Požega, (IKA) – Obrede Muke Gospodnje u požeškoj katedrali, 18. travnja predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević. Nakon ulaska u šutnji, prostracije u svetištu i svečanog evanđeoskog navještaja o Isusovoj muci i smrti biskup se u kratkoj homiliji najprije prisjetio svojih mladih svećeničkih dana te zgode prigodom posjeta jednom poznaniku. Ispričao je kako je njegova unuka dok su oni razgovarali u jednom trenutku uhvatila stari obiteljski križ s komode te počela s Isusova lika brisati naslikane kaplje krvi. Dodao je kako joj je spontano rekao da tu krv ne može nitko izbrisati, jer je to krv Božje ljubavi. Ustvrdio je da je ljubav Božja, posvjedočena Isusovom krvlju na križu najvažnija povijesna činjenica koju treba pamtiti i slaviti. Spomenuo je kako želi nazočne kratko podsjetiti na dva usmjerenja njihova pogleda vjere na Veliki petak. Prvi je pogled na Isusa Krista koji po Ivanovom zapisu ulazi u smrt slobodno, suvereno i dostojanstveno poput kralja koji nastupa u svoju uskrsnu proslavu, već na svoj način prisutnu u osudi i smrti. Kao da nam želi reći, rekao je biskup, ne bojte se ni svojih osobnih ni zajedničkih žrtava i trpljenja, ona u sjedinjenju sa mnom vode k slavi uskrsnuća. Tako se vjernik pred Isusovim križem, dodao je, ispunja istinskim nadama da njegov život nije promašena slučajnost, nego dar koji se kuje krvlju i žrtvom za svoju konačnu ljepotu. Potaknuo je vjernike da zbog toga radosna srce pristupe križu, poklone mu se, a Raspetoga poljube.
Istaknuo je sudionicima slavlja da drugi pogled vjere trebaju usmjeriti na sebe same, pa zajedno s Izaijom prorokom prepoznati kako je “Isus na križ naše slabosti ponio, naše boli uzeo na se, za naše grijehe proboden, za opačine naše satrt, te smo njegovom ranom izliječeni”. Sve je naše ružno i tužno preuzeo, kako bi nam udijelio Božju ljepotu ljubavi, rekao je biskup. Spomenuo je vjernicima neka ne dopuste da na njih utječu svakodnevna medijska i druga unakazivanja ljudskoga lica, nego da se poput Veronike trajno ugledaju u Isusovu licu i uživaju u svojoj darovanoj božanskoj ljepoti, kojoj ne treba nikakva umjetnog dotjerivanja, jer je Božjom ljubavlju usađena u naša srca. Potaknuo je nazočne da s još jednom radošću i zahvalnošću utisnu poljubac Raspetome i njegovu križu.
Nakon što su svi brojni vjernici pristupili križu i poljubili ga, biskup je rekao kako je silno znakovito što su osobno stali pred križ, pogledali Raspetome u oči te obnovili svoju vjernost njegovu djelu ljubavi. Obred je završio pričešću, a biskup je na kraju poželio svima da u svojim srcima ponesu kućama tišinu i sabranost kojom će ispuniti Veliku subotu. Potom je u kapeli Bl. Ivana Pavla II. u kripti katedrale započelo cjelonoćno molitveno bdjenje pokraj Božjega groba na kojem su prvi sudjelovali ovogodišnji krizmanici iz župe sv. Terezije Avilske.