Akademski stupanj magistra znanosti postigao je 13. srpnja 2012., obranivši magistarski rad pod naslovom “Zemlja: dar, kušnja i zadatak. Teologija zemlje u Knjizi Postanka 1 – 11”.