Bjelovar, (IKA) – Svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje Nedjelje Muke Gospodnje, 13. travnja, u bjelovarskoj katedrali Svete Terezije Avilske predvodio je bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak u zajedništvu s generalnim vikarom i katedralnim župnikom Stjepanom Ptičekom, biskupijskim ekonomom Josipom Stipančevićem te župnim vikarom katedralne župe Markom Ocvirekom. Slavlje je počelo u središnjem gradskom parku ispred katedrale, gdje je biskup uveo okupljene vjernike u otajstvo Muke Gospodnje i značenje ulaska i procesije s grančicama, te blagoslovio grančice. Svečana procesija u spomen Isusova slavnog ulaska u Jeruzalem, koju su činili okupljeni vjernici, krizmanici, prvopričesnici, ministranti te mješoviti katedralni zbor, kretala se od paviljona u parku, korzom prema katedrali.
Pjevani evanđeoski izvještaj Gospodinove Muke po Mateju izveli su solisti mješovitoga katedralnog zbora Dubravko Kovačević i Miroslav Popović, te đakon Branko Fresl.
Biskup je u propovijedi istaknuo “Na početku slavlja danas smo nosili grančice u rukama i klicali u spomen Isusova ulaska u Jeruzalem. Ta grančica ljubavi i klicanja kod Kristova ulaska pretvorila se u grančicu mržnje; pretvorila se u bič kojim su bičevali Isusa, u trnovu krunu, u štap kojim su udarali Isusa po glavi, pretvorila se u križ, u čavle kojim su pribili Isusa. A On? On postojano nastavlja i hodi prema Golgoti. Apostoli su se razbježali, pismoznanci i narodni starješine zaveli su narod koji je klicao “Hosana!” tako da kliče “Raspni ga!” te tako izdali Spasitelja svijeta. A On polazi na križ za svakoga. Put spasenja mi možemo prepoznati u križu, u muci, u tjeskobi, ali i u potrebama svakog čovjeka. Pismoznanci su narod vukli na svoju stranu radi sebe, a ne radi Boga. Nama će cilj i perspektiva izgledati drukčije ako stojimo na Isusovoj strani, ako dopustimo da bude po Božjoj volji, a ne po našoj. Neka ove grančice koje držimo u rukama budu simbol našega nasljedovanja Krista Gospodina, nek one budu naš “Hosana” Kristu, nek budu radosni poklik naših života i naših duša jer s Kristom zajedno nećemo zalutati, makar moramo proći križni put. Budimo ponosni što smo Kristovi, jer nakon križnog puta i groba u koji su željeli sakriti Isusa, križ i grob postaju mjesta posebne Božje prisutnosti i slave ogledane u zori Isusova uskrsnuća”.