Đakovo, (IKA/TU) – “Kako je snažno, lijepo i bremenito iskustvo Velikoga četvrtka u našoj prvostolnici Sv. Petra apostola! Na dan ustanove svećeništva i euharistije okuplja se ovdje u majci svih crkava i sjedištu Nadbiskupije na euharistijskom slavlju posvete ulja čitav naš prezbiterij: svi naši dijecezanski svećenici i svi redovnici. Oko biskupa, kao vidljivog znaka svoga jedinstva i zajedništva, okupljaju se pastiri u ime Dobroga Pastira, Velikog svećenika, svoga Gospodina i Učitelja, koji je položio život svoj za svoju braću i prijatelje”, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, uvodeći na Veliki četvrtak, 17. travnja, u Misu posvete ulja, na kojoj se okupilo oko 150 svećenika.
Uime svih okupljenih, mons. Hranić pozdravio je umirovljenoga nadbiskupa Marina Srakića, sve okupljene svećenike i redovnike, generalnoga vikara, napose jubilarce koji ove godine slave 50 ili 25 godina svećeničke službe. S posebnim pijetetom i zahvalnošću prisjetio se i devetorice svećenika koje je Gospodin od prošlogodišnjeg Velikog četvrtka pozvao k sebi.
Nadbiskup je u propovijedi istaknuo kako na ovaj dan ustanove svećeništva svatko od krštenika, a posebno svaki od ministerijalnih svećenika, posvješćuje sebi Isusovu proročku riječ o njima: “Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima…” te naglasio: “Dok slušamo te Isusove riječi i mi bivamo poneseni njegovim navještajem, poput onih koji su ga slušali u Nazaretskoj sinagogi. Ponukani smo da se divimo snazi i milini Isusove proročke riječi te da je prihvatimo kao istinitu. Pomazani smo Duhom Svetim ne samo po sakramentu krsta i potvrde, nego i po novom osobnom i slobodnom opredjeljenju na svećeničkom ređenju te se i po našem evangelizacijskom djelovanju očituje ista ona snaga uskrsne preobrazbe i Duha raspetog i uskrslog Gospodina koju su iskusili Isusovi suvremenici: siromasi, bolesnici, sužnji i potlačeni njegova vremena.”
Okupljenim svećenicima iskazao je zahvalnost i priznanje, rekavši kako su među njima krasni, revni i marljivi, sposobni, Bogu uistinu predani svećenici i redovnici, ljudi sveta života; mlađi i stariji. Zahvalio im je za iskrenu ljubav, potporu, razumijevanje i solidarnost koju su pružali nadbiskupu Srakiću i nastavili pružati njemu te među ostalim istaknuo: “Moramo biti svjesni da mi vjernicima propovijedamo Evanđelje, da smo evangelizatori i da su oči sviju ‘u sinagogi’ i izvan sinagoge uprte u nas. Evangelizirati znači živjeti, zaraziti, privući pozornost, svjedočiti, zapaliti oganj u srcu naših suvremenika, nakon što smo pustili da evanđeoski oganj Gospodnje riječi i kreposti bude upaljen u našim srcima. Život je uvijek rječitiji od mnogih govora, pa i od naših homilija. To vrijedi za mene i za svakoga od nas. Samo život dosljedan s onim što govorimo čini vjerodostojnim naše propovijedanje. Evangelizacijsko poslanje je prije svega i nadasve pitanje svjedočenja života vjere. Naviještati Evanđelje uključuje našu prethodnu pogođenost i zahvaćenost Isusovom osobom, uronjenost u njegovu blizinu, pastirsku gorljivost i požrtvovnu ljubav. Prije negoli se križ i uskrsnuće naviještaju drugima, najprije moraju biti ostvareni u vlastitom životu i usvojeni kao temeljni princip vlastite egzistencije, te se u njoj vidljivo pojavljivati.”
“Biti sakramentalno službeni predstavnik Isusa Krista koji je Glava Crkve, i na to na temelju svećeničkoga ređenja polagati pravo, a osobno svjedočko uprisutnjenje Isusove pastirske ljubavi i gorljivosti za vlastitu župnu zajednicu, za biskupiju i Crkvu u cjelini smatrati pobožnim i poticajnim, ali fakultativnim dodatkom bez kojega se ipak može, naša se služba pretvara u religijski obrt i beživotno privatno poduzetništvo”, upozorio je nadbiskup, rekavši subraći svećenicima da su izabrani da se u njima događa pretvorba, da mijenjaju sebe, svoj pastoralno-katehetski pristup i praksu, odnos prema suradnicima te prema vjernicima kojima su poslani, prema braći svećenicima, svećeničkim susretima i suradnji u dekanatu, prema osobnoj ispovijedi i brevijaru, kao što su kruh i vino izabrani da se u njima dogodi pretvorba na oltaru.
Nadbiskup je podsjetio i na prilično negativno raspoloženje javnih medija prema svećenicima. Rekavši kako osobno smatra da ne treba lamentirati nad takvim situacijama, naglasio je: “No, istodobno budimo žalosni i zabrinuti ukoliko i kad mi sami svojom nesmotrenošću dajemo povoda ili čak moralnom nedosljednošću, slabošću ili grijehom izazivamo pozornost javnih medija. Slabost jednoga od nas, ljaga je za sve nas. Povećalo javnih medija može nam i treba pomoći u našoj osobnoj i zajedničkoj katarzi i obraćenju, kako bismo iz svojih redova uklonili svaku dvostrukost i slabost te bolnu stvarnost grijeha i zla koje uspijeva zaraziti i naše svećeničke redove. Budimo svjesni i toga da mi svećenici svojom službom, verbalnom i neverbalnom komunikacijom, snažno odgajamo i naše bogoslove i to često daleko snažnije od svih odgojitelja i profesora te čitavog teološkog studija. I zato smo mi zaređeni svećenici odgovorni za one koji se spremaju na svećeništvo.” Tijekom mise svećenici su obnovili svećenička obećanja, a nadbiskup Hranić posvetio je krizmeno ulje. Liturgijsko slavlje animirao je Zbor bogoslova pod dirigentskom palicom mo Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo Vinka Sitarića.
Nakon mise svećenici su se u Metodovoj dvorani Svećeničkoga doma susreli s mons. Hranićem i mons. Srakićem. Tom prigodom nadbiskupi su svećenicima jubilarcima uputili čestitke te prigodne darove. Na kraju susreta čestitku nadbiskupima uputio je generalni vikar mons. Ivan Ćurić. S obzirom da se 18. travnja navršava prva obljetnica imenovanja mons. Đure Hranića nadbiskupom i metropolitom Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, generalni vikar čestitao je nadbiskupu, istaknuvši kako se može prepoznati da je nadbiskupija dobila pastira koji se odlikuje zanosom, koji u mnogočemu pokazuje srdačnost, pristupačnost i poniznost. Uime svih svećenika, redovnika i redovnica, đakona i bogoslova te svega Božjega naroda čestitao je nadbiskupima sretan i blagoslovljen Uskrs.