Zagreb, (IKA) – Tribina s katehezom za odrasle na temu “Sakrament bolesničkog pomazanja” održana je u ponedjeljak 14. travnja u dvorani svetoga Franje na zagrebačkom Svetom Duhu u organizaciji župe svetoga Antuna Padovanskoga. Tribinu je održao dr. fra Ivan Karlić.
Dr. Karlić istaknuo je važnu činjenicu da Isus Krist želi biti preko sakramenata prisutan u svakom čovjeku kroz cijeli njegov život. Stoga nikada nikoga ne ostavlja prepuštena samom sebi ni u bolesti i smrti. To je sakrament “bolesničkog” pomazanja, a ne “posljednjeg” pomazanja (posljednje pomasti) kako se često čuje u našim krajevima. Važno je da se bolesničko pomazanje u predaji Crkve susreće od najstarijih vremena, kako na Istoku tako i na Zapadu, premda su se obredi pomazanja tijekom povijesti Crkve mijenjali.
Sakrament bolesničkog pomazanja ima svoje biblijsko utemeljenje. Već Stari zavjet svjedoči da je pomazanje uljem raširen običaj, a imalo je razna značenja. Novi zavjet naširoko govori o Isusovoj stvarnoj skrbi za bolesne, i osobno i preko svojih učenika, istaknuo je fra Ivan. Isusu je stalo i do fizičkoga, i do duhovnog ozdravljenja; želi spasenje cijelog čovjeka. Kada svoje učenike šalje propovijedati, Isus im daje i nalog “liječiti bolesne” (usp. Mt 10,7-8); oni su pak “mnoge bolesnike mazali uljem i ozdravljali ih” (Mk 6,13; 16,17-18).
Isus je sakrament bolesničkog pomazanja nagovijestio, odnosno utemeljio, slanjem apostola, kada im uz nalog naviještanja daje i nalog ozdravljanja. Dr. Karlić posebno je istaknuo Jakovljevu poslanicu (Jak 5,14-15). Taj se tekst smatra temeljnim biblijskim tekstom ustanovljenja sakramenta bolesničkog pomazanja. Premda nijedno svetopisamsko izvješće ne govori o stvarnom ustanovljenju tog sakramenta od Isusa Krista, Jakovljeva poslanica izravno upućuje na spomenuti sakrament.
U povijesnom pregledu napomenuto je da su nastala i različita shvaćanja sakramenta. Praksa prvih kršćana ne razlikuje se od one Isusove. Važno pisano svjedočanstvo o tom sakramentu je spis Traditio apostolica. Kasnije će teolozi u skolastici promišljati o sakramentu pomazanja koji se podjeljuje in extremis, tj. samo umirućima pa nastaje naziv extrema unctio – posljednja pomast. Dok je Martin Luther izričito nijekao taj sakrament, crkveni sabor u Tridentu svečano proglašava tekst o sakramentu posljednjeg pomazanja. Stoljećima nastaje svojevrsno zatišje u promišljanju o ovom sakramentu, sve do Drugoga vatikanskog sabora. U duhu preporuka sabora papa Pavao VI. objavio je Apostolsku konstituciju Sveto bolesničko pomazanje (Sacram unctionem infirmorum).
Govoreći o teološko-pastoralnom razumijevanju sakramenta, dr. Karlić ističe da je Crkva, kao sakrament Isusa Krista, dužna brinuti i za bolesne. Radi se o sakramentu koji je usmjeren na cjelovito čovjekovo zdravlje, duhovno i tjelesno. Učinak sakramenta bolesničkog pomazanja proistječe od uskrslog Isusa Krista, istaknuo je fra Ivan. Bolesničko pomazanje ne potiskuje stvarnost smrti, ne gazi nadu i život; ono daje nutarnju snagu približiti se Isusu Kristu u času muke i trpljenja. Po sakramentu bolesničkog pomazanja vjernik prima milost i pomoć u borbi za zdravlje i život. Učinci sakramenta su posebna milost, sjedinjenje s trpećim Kristom, oproštenje grijeha, priprava za smrt. Materija sakramenta je bolesničko ulje, dok je forma riječi. Istaknuto je da tom sakramentu pripada i popudbina. Popudbina, dakle, predstavlja znak posebne blizine raspetoga i uskrslog Isusa Krista s bolesnikom koji prelazi iz ovog života u vječni. Sakramentom bolesničkog pomazanja prima se milost potpore, mira, ohrabrenja, pouzdanja u Boga, ukratko – ozdravljenje duše.
U zaključnim riječima fra Ivan je rekao da je iskustvo bolesti i patnje bez sumnje jedno od najtežih ljudskih iskustava. Crkva se tijekom stoljeća trudi sakramentom bolesničkog pomazanja biti prava utjeha i ohrabrenje bolesnicima, odnosno želi vjerom i slavljenjem sakramenta posvjedočiti da je Isus Krist blizu svakom bolesniku. Rekao je da je svrha sakramenta bolesničkog pomazanja dati osobite plodove Božje milosti kršćanima koji proživljavaju tegobe vezane uz bolesti ili starost.
Sljedeća tribina će se održati 12. svibnja, a na njoj će biti riječi o sakramentu ženidbe.