Đakovo, (IKA/TU) – Vlč. Boris Gombarović, umirovljeni svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je 11. travnja preminuo u Kliničkom bolničkom centru Osijek, u 83. godini života i 58. godini svećeništva, 14. travnja ukopan je na Gradskom groblju u Đakovu. Nakon ukopa za pokojnika je slavljena misa zadušnica u đakovačkoj prvostolnici.
U nazočnosti nadbiskupa Đure Hranića, umirovljenoga nadbiskupa Marina Srakića, brojnih svećenika, redovnica i vjernika, ukopne obrede na groblju predvodio je generalni vikar mons. Ivan Ćurić. Okupljenima je rekao kako ukop u Velikom tjednu s posebnim ozračjem potiče da svoje molitve i svu nadu svog života polože u Krista, u djelo otkupljenja koje je Bog u njemu izveo – kad je za nas bio predan, raspet i umro, i kad je uskrsnuo. “Trudimo se u vjeri gledati i prepoznati kako su se Isusovi putovi isprepleli s našim putovima. Ušao je Isus u našu ljudsku prolaznost, u našu grešnost i smrtnost. Gledamo i u agoniji smrtne muke koju prolazi svaki čovjek – s krikom doživljaja napuštenosti ali i s neugasivim povjerenjem: ‘Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!’ Kao zagovornici u vjeri, mi molitvom našeg pokojnoga brata Borisa predajemo Gospodinu. I zahvaljujemo Bogu na njegovu životu i svećeničkoj službi”, rekao je mons. Ćurić.
Ivan Koprivnjak iz župe Josipovac, gdje je pokojnik punih 27 godina obnašao službu župnika, uputio je oproštajnu riječ uime svih župljana. “Svaka smrt, a napose smrt našega dobroga župnika vlč. Borisa, pokazuje veliku istinu da je Bog darovatelj života i gospodar smrti. Svi smo u njegovoj ruci. Biti uvijek spreman na smrt, imati čistu savjest, živjeti u milosti i prijateljstvu s Bogom – znači mudro živjeti. Vlč. Boris živio je mudro i pobožno. Kroz 27 godina služio je Bogu i ljudima u župi sv. Josipa u Josipovcu. Župljani te župe danas se s posebnom zahvalnošću opraštaju od svoga duhovnog prijatelja, koji je svima bio posrednik Božje milosti, koje je krstio, pričestio, dijelio kruh života, odrješivao od grijeha, davao utjehu i snagu po bolesničkom pomazanju, koje je vjenčao, blagoslivljao, ispraćao na vječni počinak, koje je jačao molitvom i vjerom, kojima je bio svjedok vjere i vjeroučitelj”, rekao je Koprivnjak, dodavši da samo pokojnikovoj ljubavi prema glazbi i pjevanju mogu zahvaliti za činjenicu da župa danas ima četiri zbora.
Nakon ukopa misu zadušnicu u katedrali je predvodio mons. Srakić. Istaknuo je kako je pokojnog svećenika Gospodin pozvao usred gradske vreve, u vrijeme kada ni za roditelje ni za mladiće nije bilo probitačno ići u sjemenište, pogotovo ako su roditelji bili u nekoj državnoj službi, kao što je to bio pokojnikov otac. Podsjetio je i na pokojnikov dobar sluh i lijep glas te rekao: “Mi koji smo s njim proveli neko vrijeme u sjemeništu, rado se sjećamo njega kao solista, napose Hallerova moteta Velikog četvrtka ‘Coenantibus illis’. Moram priznati: otada nije prošao nijedan Veliki četvrtak da se nisam sjetio njegova pjevanja, te pjesme koja me je svaki puta zapljusnula svojom ljepotom”. Nadbiskup Srakić istaknuo je i pokojnikovu povezanost s kapucinima u Osijeku, što ne čudi jer je stasao u blizini njihova samostana, a kasnije je primljen u Franjevački svjetovni red.
Boris Gombarović rođen je u Osijeku 26. svibnja 1931. godine, pučku školu završio je u Osijeku, a gimnaziju u Osijeku i Đakovu, gdje je završio i studij teologije i svećeničku formaciju. Na Petrovo 1955. godine zaređen je za svećenika u katedrali u Đakovu, i to u vrijeme kada su svećenici bili izloženi velikim izazovima: slušati Crkvu i biskupa ili krenuti lakšim putem svećeničkih udruženja. Pokojnik je izabrao vjernost Crkvi. Nakon ređenja započinje svoje svećeničko djelovanje te će prvih 10 godina provesti kao župni upravitelj, najprije u Radikovcima (1955. – 1958.), a potom u Vrbanji (1958. – 1960.) i Levanjskoj Varoši (1960. – 1965.). Sljedećih 10 godina svećeničku će službu obnašati upravljajući župom u Brođancima (1965. – 1975.), a od 1. lipnja 1975. započinje svoju župničku službu u župi sv. Josipa u Josipovcu, gdje će ostati sve do 2002., punih 27 godina. Trudio se srasti sa svojom župnom zajednicom, voditi je i obnavljati. Pokazao je osjetljivost za pastoralne prilike nastale rastom osječkih prigradskih naselja Josipovca i Višnjevca te je, s tadašnjim višnjevačkim župnikom Mirkom Novakom, preporučio osnivanje nove župe sv. Luke, čiji je bio župni upravitelj u osnivanju. Kako je došlo vrijeme starije dobi i zdravstvenih teškoća, 15. kolovoza 2002. je umirovljen i od tada je živio u zajednici Svećeničkoga doma u Đakovu.